| Mk 19 | |
|---|---|
 Današnja inačica Mk 19 Mod 3 montirana na tronošcu i namijenjena pješsštvu. | |
| Vrsta | Automatski bacač granata |
| Država podrijetla |  SAD |
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1968. - danas |
| U uporabi u | Vidikorisnici |
| Ratovi | Vijetnamski rat Zaljevski rat[1] Rat u Afganistanu Rat u Iraku Izraelsko-libanonski rat Tursko-kurdski sukob[2] Meksički drogeraški rat |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | US Naval Ordnance Station Louisville |
| Projektirano | 1966. –1968. |
| Proizvođač | US Naval Ordnance Station Louisville General Dynamics Armament and Technical Products (bivši Saco Defense Industries) |
| Cijena po komadu | 20.000USD[3] |
| Razdoblje proizvodnje | 1968. - danas |
| Inačice | Vidiinačice |
| Svojstva | |
| Dužina | 1.090 mm |
| Masa | 32,9 kg |
| Širina | 340 mm |
| Kalibar | 40 mm |
| Streljivo | 40×53mm |
| Dužina cijevi | 413 mm |
| Brzina gađanja | 40 - 60 granata u min. (praktična brz.) 325 - 375 granata u min. (ciklična brz.) |
| Kapacitet spremnika | Lanac u metalnom spremniku kapaciteta 32 ili 48 granata |
| Ciljnik | Čelični ciljnik Mogućnost postavljanja dnevne i noćne optike AN/TVS-5 |
Mk 19 jeamerički 40 mm automatski bacač granata koji se uameričkoj vojsci počeo koristiti tijekomVijetnamskog rata a u službi je i danas. Zbog relativno slabog trzaja i male težine, bacač granata osimpješaštva koriste imehanizirane brigade koje ga montiraju na džipove te oklopna i borbena vozila a mogu ga koristiti i jurišni brodovi.
Sam razvoj bacača granata je iniciralaamerička ratna mornarica u srpnju1966. godine nakon eksperimentalnog korištenja ranijegMk 18. Već tijekom listopada sljedeće godine testirana su tri prototipa Mk 19 Mod 0 a početkom1968. je započela njihova serijska proizvodnja. TijekomVijetnamskog rata, bacač granata se koristio montiran na riječne brodove iUH-1 Huey helikoptere.
1971. dolazi do redizajna bacača granata tako da je razvijen Mk 19 Mod 1 a proizvodio ga je US Naval Ordnance Station Louisville. Nakon tri godine uporabe, američka mornarica je odlučila proizvesti moderniju inačicu postojećeg što je dovelo do razvoja Mk 19 Mod 2. Međutim, ta inačica nikad nije dogurala dalje od prototipne faze.
Zbog toga su1976. godine započeli radovi na razvoju jednostavnije i robusnije inačice bacača granata. Novi Mk 19 Mod 3 razvijen je1981. Ugovori za proizvodnju tih bacača dodijeljeni su tvrtci Saco Defense Industries koja je danas dioGeneral Dynamicsa.
Mk 19 je 40 mm automatski bacač granata koji ima cikličku brzinu paljbe 325 - 375 granata u min. U praktičkom smislu, njegova brzina paljbe iznosi 40 - 60 granata u min. Maksimalni domet bacača je 2.023 metara a efektivni domet 1.400 metara. Mk 19 koristi zračno hlađenje, ima ugrađen skrivač bljeska te se na njega može montirati noćna optikaAN/TVS-5.
Osim za potrebe pješaštva, bacač granata se može montirati i na vojna vozila. Kao primarno streljivo, Mk 19 koristi jako eksplozivne M430 granate kalibra 40×53mm. Prilikom udara, granata može ubiti bilo koga u krugu od pet metara te raniti u krugu od 15 metara. Također, granata prilikom direktnog udara može probiti homogeni oklop debljine 5,1 cm što zapravo znači da može probiti oklop većineoklopnih transportera iborbenih vozila pješaštva. Same granate su spojene u obliku lanca a pohranjene u metalnim okvirima kapaciteta 32 ili 48 granata.
Mk 19 je uveden u uporabu1968. godine tijekomVijetnamskog rata a zamijenio je ranijiMk 18. Proizvodio ga je Saco Defense Industries, odnosno današnjiGeneral Dynamics Armament and Technical Products.
SAD:[4][5] primarni korisnik. Mk 19 je u širokoj uporabi svih granaoružanih snaga SAD-a.
Argentina[4]
Australija[4][5]
Bangladeš[4][6]
Čile[4]
Džibuti[4]
Egipat:[4] lokalna proizvodnja.[7]
Grčka[4][8]
Izrael:[4][5] Mk 19 je usvojen u izraelskim oružanim snagama pod nazivomMaklar (hrv. granatna strojnica). Koriste gapješaštvo imehanizirane jedinice. Nekada se proizvodio u Izraelu.[7]
Južna Koreja: zemlja je proizvodila nelicencne kopije na temelju reverznog inženjeringa.[9]
Kolumbija[4]
Libanon[4][10]
Malezija[4][5]
Meksiko:[4][5] intenzivno ga koristi meksička vojska tijekomDrogeraškog rata.
Pakistan: u službi pakistanske vojske.[11]
Poljska
Španjolska[4][5]
Švedska:[4] bacač granata koriste Kustjägarna i Amfibiebataljonen[12] te 31. Luftburna bataljonen (hrv. 31. padobranski bataljon)[13] pod oznakomGrsp 92.[5]
Tajland[4]
Republika Kina[1][4]
Turska:[4] turska vojska i specijalne snage.[2][14] Nacionalna vojna industrijaMKEK je za potrebe domaćih oružanih snaga proizvodila na temelju reverznog inženjeringa.[9]|journal= (pomoć)|journal= (pomoć)