Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Marc Chagall

Izvor: Wikipedija
Marc Chagall
Марк Шага́л
modernizamneoprimitivizamavangardanadrealizamkubizam
Rođenje7. srpnja1887.
Vitebsk,Bjelorusija
Smrt29. ožujka1985.
Saint-Paul-de-Vence,Francuska
Vrsta umjetnostislikarstvo
PraksaŠkola Zvantseva
Poznata djelaJa i selo
Le Champ de Mars
Bella s bijelim ovratnikom
La Mariée

Mojša Zaharavič Šahałaŭ (bje. ćirilicomМойша (Марк) Захаравіч Шагал, rus.Мойша Захаравіч Шагалаў), znan kaoMarc Chagall (rus.Марк Шага́л) (Vitebsk,Bjelorusija7. srpnja1887.Saint-Paul-de-Vence,29. ožujka1985.),bjeloruski slikaržidovskog podrijetla.

Životopis

[uredi |uredi kôd]

Rođen je kao najstariji sin od devetero djece u siromašnoj obitelji.1907. je započeo studij na Carskoj školi za lijepe umjetnosti uSt. Petersburgu. U listopadu1909. je u kući neke prijateljice uVitebsku upoznao Bellu Rosenfeld u koju se zaljubio. Nakon studija je već počeo sticati ugled, kada mu je darežljivi pokrovitelj Max Vinaver osigurao sredstva kako bi se nastanio uParizu, tada neprimjepornom umjetničkom središtu zapadnog svijeta. Zajedno sPicassom,Braqueom i ostalim, sada legendarnim ličnostima (kubizam i njegovi izdanici promijenili su likovnu umjetnost iz temelja), Chagall je tijekom svojih pariških godina i poslije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikada nije napustio osobni izraz koji je već bio izgradio.

Poštanska marka s motivom slike Marca Chagalla.

Pariz je za Chagalla postao "drugiVitebsk" i on se gotovo sigurno namjeravao ondje stalno nastaniti. No1914., dok je bio u posjetuRusiji, buknuo jePrvi svjetski rat te se više nije mogao vratiti. Godine1915. oženio se Bellom Rosenfeld, svojom zaručnicom od1909. veličajući njihovu ljubav u znamenitom nizu djela koje je nastavio slikati čak nakon njezine smrti, trideset godina poslije. U međuvremenu, preživio jerat radeći u Uredu za ratno gospodarstvo, dapače nakonOktobarske revolucije1917. bio je komesar za lijepu umjetnost uVitebsku.Chagallovo komesarstvo ubrzo je završilo u neredu zbog svađe s drugovima umjetnicima, nakon čega je uMoskvi radio kao kazališni scenograf i neko vrijeme podučavao djecu u koloniji ratne siročadi. Napokon,1922. godine jer je uSovjetskom Savezu sve više jačalo neprijateljsko raspoloženje prema njegovoj apolitičnoj umjetnosti, Chagall, Bella i njegova kći Ida emigriraju. Njegov kratak posjet domovini potrajalo je osam godina.Godine1923. Chagall je dobio narudžbu od glasovitogfrancuskog trgovca umjetninamaAmbroisea Vollarda da ilustriraruskog klasika,Gogoljev romanMrtve Duše. Chagallovi se udomljuju uFrancuskoj i Marc postiže novu slavu kao ilustrator ugvašu ibakropisu. Istodobno nastavlja i svoju slikarsku karijeru. Godine koje su slijdile bile su sretne i uspješne, ispunjene radom i putovanjima, no odtridesetih godina sve više zasjenjene usponomfašizma, što se odrazilo u Chagallovim sumornim djelima.

Godine1937. Chagall dobivafrancusko državljanstvo – povlastica uskoro poništena početkomDrugog svjetskog rata, kadaFrancuska, poraženanjemačkim "Blitzkriegom", biva podijeljena izmeđunacista i kolaboracijskih vlasti. Chagall je sporo shvaćao opasnost svojega položaja i kaoŽidova i kao umjetnika kojeg sunacisti proglasiliizopačenim. Zaista, bio je uhićen u travnju1941., ali je pušten zahvaljujućiameričkom posredovanju te žurno, drugi put, odlazi u izbjeglištvo.

Proveo je ratne godine uSjedinjenim Američkim Državama potišten ne samo zbog vijesti o ratu već i zbog Belline nagle smrti1944. Nakon nekoliko godina sEngleskinjom Virginiom Haggard ostvario je novu vezu, koja je trajala do1952. U međuvremenu se1948. vratio uFrancusku, te se zauvijek nastanio na jugu zemlje. Premda je putovao diljem svijeta, dani progonstva i izbjeglištva su iza njega. Brak s Valentinom Brodsky donio mu je postojanost koju je trebao.

Ostatak svog dugog života Chagall je posvetio iznimno plodnom stvaralaštvu. Izrađivao jetapiserije,grafike,mozaike,vitraje,skulpture izidne slike.

Muzej Marca Chagalla se nalazi ukući u ulici Pokrovskaja uVitebsku, koju je sagradio umjetnikovotac početkom 20. stoljeća. Marc Chagall je ovdje proveo svoju ranu mladost. Govorio je o tom razdoblju svogaživota uautobiografiji "Moj život".

Djela

[uredi |uredi kôd]
Marc Chagall. Autoportret sa sedam prstiju, 1913
Poštanska marka s motivom slike Marca Chagalla.
Poštanska marka s motivom slike Marca Chagalla.
  • Rusiji magarcima i ostalima (1911.)
  • Pjesnik (1911.)
  • Ja i selo (1911. – 1912.)
  • Vojnik pije (1912.)
  • Adam i Eva (1912.)
  • Golgota (1912.)
  • Hommage Apollinaireu (1911. – 1913.)
  • Promenada (1917.)
  • Vjenčanje (1917. – 1918.)
  • Dvostruki portret s čašom za vino (1917. – 1918.)
  • Zeleni violinist (1923. – 1924.)
  • Seljački život (1925.)
  • Osamljenost (1933.)
  • Revolucija (1937.)
  • Bijelo raspeće (1937.)
  • Pali anđeo (1923./1933./1947.)
  • Svod Pariške opere (1964.)
  • Prorok Jeremija (1968.)

Literatura

[uredi |uredi kôd]
  • Emily Genauer: Marc Chagall, Abrams, New York, 1956.
  • Nathaniel Harris: Marc Chagall, Mozaik knjiga, Zagreb, 1996.
  • Marc Chagall: Moj život, Šareni dućan, Koprivnica, 2007.


Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temiMarc Chagall
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marc_Chagall&oldid=7229709"
Kategorija:
Skrivena kategorija:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp