Manjina jepojam koji se odnosi na skupinu, odnosno pripadnike skupine, koji su znatno malobrojniji od dominantnih skupina u zajednici ili imaju manjumoć iutjecaj. Često se pojam odnosi na skupine koje imaju izrazite razlike od dominantne skupine u smislurase,vjere, etničke pripadnosti ili političkog i kulturnogidentiteta, što za njih može biti snažan kohezivni čimbenik. Koristeći okvir intersekcionalnosti, važno je prepoznati dapojedinac može istovremeno biti pripadnik nekoliko manjinskih skupina (npr. i rasne i vjerske manjine). Isto tako, pojedinci također mogu biti dio manjinske skupine s obzirom na neke karakteristike, ali dio dominantne skupine s obzirom na druge.
Pojam "manjina" često se pojavljuje u diskursugrađanskih prava i kolektivnih prava, budući da su pripadnici manjinskih skupina skloni različitom tretmanu u zemljama i društvima u kojima žive. Pripadnici manjina često se suočavaju sdiskriminacijom u više područja društvenogživota, uključujući među ostalimstanovanje,zapošljavanje,zdravstvenu skrb iobrazovanje. Dok diskriminaciju mogu počiniti pojedinci, ona se također može dogoditi kroz strukturalne nejednakosti, gdje prava i mogućnosti nisu jednako dostupni svima. Jezik manjinskih prava često se koristi za raspravu ozakonima koji imaju za cilj zaštititi manjinske skupine od diskriminacije i omogućiti im jednak društveni status s dominantnom skupinom.
Louis Wirth definirao je manjinu kao "skupinu ljudi koji su zbog svojih fizičkih ili kulturoloških karakteristika izdvojeni od drugih udruštvu u kojem žive, radi različitog i nejednakog tretmana, te se stoga smatraju predmetom kolektivne diskriminacije"[1] Definicija uključuje i objektivne i subjektivne kriterije: članstvo u manjinskoj skupini objektivno je određeno od strane društva, na temelju fizičkih karakteristika ili karakteristika ponašanja pojedinca; subjektivno ga primjenjuju njegovi članovi, koji svojstatus mogu koristiti kao osnovu za grupniidentitet ilisolidarnost. Dakle, status manjine skupine je kategoričan: pojedinac koji pokazuje fizičke ili bihevioralne karakteristike određene manjinske skupine dobiva status te skupine i podliježe istom tretmanu kao i ostali pripadnici te skupine.
Joe Feagin navodi da manjina ima pet karakteristika: (1) trpi diskriminaciju i podređenost, (2) fizičke i/ili kulturne karakteristike koje ih izdvajaju i koje dominantna skupina ne odobrava, (3) zajednički osjećaj kolektivnog identiteta i zajednička opterećenja, (4) društveno podijeljena pravila o tome tko pripada, a tko ne određuje status manjine, i (5) sklonost sklapanjubrakova unutar grupe.[2]
↑Wirth, L. (1945). „The Problem of Minority Groups”. Ur.: Linton, Ralph. The Science of Man in the World Crisis. New York: Columbia University Press. pg. 347
↑ Joe R. Feagin (1984). Racial and Ethnic Relations (2nd izd.). Prentice-Hall. pg. 10.ISBN 978-0-13-750125-0.
.jpg)