Rodio se u selu Panaija, okrug Pafos, na Cipru. Godine1926., u 13. godini odlazi kao novak umanastir Kiko, nakon čega u 20. godini, pohađa u Panciparsku gimnaziju uNikoziji gdje maturira u 23. godini. Nastavlja obrazovanje studirajućiteologiju ipravo na Sveučilištu uAteni, gdje diplomira u 29. godini1942. godine. Na raznim stipendijama, nastavlja usavršavanje u inozemstvu. Godine1948. izabran je zaepiskopa Kitiona. Uzevši većmonaško ime Makarios, vraća se na Cipar.18. rujna1950. godine postajearhiepiskop, ali ne samo to nego je ietnarh,de facto nacionalni vođa svih ciparskihGrka. Jedno vrijeme bio je snažan zagovornikEnosisa, političke ideologije koja je imala za cilj ujedinjenje Cipra sGrčkom, no kasnije je javno poricao bilo kakvo sudjelovanje u nasilnim pokušajima ostvarivanja tog cilja.
Imao je značajnu ulogu uPokretu nesvrstanih. Ipak,britanske kolonijalne vlasti nisu ga previše simpatizirale, a tisak uVelikoj Britaniji opisivao ga je kao pokvarenog grčkog svećenika. Ipak, kasnije su smekšali svoja stajališta prozvavši ga „The Black Mak“, zbog boje njegova episkopskog odijela. Kad su mu se tri episkopa Ciparske Crkve usprotivila, razriješio ih je i povećao brojepiskopija na pet, smanjivši tako ovlasti svakog pojedinog episkopa. Nakon što je izabran za predsjednika Cipra, provodio je politiku pomirenja Grka iTuraka, ali bez prevelikog uspjeha. Imao je napete odnose s grčkomvojnom huntom (1967. –1974.), koja je poznata kao „Režim pukovnika“. Jedan od ciljeva te hunte bilo je njegovo svrgavanje, u čemu su i uspjeli, ali se on ipak vratio. Kad je tijekom1950-ih godina bio prognan, i vratio se, dočekale su ga dvije trećine odraslog stanovništva ciparskih Grka. Nakon invazije Turske na Cipar1974. godine, pokušao je smiriti strasti, ali ni u tome nije uspio. Ipak, narod ga slavi kao jednog od svojih najvećih junaka. Umro je nenadano, odsrčanog udara, a po svojoj je želji pokopan na planini Throni.