Medici su firentinska loza bogatihbankara i kasnija patricijskadinastija, čiji su predstavnici vladaliFirencom od14. do18. stoljeća. Njihov uspon obilježio jeCosimo de' Medici u firentinskoj republici u prvoj polovici 15. stoljeća.
Golemo obiteljsko bogatstvo omogućilo im je razvijanje Firence u svakom pogledu. Okupljali su oko sebe ugledne predstavnike svoga vremena, bili njihovi pokrovitelji i omogućili im da stvaraju svoja djela. Članovi loze istakli su se i sami kao umjetnici i predstavnici duhovnog života svoga vremena. Medici su bilisignoria u Firenci.[1]
Obitelj potječe iz regijeMugello uToskani i postupno je napredovala sve dok nije uspjela pokrenuti vlastitu banku Medici. Postala je vodeća banka diljem starog kontinenta tijekom 15. stoljeća i olakšala je dinastiji uspon na političku moć u Firenci, iako su službeno ostali građani, a ne monarsi do 16. stoljeća.
Medici je množina odmedico, što znači "liječnik". Dinastija je započela osnivanjem banke u Firenci 1397. godine.
Veći dio 13. stoljeća vodeće bankarsko središte u Italiji bila jeSiena. Međutim, 1298. godine, jedna od vodećih europskih bankarskih obitelji,Bonsignoris, bankrotirala je. Siena je izgubila taj status u Italiji te se to preusmjerilo na Firencu. Do kraja 14. stoljeća, vodeća obitelj Firence bila jeAlbizzi. 1293. godine doneseni su Pravilnici o pravdi; zapravo su postali ustav Republike Firence tijekom cijele talijanskerenesanse. Velik broj raskošnih palača u gradu postale su okružene gradskim kućama koje je sagradila skupina naprednih trgovaca.
Renesansni vrt
Glavni suparnici obitelji Albizzi bili su Medici, prvo pod vodstvomGiovannija di Biccija de 'Medicija, kasnije pod njegovim sinomCosimom di Giovannijem de' Medicija i praunukomLorenzom de' Medici. Medici su kontrolirali banku Medici - tada najveću europsku banku - i niz drugih poduzeća u Firenci i drugdje. 1433. godine je Albizzi uspio protjerati Cosima. Sljedeće je godine, međutim, izabrana pro-Medici Signoria (građanska vlada) koju su predvodiliTommaso Soderini,Oddo Altoviti iLucca Pitti, što je rezultiralo Cosimovim povratkom. Medici su postali vodeća obitelj u gradu, položaj koji će zauzimati sljedeća tri stoljeća. Firenca je ostala republikom do 1537. godine, tradicionalno označavajući kraj visoke renesanse u Firenci, ali sredstva republičke vlade bili su čvrsto pod nadzorom Medicija i njihovih saveznika, osim u razdobljima nakon 1494. i 1527. godine. Cosimo i Lorenzo rijetko su držali službene položaje, ali bili su neupitni vođe.
Obitelj je bila povezana s većinom drugih uglednih obitelji tog doba zahvaljujući pogodnim brakovima, suradnji ili zaposlenja, pa je obitelj imala središnji položaj u društvenoj mreži: nekoliko je obitelji imalo sustavni pristup ostatku elitnih obitelji samo putem Medici, možda sličan bankarskim odnosima. Neki primjeri ovih obitelji uključujuBardi,Altoviti,Ridolfi,Cavalcanti iTornabuoni. To je jedan od prijedloga obrazloženja uspona obitelji Medici.
Članovi obitelji istaknuli su se početkom 14. stoljeća u trgovini vunom, prvenstveno s Francuskom i Španjolskom. Unatoč prisutnosti nekih Medicija u gradskim vladinim institucijama, oni su i dalje bili daleko manje zapaženi od ostalih istaknutih obitelji poputAlbizzija iliStrozzija.
Giovanni di Bicci de' Medici (1360. – 1429.), sinAverarda de' Medicija (1320. – 1363.), uvelike je obogatio dinastiju pokretanjem banke te postao jedan od najbogatijih ljudi u Firenci. Iako nikada nije obnašao neku političku funkciju, prisvojio je mnoge prijatelje i simpatizire za vlastitu obitelj podržavajući najavu proporcionalnog poreznog sustava. Njegov sinCosimo Stariji,Pater Patriae (otac domovine), preuzeo je 1434. godine kaogran maestro (neslužbeni šef Republike Firence).
Tri uzastopne generacije Medicija - Cosimo,Piero iLorenzo - vladale su Firencom većim dijelom 15. stoljeća. Jasno su dominirali firentinskom predstavničkom vladom, a da je pritom uopće nisu ukinuli. Ova su tri predstavnika obitelji imala izvrsne vještine u upravljanju tako "nemirnim i neovisnim gradom" kao što je Firenca.
Nakon Lorenzove smrti 1492. godine, njegov sinPiero pokazao se prilično nesposobnim da uspješno odgovori na izazove izazvane francuskom invazijom na Italiju 1492. godine, a u roku od dvije godine, on i njegove pristaše prisiljeni su u izbjeglištvo i zamijenjeni republičkom vladom.
Piero, (1416. – 1469.), Cosimov sin, bio je na vlasti samo pet godina (1464. – 1469.). Nazvan jePierogiht zbog gihta koji ga je bolio u stopalu i doveo do smrti. Za razliku od oca, Piera nije previše zanimala umjetnost i kultura. Zbog svoje bolesti uglavnom je ostajao kod kuće prikovan za krevet, i stoga nije učinio puno na unapređenju kontrole Medicija nad Firencom dok je vladao. Vadavina Medicija stagnirala je do sljedeće generacije, kada je Pierov sin Lorenzo preuzeo vlast.
Lorenzo de 'Medici (1449. – 1492.), nazvanVeličanstveni, bio je sposobniji upravljati gradom, ali je zanemario obiteljsko bankarsko poslovanje, što je dovelo do njegove krajnje propasti. Kako bi osigurao nastavak uspjeha svoje obitelji, Lorenzo je isplanirao karijeru svoje djece. SvojeglaviPiero II., njegov nasljednik u vodstvu Firence; Giovanni (budućipapa Lav X.) smješten je u crkvu u ranoj dobi; a njegova kći Maddalena dobila je raskošni miraz da sklopi politički pogodan brak sa sinom papeInocenta VIII. koji je učvrstio savez između Medicija i rimskih ogranaka obiteljiCybo i Altoviti.
Pazzijeva urota 1478. godine bio je pokušaj svrgavanja obitelji Medici ubojstvom Lorenza s mlađim bratomGiulianom tijekom uskrsne mise uFirentinskoj katedrali (kupolu te katedrale je dao izgraditi Lorenzov i Giulianov djedCosimo). Pokušaj atentata završio je Giulianovom smrću i Lorenzovom ozlijeđenošću. U uroti su sudjelovale obiteljiPazzi iSalviati, obje suparničke bankarske obitelji koje su nastojale zaustaviti utjecaj Medicija, kao i svećenik koji je predsjedao crkvenim službama, nadbiskup uPisi, pa čak ipapa Siksto IV. Urotnici su se obratili papi u nadi da će dobiti njegovo odobrenje, jer su on i Medici također bili supranici. Papa nije službeno sankcionirao plan. Unatoč odbijanju službenog odobrenja, papa je ipak dopustio da se spletka odvija bez uplitanja. Nakon neuspjelog atentata na Lorenza, dao je i naknadu za zločine počinjene u službi crkve. Nakon toga, Lorenzo je usvojio izvanbračnog sina svoga brata, Giulia de' Medicija, (1478. – 1535.), budućegpapu Klementa VII. Lorenzin sinPiero II. preuzeo je dužnost poglavara Firence nakon Lorenzove smrti. Piero je kasnije bio odgovoran za protjerivanje Medicija od 1494. do 1512. godine.
Medici su se dodatno okoristili otkrićem golemih naslaga stipsa u Tolfi 1461. godine. Stipsa je ključna kao sredstvo za bojenje određenih tkanina i intenzivno se koristila u Firenci, gdje je glavna industrija bila tekstilna proizvodnja. Prije Medicija, Turci su bili jedini izvoznici stipsa, pa je Europa bila prisiljena kupovati od njih do otkrića u Tolfi.Pio II. dao je obitelji Medici monopol nad tamošnjim rudarstvom, čineći ih primarnim proizvođačima stipsa u Europi.
Izgnanstvo Medicija trajalo je do 1512. godine, nakon čega je "starija" grana obitelji - ona koja potječe odCosima Starijeg - mogla vladati sve do atentata naAlessandra de 'Medicija, prvog vojvodu od Firence, 1537. godine. Ovo stoljeće - duga je vladavina bila prekinuta samo u dva navrata (između 1494. – 1512. i 1527. – 1530.), kada su antimedićevske skupine preuzele kontrolu nad Firencom. Nakon atentata na vojvodu Alessandra, moć je prešla na "mlađu" podružnicu Medicija - oni potječu od Lorenza Starijeg, najmlađeg sinaGiovannija di Biccija, počevši od njegovog prapraunuka Cosima I "Velikog". Cosimo ("Starješina" kojeg ne treba brkati s Cosimom I) i njegov otac osnovali su Medicijeve zaklade u bankarstvu i proizvodnji - uključujući oblik franšiza. Utjecaj obitelji rastao je pokroviteljstvom bogatstva, umjetnosti i kulture. U konačnici je dosegao svoj vrhunac upapinstvu i nastavio je cvjetati stoljećima nakon toga kao vojvode od Firence i Toskane. Najmanje polovicu, vjerojatno i više ljudi iz Firence zaposlili su Medici i poslovne podružnice koje su osnovali.
Medici su postali vođekršćanstva kroz svoja dva poznata pape iz 16. stoljeća,Lav X. iKlement VII. Obojica su također služili kao de facto politički vladari Rima, Firence i velikih dijelova Italije poznatih kaoPapinske države. Bili su velikodušni pokrovitelji umjetnosti koji su naručili remek-djela poputRafaelovovogIsusuvog preobraženja iMichelangelovaPosljednjeg suda. Međutim, njihova se vladavina poklopila s problemimaVatikana, uključujućiprotestantsku reformacijuMartina Luthera i zloglasnu pljačku Rima 1527. godine.
Nasljedivši zastrašujuće izazove, uključujućiprotestantsku reformacijuMartina Luthera u sjevernoj Europi; golema borba za moć u Italiji između dva najmoćnija europska kralja, caraKarla V. iFranje I., od kojih je svaki tražio da papa odabere stranu; i osmalijska osvajanja u istočnoj Europi pod vodstvomSulejmana Veličanstvenog, Klementove probleme pogoršao je sporni razvod engleskog kraljaHenrika VIII. iKatarine Aragonske, (tete sveto-rimskog cara Karla V.), što je rezultiralo odvajanjem Engleske od Katoličke crkve; i 1527. godine, uspostavljanje odnosa s carem Karlom V., što je dovelo do nasilne pljačke Rima, tijekom koje je Klement bio zatočen. Nakon bijega iz zatočeništva uAnđeosku tvrđavu, Klement je - s malo ekonomskih, vojnih ili političkih mogućnosti - kompromitirao neovisnost Crkve i Italije udružujući se sKarlom V. 1530. godine, papa je uspio osigurati zaruke kćeri Karla V.,Margerete Austrijske, s njegovim izvanbračnim nećakom (navodno njegovim sinom)Alessandrom de' Medicijem. Klement je također uvjerio Karla V. da Alessandra imenuje vojvodom od Firence. Tako je započela vladavina monarha Medici u Firenci, koja je trajala dva stoljeća.
Nakon što je osigurao vojvodstvo Alessandra de 'Medicija, papa Clement VII vjenčao je svoju prvu rođakinjuKatarinu de' Medici, za sina neprijatelja caraKarla V., francuskog kraljaFranjo I. - budućeg kraljaHenrika II. To je dovelo do prijenosa krvi Medici, preko Katarininih kćeri, u španjolsku kraljevsku obitelj prekoElisabete od Valoisa i kuće Lorraine prekoClaudea iz Valoisa.
1534. godine, nakon duže bolesti, Klement je umro - a s njim i stabilnost Medicijeve "starije" grane. Godine 1535. kardinal Ippolito de' Medici umro je pod nejasnim okolnostima. 1536. godine Alessandro de' Medici oženio se s kćeriKarla V.,Margaretom Austrijskom. Međutim, sljedeće ga je godine ubio ogorčeni rođakLorenzino de' Medici. Smrću Alessandra i Ippolita omogućili su Medicijevoj "mlađoj" grani da vode Firencu.
Sljedeća izvanredna ličnost obitelji Medici iz 16. stoljeća bio jeCosimo I., koji se od relativno skromnih početaka u Mugellu uspio dominirati čitavomToskanom. Protiv protivljenjaKatarine de' Medici,Pavla III. i njihovih saveznika, on je u raznim bitkama prevladao za osvajanje omiljene firentinske Siene i pronalazak Velikog vojvodstva Toskane. Cosimo je kupio dio otokaElbe od RepublikeGenove i tamo zasnivao toskansku mornaricu. Umro je 1574. godine, naslijedio ga je njegov najstariji preživjeli sin Francesco, čija je nemogućnost da stvori muške nasljednike dovela do nasljedstva njegovog mlađeg brata Ferdinanda, nakon njegove smrti 1587. godine Francesco se oženioIvanom iz Austrije. Dobili su kćeri Eleonoru, vojvotkinju od Mantove, i Mariju, francuska kraljicu. Preko Marije su svi sljedeći francuski monarhi (osimNapoleona) potjecali od Francesca.
Ferdinando je željno preuzeo toskansku vladu. Njegove naredbe:
isušivanje toskanskih močvara
izgradnja cestovne mrežu u južnoj Toskani
njegovanje trgovine u Livornu
nadzor je sadnju dudova duž glavnih cesta (svileni crvi hrane se lišćem dudova) u želji za povećanjem proizvodnje svile.
U vanjskim poslovima premjestio je Toskanu iz prevlastiHabsburgovaca oženivši se prvim nehabsburškim kandidatom za brak od Alessandra,Kristine od Lorraine, unukeKatarine de' Medici. Španjolski odgovor bio je izgradnja kaštela na njihovom dijelu otoka Elbe. Da bi ojačao novi francusko-toskanski savez, oženio je svoju nećakinju Mariju zaHenrika IV. Francuski kralj je izričito izjavio da će braniti Toskanu od španjolske agresije, no kasnije je odstupio, nakon čega je Ferdinando bio prisiljen oženiti svog nasljednika CosimaMarijom Maddalenom iz Austrije kako bi umirio Španjolsku (gdje je sestra Marije Maddalene Margareta bila dosadašnja kraljica). Ferdinando je također sponzorirao toskansku ekspediciju uNovi svijet s namjerom da uspostavi toskansku koloniju, što je završilo neuspješno.
Unatoč svim tim poticajima za gospodarski rast i prosperitet, Firenca je početkom 17. stoljeća imalo tek 75.000 stanovnika, daleko manje od ostalih vodećih gradova Italije: Rima, Milana, Venecije, Palerma i Napulja. Smatra se da su Francesco i Ferdinando, zbog labave razlike između Medicija i toskanske državne imovine, bili bogatiji od svog pretkaCosima de' Medicija, začetnika dinastije. Samo je Veliki vojvoda imao pravo iskorištavanja državnih minerala i soli, a bogatstvo Medicija izravno je ovisilo o toskanskom gospodarstvu.
Ferdinando, iako više nije bio kardinal, imao je velik utjecaj u uzastopnim konklavama. Godine 1605. Ferdinando je uspio dobiti svog kandidata Alessandra de' Medicija, izabranog za papuLava XI. Umro je istog mjeseca, ali njegov nasljednik, papaPavao V., također je bio simpatizer obitelji. Međutim, Ferdinandova pro-papinska vanjska politika imala je nedostataka: Toskana je bila preplavljena vjerskim redovima, od kojih nisu svi bili dužni plaćati porez. Ferdinando je umro 1609. godine, napustivši bogato carstvo; njegova neaktivnost u međunarodnim poslovima imalo bi dugoročne posljedice.
U Francuskoj jeMarija de' Medici djelovala kao namjesnica za svog sinaLuja XIII. Luj je odbacio njezinu pro-habsburšku politiku 1617. godine. Živjela je ostatak svog života lišena svakog političkog utjecaja.
Cosimov stariji sin, Ferdinando, još nije bio zreo da ga naslijedi, pa su Marija Maddalena i njegova baka,Kristina od Lorene, djelovale kao namjesnice. Njihovo zajedničko vladanje poznato je pod nazivomTurtici. Temperament Marije Maddelane bio je analogan Kristininu, i zajedno su uskladili Toskanu s papinstvom, ponovno udvostručili toskanski kler i dopustili da se dogodi suđenje zakrivovjerjeGalileu Galileju. Nakon smrti posljednjeg vojvode od Urbina (Francesco Maria II), umjesto da polažu pravo na vojvodstvo za Ferdinanda, koji je bio oženjen unukom i nasljednicom vojvode od Urbina,Vittorijom della Rovere, dopustili su da ga pripoji papaUrban VIII. Godine 1626. zabranili su bilo kojem toskanskom podaniku obrazovanje izvan Velikog vojvodstva, zakon koji je kasnije ukinut, ali ga je uskrsnuo unuk Marije Maddalene,Cosimo III. Harold Acton, anglo-talijanski povjesničar, pripisivao je pad Toskane turtičkoj vladavini.
Toskana je sudjelovala u ratovima Castro (posljednji put kad je mediteranska Toskana bila uključena u sukob) i nanijela poraz snagama papeUrbana VIII. 1643. godine. đ U to je vrijeme gospodarstvo bilo toliko oronulo da je trgovina na razmjeni postala rasprostranjena na seoskim tržištima.
Ferdinando je umro 23. svibnja 1670. godine pogođenapopleksijom i vodenom kapljicom. Pokopan je ubazilici Sv. Lovre, Medicijevoj nekropoli. U vrijeme njegove smrti, broj stanovnika Velikog vojvodstva iznosio je 730 594. Ulice su bile obložene travom, a zgrade na rubu urušavanja uPisi.
Ferdinandov brak sVittorijom della Rovere iznjedrio je dvoje djece:Cosima III de 'Medicija, velikog vojvodu od Toskane, iFrancesca Maria de' Medicija, vojvodu od Roverea i Montefeltra. Nakon Vittorijine smrti 1694. godine, njezini posjedi, vojvodstva Rovere i Montefeltro, prešli su na njezinog mlađeg sina.
Johann Wilhelm, izbornik Palatin, supružnik Ane Marije Luise, uspješno je prisvojio dostojanstvoKraljevskog Visočanstva za Velikog vojvodu i njegovu obitelj 1691. godine, unatoč činjenici da nisu imali pravo na bilo koje kraljevstvo. Cosimo je često plaćao Svetom Rimskom Caru, njegovom nominalnom feudalnom gospodaru, pretjerane pristojbe, a caru je slao streljivo tijekom Bitke za Beč.
Obitelji Medici je nedostajalo muških potomaka. Godine 1705., blagajna Velikog vojvodstva je bila gotovo u stečaju. U usporedbi sa 17. stoljećem, broj stanovnika Firence se smanjio za 50%, a populacija cijelog Velikog vojvodstva smanjio se za 40%. Cosimo je očajnički pokušavao postići kompromis s europskim velesilama, ali pravni status Toskane je bio vrlo složen: područje Velikog vojvodstva koji formalno obuhvaća Republiku Sienu je tehnički bio španjolski feud, dok je prostor stare Firentinske Republike trebao uživati carski suverenitet. Nakon smrti svog sina, Cosimo je razmatrao povratak Republike Firence. Ta je ideja umrla s njim 1723. godine.
4. travnja 1718. godine Velika Britanija, Francuska i Nizozemska Republika (također kasnije i Austrija) izabrale su don Carlosa iz Španjolske, starije dijete Elisabete Farnese iFilipa V., za nasljednika Toskane. Dana 25. listopada 1723., šest dana prije smrti, Veliki vojvoda Cosimo objavio je konačni proglas kojim zapovijeda da Toskana ostane neovisna: Ana Mariaa Luisa uspijeva nesmetano uslijediti u Toskani nakon Giana Gastonea, a veliki je vojvoda pridržao pravo izbora svog nasljednika. Međutim, ovi dijelovi njegova proglašenja bili su potpuno zanemareni i umro je nekoliko dana kasnije.
Gian Gastone prezirao je Anu zbog dogovaranja njegovog katastrofalnog braka sAnom Marijom Franciskom od Saxe-Lauenburga; dok se ona gnušala liberalne politike svog brata, on je ukinuo sve antisemitske statute svog oca. Gian Gastone uživao je uzrujavajući je. 25. listopada 1731. španjolski je odred zauzeo Firencu u ime don Carlosa, koji se iskrcao u Toskani u prosincu iste godine. VojvotkinjaViolante od Bavarske, šogorica Giana Gastonea, pokušala je povući velikog vojvodu iz sfere utjecaja Ruspanta organiziranjem domjenaka. Njegovo ponašanje na svečanostima bilo je manje od kraljevskog; često je povraćao više puta u svoju salvetu, podrigivao se i uveseljavao prisutne neprimjerenim šalama. Nakon uganuća gležnja 1731. godine ostao je privezan za svoj krevet do kraja života. Krevet, koji je često smrdio na fekalije, Violante je povremeno čistila.
Godine 1736., nakon rata za poljsko nasljedstvo, don Carlos je otjeran iz Toskane, aFranjo III. od Lorrainea postao je nasljednik umjesto njega. U siječnju 1737. španjolske su se postrojbe povukle iz Toskane, a zamijenili su ih Austrijanci.
Gian Gastone umro je 9. srpnja 1737. godine, okružen svećenicima i njegovom sestrom. Princ de Craon ponudio je Ani Mariji Luisi privremeno nominalno namjesništvo, ali je odbila. Nakon bratove smrti, dobila je sve posjede koji su bili u vlasništvu obitelji Medici.
Ana Marija Luisa potpisala jePatto di Famiglia ("obiteljski pakt") 31. listopada 1737. u suradnji sa svetim rimskim carem i velikim vojvodom Franjom Lorenskim, htjela je svu osobnu imovinu Medicija toskanskoj državi, pod uvjetom da ništa ne bude uklonjeno iz Firence.
"Lorraineri", kako su nazivali okupatorske snage, bili su popularno gnušani, ali namjesnik, princ de Craon, dopustio je Ani da nesmetano živi uPalazzo Pitti. Zaokupljala se financiranjem i nadgledanjem gradnjebazilike Sv. Lovre, koju je 1604. godine započeo Ferdinando I., a državu je koštala 1.000 kruna tjedno.
Ana je velik dio svog bogatstva donirala u dobrotvorne svrhe: 4.000 funti mjesečno. 19. veljače 1743. umrla je, a zajedno s njom umrla je i velika vojvodska linija kuće Medici. Firentinci su je oplakivali te pokopali u kripti koju je pomogla dovršiti u bazilici.
Izumiranje glavne dinastije Medici i pristupanjeFranje Stjepana, vojvode od Lorene i suprugaMarije Terezije od 1737. godine, doveli su do privremenog uključivanja Toskane na područja austrijske krune. Linija Prinčeva od Ottajana, postojećeg ogranka Kuće Medici koji su imali pravo naslijediti Veliko vojvodstvo Toskana kad je posljednji muški potomak starije grane umro 1737. godine, mogla je nastaviti kao vladari Medicija, ali to europske velesila nije zanimalo.
Bečki kongres
Kao posljedica toga, veliko je vojvodstvo isteklo i teritorij je postao sekundogenitura (načelo nasljeđivanja prijestolja po kojem vladara nasljeđuje njegov drugorođeni sin)dinastije Habsburg-Lorraine. Prvi veliki vojvoda nove dinastije, Franjo I., bio je pra-pra-praunukFrancesca I de 'Medici, pa je nastavio dinastiju Medicija na prijestolju Toskane po ženskoj liniji.Habsburgovci su svrgnuti u korist kućeBourbon-Parma 1801. godine (sami svrgnuti 1807. godine), ali su kasnije obnovljeni naBečkom kongresu. Toskana je postala provincija Ujedinjenog Kraljevstva Italije 1861. godine. Međutim, nekoliko postojećih ogranaka kuće Medici trenutno nastavljaju postojati, uključujući prinčeve Ottajano, Medici Tornaquinci i grofove Vepra Medici Caprara i Gavardo.
Basilika sv. Lovre, Firenca.Leonardo da Vinci, Vitruvijev čovjek.
Najveća postignuća obitelji Medici bila su u pokroviteljstvu umjetnosti iarhitekture u dobarenesanse. Medici su bili odgovorni za velik udio glavnih firentinskih umjetničkih djela nastalih tijekom njihove vladavine. Njihova podrška bila je kritična, jer su umjetnici uglavnom počeli raditi na Medicijevim projektima tek nakon što su dobili provizije.Giovanni di Bicci de 'Medici, prvi pokrovitelj umjetnosti u obitelji, pomogao jeMasacciju i naručioFilippu Brunelleschiju obnovubazilike Sv. Lovre u Firenci, 1419. godine. Značajni umjetnički suradniciCosima Starijeg bili suDonatello iFra Angelico. U kasnijim godinama najznačajniji štićenik obitelji Medici bio jeMichelangelo Buonarroti (1475. – 1564.), koji je stvarao djela za brojne članove obitelji, počevši odLorenza Veličanstvenog, za kojeg se govorilo da izuzetno voli mladog Michelangela i pozvao ga da prouči obiteljsku zbirku antičkih kipova. Lorenzo je također sedam godina služio kao zaštitnikLeonarda da Vincija (1452. – 1519.). Doista, Lorenzo je bio umjetnik za sebe i autor brojnih pjesama. Njegova podrška umjetnosti vidi se kao vrhunac u pokroviteljstvu Medicija.
Nakon Lorenzove smrti, puritanski dominikanski fratarGirolamo Savonarola istaknuo se upozoravajući Firentince protiv pretjeranog raskoša. Pod fanatičnim vodstvom Savonarole mnoga su velika djela "dobrovoljno" uništena uKrijesu taština (7. veljače 1497.). Sljedeće godine, 23. svibnja 1498., Savonarola i dvoje mladih pristaša spaljeni su na lomači naPiazza della Signoria, na mjestu gdje je bio i krijes.
Donattelov David.
Pored pokroviteljstva za umjetnost i arhitekturu, Medici su bili plodni kolekcionari i danas njihova stjecanja čine jezgru muzejaUffizi u Firenci. U arhitekturi su Medici bili odgovorni za neke značajne značajke Firence, uključujući galeriju Uffizi, vrtoveBoboli, Belvedere, kapelu Medici i palaču Medici.
Kasnije su u Rimu pape Medicijevih nastavili s obiteljskom tradicijom pokroviteljstva umjetnika u Rimu. PapaLav X. uglavnom bi naručivao djela odRafaela, dok je papaKlement VII. naručioMichelangela da oslika oltarni zidSikstinske kapele neposredno prije svoje smrti 1534. godine.Eleanor od Toleda, španjolska princeza i supruga Cosima I. Velikog, kupila je palačuPitti. Cosimo je pak pokrovitelj Vasariju, koji je 1560. podigao galeriju Uffizi i osnovaoAccademia delle Arti del Disegno -("Akademija crtačkih umjetnosti") 1563. godine.Maria de 'Medici, udovicaHenrika IV. i majkaLuja XIII., predmet je naručenog ciklusa slika poznatih kao ciklus Marije de' Medici, koje je za luksemburšku palaču naslikao dvorski slikarPeter Paul Rubens 1622–23.
Iako niti jedan Medici nije bio znanstvenik, dobro je poznato da je obitelj bila pokrovitelj slavnogGalilea Galileija, koji je podučavao više generacija djece Medici i bio važna figura u potrazi za moći njegovog zaštitnika. Ferdinando II. na kraju je odustao od Galilejevo pokroviteljstvo, kada jeinkvizicija optužila Galilea zaherezu. Međutim, obitelj Medici priuštila je znanstveniku sigurno utočište dugi niz godina. Galileo je četiri najvećaJupiterova mjeseca nazvao po četvero djece Medici koju je podučavao, iako imena koja je Galileo koristio nisu imena koja se trenutno koriste.
_-_Firenze_-_Palazzo_Pitti_1875.jpg)
.jpg)
