Majorijan (lat.Julius Valerius Maiorianus,Julije Valerije Majorijan), (?, oko420. –Dertona,Ligurija,7. kolovoza461.),CarZapadnog Rimskog Carstva od457. do461. Bio je istaknuti vojni zapovjednik i posljednji od zapadnorimskih careva koji je pokušao doista vladati i vlastitim snagama osloboditi osvojene dijelove Carstva. Svi zapadnorimski carevi nakon njega bili su puke političke figure bez stvarne vlasti, u rukamabarbarskihgenerala ili carevi koje je izabrao i kojima je kontroliraoistočnorimski car.
Zapadno Rimsko Carstvo za vladavine Majorijana. Crvenom bojom označeni su teritoriji Carstva 456. godine, a isprekidanom crvenom bojom označena su područja koja je Majorijan oslobodio od barbara
Rodio se u uglednoj vojnoj obitelji. Godine 457. postao je dvorski vojni zapovjednik (magister militum praesentalis) uzRicimera, kojem je pomogao zbacitiAvita s carskog prijestolja, nakon čega ga je Ricimer postavio za novog zapadnorimskog cara.[1]
Odmah po stupanju na prijestolje, suočio se s pobunomBurgunda u Galiji ivizigotskog kraljaTeodorika II., osobnog prijatelja bivšeg cara Avita, koji je poveo pobunu protiv novog cara. Nakon što je osigurao Galiju, krenuo je u svibnju460. godine u Španjolsku, odakle je namjeravao uz pomoć mornarice napastivandalskog kraljaGajzerika uAfrici. Međutim, Gejzerik je doznao za carev plan te mu je uništio flotu, nakon čega je Majorijan priznao Gejzerika za kralja Mauretanije i Tripolitanije. Ricimer je taj mirovni sporazum smatrao sramotnim za Rim te je prisilio Majorijana na abdikaciju, a potom ga je dao pogubiti.[2][3]
