Rođena je uTeheranu u vrijemeIransko-iračkog rata. Otac Ahmad bio je električni inženjer. Ravnatelj njezine ženske gimnazije bio je dovoljno nepokolebljiv da je ubaci u iransku ekipu za Matematičku olimpijadu 1994. (u koju nikada prije nije uvrštena ijedna djevojka) i tada je osvojila zlatno odličje. Sljedeće godine ponovila je uspjeh sa 100% riješenosti ispita.[2]
Nakon diplome naSveučilištu Šarif u Teheranu 1999., upisala je doktorski studij naHarvardu. Tamo je 2004. stekladoktorat pod mentorstvomCurtisa McMullena, također osvajača Fieldsove medalje. McMullen ju je opisao kao ženu koja »matematici pristupa neustrašivo«. U svojoj doktorskoj disertaciji iznijela je rješenja za dva, u matematici dugo vremena nerješiva problema.
Poslije Harvarda postala je sveučilišna profesorica na prestižnomStanfordu.[3] iPrincetonu. Tu je zajedno s A. Eskinom, radila na problemu trajektorija »biljarskih kugli«, kojim su se matematičari i fizičari bavili cijelo20. stoljeće. Njihovo je istraživanje rezultiralo člankom od preko 200 stranica objavljenim2013. godine, koji je zbog opsežnosti prozvan »titanskim radom« i navjestiteljem »nove ere« u matematici.[2]
