Metafora (grč. μεταφορά, 'prijenos'; odmeta, 'preko' ipherein, 'nositi')[1] skraćena je usporedba. Po njoj se ostvaruje prijenos značenja tako da se istakne jedna zajednička značajka iz jednog područja života i svijeta koja se po načelu sličnosti poveže s drugim područjem. To je stilsko izražajno sredstvo koje zamjenjuje stvarnu priču ljepšom pjesničkom slikom.
Metafora je semantička preinaka osnovnih značenjskih jedinica koju uzrokuje, odnosno indicira kontekst od njih bitno različit.'' (Ante Stamać)
Ah, sad imam pamet hitru,
Sve je, što svijet gleda i dvori,
Na ognju vosak,dim na vitru,
Snijeg na suncu,san o zori,
Trenuće oka,strila iz luka,
Kijem potegne snažna ruka.
Ruže su munje misli,one su u srce strijela,
ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma.
Oruže su kâd nebeski,one su oko vidjela,
imuzika prirode s mirisom jezovitih šuma.
Cijeli je svijet pozornica
isvi su muškarci i žene tek glumci:
imaju svoje izlaske i ulaske
Neke su metafore postale frazama koje više i ne primjećujemo. Ako se neka metafora često rabi, govornici je prestaju gledati kao metaforu:
- jagodica (prsta) - umanjenica od imenicejagoda
- jabučica (Adamova) - umanjenica od imenicejabuka
- ogranak (poduzeća) - manja grana koja se odvaja od veće grane
- umoran - od glagolaumoriti, ubiti
No, metaforički sufrazemi česti i u svakodnevnome, kolokvijalnome govoru.
- mačji kašalj, Potemkinova sela, mirna Bosna, sezona kiselih krastavaca
Ili pak u oznakama karakternih osobina:
- On jelisac. Njihov je predsjednik pravilav.
- ↑metaphor.Etymonline (engleski). Pristupljeno 29. rujna 2024.
