Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Maria Skłodowska-Curie

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sMarie Curie)
Maria Skłodowska-Curie

Rođenje7. studenoga1867.
Varšava,Poljska
Smrt4. srpnja1934.
Passy,Francuska
NarodnostPoljakinja
PoljeKemija,fizika
InstitucijaSveučilište u Parizu (Sorbonne)
Alma materSveučilište u Parizu (Sorbonne)
Akademski mentorAntoine Henri Becquerel
Gabriel Lippmann
Poznat poRadioaktivnost
Polonij
Radij
Istaknute nagradeNobelova nagrada za fiziku (1903.)
Nobelova nagrada za kemiju (1911.)
Skłodowska-Curie je jedna od dvije osobe koja je osvojila Nobelovu nagradu u dvije različite znanstvene kategorije. Samo je jošLinus Pauling dobio dvije Nobelove nagrade (zakemiju i zamir).
Portal o životopisima

Marie Curie ((polj.)Maria Salomea Skłodowska-Curie,Varšava,7. studenoga1867.Passy,4. srpnja1934.), francuskakemičarka ifizičarka poljskog podrijetla. Rođena je uPoljskoj gdje je provela rane godine, no1891., s 24 godine odlazi studirati uPariz. Na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne)diplomirala (1893.),doktorirala (1903.) i radila kao prvaprofesorica od 1906. Iz velike maseuranijevog smolinca kemijskim putem izolirala je vrlo malenu količinu novoga kemijskog elementaradija, koji je milijun putaradioaktivniji od uranija (1898.). Otkrila je i istraživala radioaktivnost. Drugi radioaktivni kemijski element koji je otkrila u čast njezinoj domovini nazvan jepolonij. Dobila jeNobelovu nagradu za fiziku sa suprugom P. CuriejemA. H. Becquerelom 1903., a 1911.Nobelovu nagradu za kemiju. Bila je prva članica pariškeAcadémie de médicine od 1922., prva ravnateljica Radijskog instituta u Parizu. Njezina mlađa kći Eva napisala je majčinubiografiju, a starija kći Irène Joliot-Curie dobila je Nobelovu nagradu za kemiju 1934. U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora kiri, kemijski element kirij, radioaktivni mineral kirit, po Curie-Skłodowskoj nazvan je planetoid (7000 Curie) i radioaktivni mineralsklodovskit.[1]

Životopis

[uredi |uredi kôd]

Maria Skłodowska je rođena uVaršavi uPoljskoj, koja je tada bila dioRuskog Carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela ježivčani slom. Zbog njenogspola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposljetku, uz novčanu pomoć starije sestre, preselila se uPariz te je počela studirati kemiju ifiziku naSorboni, gdje je kasnije postala prva žena - predavač.

Na Sorboni je upoznala i udala se zaPierrea Curiea, koji je tu također predavao. Zajedno su proučavaliradioaktivne materijale, posebiceuranij iuranijev smolinac, koji je bio radioaktivniji nego uran izlučen iz njega. Godine1898. donijeli su logičan zaključak da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu komponentu, radioaktivniju od urana. Dana26. prosinca 1898. Marie Curie je objavila postojanje nove tvari.

Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposljetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvalipolonij po Poljskoj, a drugogradij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti.

Marie Currie, Pierre Curie iHenri Becquerel podijelili suNobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Obrazloženje Švedske akademije znanosti bilo je:

"Kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel."

Marie Curie je bila prva žena koja je osvojilaNobelovu nagradu.

Marie Curie, slika za Nobela, 1911.

Osam godina kasnije,1911. godine, dobila jeNobelovu nagradu za kemiju:

"Kao priznanje za njene zasluge za unaprijeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."

Marie je napravila neobičan potez, naime, nije patentirala proces izolacije radija i tako su ga znanstvena društva mogla neometano istraživati.

Bila je prva osoba koja je osvojila, ili podijelila, dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi jeLinus Pauling) i jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade.

Nakon muževljeve smrti navodno je imala aferu s fizičaromPaulom Langevinom, oženjenim čovjekom koji je ostavio svoju ženu, što je rezultiralo novinskim skandalom koji su izmislili i potaknuli Marieni akademski protivnici kako bi okaljali njen ugled. Unatoč njenoj slavi cijenjene znanstvenice koja je radila za Francusku, stav javnosti naginjao je ksenofobiji – ona je bila strankinja iz nepoznatog područja (Poljska se još uvijek promatrala kao zemljopisno područje pod vlašću ruskog cara), koje je bilo poznato po znatnojžidovskoj populaciji (Marie je bila ateist, odgajana kaokatolik, no to, izgleda, nije bilo važno). Francuska je u to vrijeme još uvijek osjećala posljediceafere Dreyfus, tako da je efekt skandala na javnost bio još uočljiviji. Kao čudna podudarnost pojavljuje se činjenica da je unuk Paula Langevina oženio unuku Marie Curie.

TijekomPrvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore. Godine1921. putovala je SAD-om gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživanje radija. U svojim kasnijim godinama bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza.

Marie Curie je umrla1934. godine u lječilištu Sallanches poredPassyja. Uzrok smrti bila jeleukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja.[2]

Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer,Irene Joliot-Curie i njen suprugFrédéric Joliot, dobili su Nobelovu nagradu za kemiju.

Grob Pierrea i Marie Curie u pariškom Panteonu

Pepeo Marie Curie i njezinog supruga je1995. godine premješten u pariškiPanteon.

Kiri (simbol: Ci) jemjerna jedinica zaradioaktivnost, a nijeSI mjerna jedinica. Određuje se kao:[3]

1 Ci = 3,7 × 1010 raspada atomske jezgre u sekundi

To je otprilike radioaktivnost 1gramaizotoparadija-226,kemijskog elementa koji su otkriliizumiteljiradiologije Maria Skłodowska-Curie iPierre Curie, pa je njima u čast dodijeljen taj naziv. Kiri se dosta često koristi u praksi, jerSI izvedena mjerna jedinica 1bekerel, ima prilično malu vrijednost, a predstavlja jedan raspadatomske jezgre usekundi. Vrijedi:[4]

1 Ci = 3,7 × 1010 Bq = 37 GBq

Doprinosi

[uredi |uredi kôd]
Alfa-zračenje može zaustaviti papir;beta-zračenje može zaustavitialuminijskilim debljine nekolikomilimetara; a većinugama-zračenja može zaustaviti desetakcentimetara debelaolovna ploča.
Marie i Pierre Curie vršepokuse sradijem (crtež napravio André Castaigne).

Iz velike maseuranijevog smolinca kemijskim putem Marie Curie izolirala je vrlo malenu količinu novoga kemijskog elementaradija, koji je milijun putaradioaktivniji od uranija (1898.). Otkrila je i istraživala radioaktivnost. Drugi radioaktivni kemijski element koji je otkrila u čast njezinoj domovini nazvan jepolonij.

Radioaktivnost

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Radioaktivnost

Radioaktivnost je spontano emitiranjealfa-čestica ibeta-čestica iztvari, često praćeno i emisijomgama-elektromagnetskih valova, pri čem se mijenjaju svojstva tvari, to jestkemijski elementi prelaze iz jednih u druge te se oslobađaenergija u oblikukinetičke energije emitiranihčestica ili energijeelektromagnetskih valova. Prirodnu radioaktivnost otkrio je Antoine Henri Becquerel 1896. uočivši dauranijeve soli emitiraju nevidljivozračenje koje djeluje nafotografsku ploču kroz zaštitnipapir te da pod utjecajem toga zračenja elektroskop gubielektrični naboj. Maria Skłodowska-Curie otkrila je 1898. takvo zračenje kodtorijevih spojeva, te da se na zračenje ne može utjecatielektričnom strujom, zagrijavanjem, kemijskim reakcijama i slično, da se radioaktivni kemijski elementi pretvaraju jedni u druge i da vjerojatnost raspada ne ovisi o starosti pojedinog atoma.Ernest Rutherford otkrio je 1899. da se zračenjeradija može podijeliti u dvije komponente, koje se različito apsorbiraju u tvarima. Slabo prodornu komponentu, koja je jakoionizirala zrak, nazvao jealfa-zrakama, prodorniju komponentubeta-zrakama. Francuski fizičarPaul Villard već je 1900. otkrio još prodorniju komponentu,gama-zrake. Ernest Rutherford iFrederick Soddy (1902.) na temelju analize gibanja zrakâ umagnetskome polju objasnili su prirodu radioaktivnosti.Wolfgang Pauli postavio je 1930. hipotezu o postojanju neutrina, tadašnjimdetektorima neuhvatljive čestice koja odnosi dio energije ubeta raspadu.Enrico Fermi postavio je 1933. prvu strogu teoriju beta raspada koja pretpostavlja da prijelazneutrona uproton ili obratno uzrokuje slabo nuklearno međudjelovanje, a pritom dolazi do simultane emisije, odnosno apsorpcije elektrona i neutrina.Irène Joliot-Curie iFrédéric Joliot-Curie prvi su 1934. umjetno izazvali radioaktivnost i proizveli umjetniradioizotop stabilnog elementa.[5]

Radij

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Radij

Radij je prirodni radioaktivni kemijski element. Poznata su 4 radijeva prirodnaradioizotopa s masenim brojevima 223, 224, 226, 228 (najstabilniji je226Ra, svremenom poluraspada 1 600godina). Radij je jedan od najrjeđih elemenata u prirodi, gdje ga na 1000 tona eruptivnogastijenja ima u prosjeku samo 2 do 3 mg. Sav radij koji danas postoji u prirodi potječe od radioaktivnoga raspada težih elemenata,uranija,torija iaktinija. Pri radioaktivnom raspadu radija njegovi se atomi pretvaraju u atomeradona, a oni u atome olovnog izotopa206Pb. Radij su 1898. otkrili Pierre Curie i Maria Skłodowska-Curie u uraninitu na temelju njegove specifične aktivnosti, koju nisu mogli protumačiti samo prisutnom količinom uranija i polonija.Metalni radij u čistom stanju dobili su prvi put M. Curie-Skłodowska i francuski kemičarAndré Debierne (1910.). Uporaba radija zasniva se na njegovoj radioaktivnosti. Do 1950. mnogo se rabio u antitumorskoj terapiji i za proizvodnju svjetlećih premaza za brojčanikesatova i različitihmjernih instrumenata. Služio je također kao izvor zračenja u nuklearnim istraživanjima, u radiografiji metala i kao izvor radona. Kako jekancerogen (najčešće može uzrokovati rak kostiju), u novije je doba u medicini i industriji zamijenjen sigurnijim i jeftinijim izvorima zračenja.[6]

Polonij

[uredi |uredi kôd]
Podrobniji članak o temi:Polonij

Polonij je radioaktivni kemijski element, srebrnobijeli teški metal, koji se pojavljuje u dvije modifikacije različitegustoće (9,32 g/cm³ i 9,4 g/cm³). Poznati su polonijevi radioizotopi s masenim brojevima između 192 i 218 (najstabilniji je209Po, s vremenom poluraspada 102 godine), a neki od njih članovi su radioaktivnih raspadnih nizova. Polonij se kao jedan od najrjeđih elemenata uZemljinoj kori pojavljuje uuranijevim rudama. Godine 1898. otkrila ga je Maria Skłodowska-Curie sa suprugom Pierreom Curieom, u uranijevu smolincu i nazvala ga po svojoj domoviniPoljskoj. Polonij služi kao izvorionizirajućega zračenja i sredstvo zaionizaciju, na primjer za uklanjanje statičkogelektriciteta.[7]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Curie-Skłodowska, Maria.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  2. "Marie and Pierre Curie and the Discovery of Polonium and Radium: Serious Health Problems"Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2013. (Wayback Machine)(engl.)
  3. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2010. (Wayback Machine) "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.
  4. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2012. (Wayback Machine) "Jedinica radioaktivnosti", www.radiobiologija.vef.unizg.hr, 2011.
  5. radioaktivnost.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  6. radij.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  7. polonij.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanjaHrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uzdano nam pojašnjenje pogledajte nastranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temiMaria Skłodowska-Curie
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temiMaria Skłodowska-Curie
v • u
DobitniciNobelove nagrade za kemiju
1900-ih
1910-ih
1920-ih
1930-ih
1940-ih
1950-ih
1960-ih
1970-ih
1980-ih
1990-ih
2000-ih
2010-ih
2020-ih
v • r • u
DobitniciNobelove nagrade za fiziku
1900-ih
1910-ih
1920-ih
1930-ih
1940-ih
1950-ih
1960-ih
1970-ih
1980-ih
1990-ih
2000-ih
2010-ih
2020-ih
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Maria_Skłodowska-Curie&oldid=7148948"
Kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp