Majoran (vrtni mažuran, mirisni mažuran, majuran, mirišljavak,lat.Origanum majorana) je biljka koja raste poSredozemlju,Mađarskoj,Njemačkoj,Francuskoj, a u mediteranskoj kuhinji je čestzačin i sadrži različita eterična ulja koja se koriste ukozmetici. Majoran je vrlo sličan okusom svom rođakumravincu ili origanu (lat.Oreganum vulgare). U zemljama istočnogSredozemlja se često ne pravi razlika u uporabi ova dvazačina. To je dovelo čak do toga da se u mnogim kuharicama kaže da ih je teško razlikovati, što nije istina. Razlika je umirisu iaromi. Majoran ima jedan slatkasti, pomalo cvjetni miris, te slatko-gorki okus, koji blago podsjeća na pepermint (metvica). Mravinac je mirisom i aromom puno intenzivniji.[1]
Majoran je začin koji u pravom smislu riječi postajelijek. Ako majoran koristite svježi onda je aromatičniji, a dužimkuhanjem gubi aromu, pa je poželjno da ga dodajete pri kraju kuhanja, dok suhi dodajte na početku kuhanja. Majoran je jedna od rijetkihbiljaka koja ima jaču aromu osušena nego kada je svježa. Jedno od najpoznatijihjela u kojem je neizostavan jepizza, pa ga ujedno nazivajupizza začin. Ako možete birati, uvijek je prvi izbor svježi majoran.
Majoran.Majoran.Majoran.Majoran.Majoran.Pčela na majorani.Majoran.
Majoran naraste do 50cm visine. Ima tanke, pomalo crvenkaste, vrlo razgranatestabljike, te sitne, srcolike, s malim dlačicama pokrivenelistove. Listovi su mali s kratkim peteljkama, acvjetovi bijeli ili blijedoružičastocrveni. Biljka je jakoaromatična, gorkaokusa. Vrijeme cvatnje je u srpnju i kolovozu, zavisno od staništa. Većinom ga možemo naći uvrtovima, te ukrškom području Mediterana. Ubire se cijelabiljka u cvatu, sami listovi i gornji dio biljke u cvatu. Sušimo je brzo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.
Za razvoj majorana potrebno je dostatopline isvjetlosti, jer je to biljka južnih krajeva. U našim klimatskim uvjetima uzgaja se isključivo kao jednogodišnji usjev. Uzrok ovome je što majoran ne može prezimiti. Kao višegodišnja biljka uzgaja se u krajevima s optimalnim uvjetima za njegov razvoj, gdje ne postoji opasnost od smrzavanja. Mlade biljke smrznu na temperaturi oko 4°C.
Činjenica da su majoran imravinac oboje iz obitelji metvica (Lamiaceae), rodaOriganum, već kazuje da imaju sličnosti u izgledu, okusu i aromi. Najpoznatije su grčka, španjolska i meksička vrsta, a razlikuju se po jačini arome i okusa.
Kao začin ga često, za razliku odmravinca (origano), kombiniramo s drugimzačinima. Stimijanom čini izvrsnu kombinaciju za jela od iznutrica (jetra), s klekovim bobicama se koristi u mesnim i jelima od divljači. Samog ga koristimo ujuhama i varivima, umaci, jelima odperadi,krumpira, paštetama. Fino doziran majoran koristimo u jelima odribe. Slaže se s već pomenutim timijanon, klekovim bobicama,bosiljkom iružmarinom.[2]
Majoran se koristi svijež, onda je aromatičniji, jelima se dodaje list na kraju kuhanja, jer dužim kuhanjem gubi aromu. Majoran možemo koristiti i sušen, tada koristimo cijelu biljku, sa stabljikom i cvijetom. Sušenog dodajemo na početku kuhanja. Majoran je najbolje upotrebljavati srajčicom ičili papričicama. Tikvice,brokule,cvjetaču ipatlidžan također nadopunjuje svojom aromom, a odlično se slaže sčešnjakom,lukom,timijanom, bosiljkom,peršinom imaslinovim uljem.
Majoran je izuzetno važan uindustrijskoj preradihrane, pa zajedno stimijanom čini začinsku mješavinu u proizvodnjikobasica. UNjemačkoj poznatoj po velikoj raznolikosti kobasica, majoran još zovuWursterkraut (biljka za kobasice).Sjemenke se koriste za okus konditorskih i mesnih proizvoda. U europskoj se kuhinji obično stavlja u morsku sol,ocat iulje da mariniraju, stavlja se udressinge zasalate, dodaje umacima na bazi rajčice,gljiva, patlidžana,maslaca i riba, juhama odškoljaka,povrtnim jelima, a naročitokupusu,krumpiru igrahu.[3]
UGrčkoj se obično koristi kod pripreme pečenogmesa i janjetine, mesa sa žara i variva s paprikom. U mediteranskoj kuhinji možete ga naći u raznim jelima, odtjestenine,riže, s punjenim rajčicama, šampinjonima, tikvicama, patlidžanima.
Talijanska kuhinja voli ovaj začin naročito svježi, pa ga ima u jelima sartičokama, plodovima mora,jastoguFra Diavolo, talijanskoj mesnoj štruci, mariniranoj mozzarelli, sicilijanskoj krumpir pizzi i nizu drugih jela. Vrlo je važan začin uz razne tjestenine, jela od školjki i neizostavne pizze. Od mesnih jela tu jepiletinapepperoni, janjeći i goveđiStifado i niz drugih jela. Riba pečena u soli u kojoj ima majorana (u sol dodajte nasjeckane listiće majorana) može imati poseban mediteranski okus.Ratatouille je bez majorana siromašne arome, aPeperonati od patlidžana, rajčice i mozzarelle daje živost.Francuska mješavinaprovansalske trave, u kojoj su uz majoran itimijan,ružmarin ičubar, začin je mnogih ukusnih jela.
USjedinjenim Američkim Državama majoran se komercijalno upotrebljava u prerađevinama od piletine, paštetama, kobasicama,sirevima. Inače se susreće u salatama, juhama, kod pripreme iznutrica, a naročito jetrica bilo da su pečena ili kuhana.Losos mariniran s majoranom, pa pripremljen nagrillu s pireom od pečenog češnjaka i krumpira, garniran sašparogama i prženim lukom posebna je poslastica.
Možemo reći da je to i tradicionalnimeksički začin kojeg upotrebljavaju u raznim ljutimčili umacima i namazima s tortiljama.Fajita ražnjići, teFeijoada - ragu od mesa i tamnog graha vole svježi majoran kao začin. NaBliskom istoku majoran je česti začin, naročito kod pečene ovčetine i pripremekruha.
Mirisno bilje majorana i mravinca možete uzgajati i u svomvrtu ili nabalkonu. Kupiti ih možete rastuće u lončanicama. Ako kupite ubrane listove ili grančice, trebaju biti ujednačene zelene boje, a čuvajte ih zamotane u celofanskoj foliji uhladnjaku do tri dana. Ako ih zamotate u papirnati ubrus, pa stavite unajlonsku vrećicu u kojoj ste ostavili malo zraka, možete sačuvati listiće i do tjedan dana. Grančicu začinskog bilja možete staviti u čašu vode, pa prekriti najlon vrećicom preko stakla i tako produžiti trajanje ovih nježnih mirisnih listića.
Zamrzavati se mogu tako da svježe oprane i posušene stabljike i listiće stavite u najlonsku vrećicu. Uklonite zrak iz vrećice i zamrznite, a pri tome pazite da vam se listići ne zgnječe. Zamrznuto čuvajte do 12 mjeseci. Možete u posudicama za pravljenjeleda staviti narezano lišće s malo vode i zamrznuti, a potom kockice pohraniti u najlonske vrećice i držati u zamrzivaču.
Listiće majorana i mravinca možete kupiti i posušene. Ako ih sušite sami vežite ih u snop grančica koje objesite na hladno tamno mjesto s dobrim protokom zraka ili ventilacijom. Posušene zdrobljene listiće čuvajte u poklopljenim staklenim posudama na tamnom mjestu.
Umedicini majoran pomaže protiv grčeva, pomaže izlučivanje kodupala grla, te upćenito umiruježivce.Čaj od majorana pomaže kodprehlada i bronhitisa. Ukozmetičkoj industriji se mažuran koristi u preparatima za njegu nečiste i masnekože.
Majoran je uistinu impresivnaljekovita biljka. S obzirom na sastaveteričnih ulja vrlo često se upotrebljava uaromaterapiji, za ublažavanje simptomaastme, bronhitisa, upale sinusa, glavobolja iliprobavnih tegoba kao što je napuhnutost, žgaravica, mučnina. Osim toga dodaje se i u ulja za masažu gdje doprinosi oslobađanju bolova umišićima.
Koristi se kao tonik za ublažavanjestresa. Od majorana se može pripremiti blagotvorni čaj koji potiče apetit i ublažava grčeve u želucu.Flavonoidi iz majorana posjeduju sedativna svojstva, što pomaže kodnesanice,glavobolja ilimigrena. Smanjujezubobolju, bolove kod artritisa, istegnuća i ukočenihzglobova. Jače doze imaju umirujući i antidepresivni učinak, dajući lagano euforično raspoloženje.
Flavonoidi također djeluju iantioksidativno, tako da se smatra da konzumiranjem pripravaka od majorana može pomoći kod smanjenja nakupljanjakolesterola na stjenkekrvnih žila, te poboljšati cirkulaciju krvi. Majoran može djelovati na snižavanjekrvnog tlaka i rizik odsrčanog udara iizljeva krvi u mozak. Čaj od majorana pospješujeznojenje i oslobađanje toksina preko kože, što je važno i kod groznice koja se javlja kao simptom kod prehlada igripe. Ovaj čaj može poslužiti kao osvježenje tijekom ljeta, pomaže i kod revitaliziranja kose, preporučuje se ispratikosu s otopinom majorana.
Majoran posjeduje antiseptična svojstva, koristi se kao sastojak za losione i kreme, čime se štite rane odupala itetanusa. Učinkovito se bori protivvirusa i bolova koje se vežu uz prehlade, zaušnjake, ospice iliboginje. Ima antibakterijska svojstva koja mogu zaštititi od trovanja hranom,tifusa,malarije,bakterijskih upaladebelog crijeva, probavnog sustava,urinarnog trakta. Ulje majorana pomaže kod neredovitih ili bolnihmjesečnica i simptoma vezanih uz problem bolne mjesečnice.
Narodna medicina je bogata receptima za pripremu majorana, kojega nadasve preporučuje kod oboljenja želuca, te kod oboljenja živaca, to jest raznih neuroza uzrokovanih brzim načinom života (u tu svrhu se preporučuje čaj od majorana u količini 1-2 šalice na dan). Majoran moramo uzimati umjereno, jer opija, pa se možemo osjećati loše. Novija znanstvena istraživanja majorana potvrđuju njegovu ljekovitost, te ga preporučuju kodAIDS-a,HIV-a,Alzheimerove bolesti, mišićne distrofije, mišićnih grčeva, psihičkih bolesti itd. Majoran rabimo kao antispazmodik koji sprječava, to jest smanjuje i liječi grčeve, bez obzira na to o kojim se grčevima radilo.[4]
detoksikaciji crijeva, sprječava stvaranje plinova, te sprječava razvojbakterija truljenja, pa se u tu svrhu koristi kao karminativ;
majoran je i antiseptik, pogotovo za usta, to jest kod svih oboljenjausne šupljine (afte, upale zubnog mesa, gljivica), te se pomoću nje ispiru usta;
najjače djelovanje majorana je izraženo u liječenjuželuca, jer pojačava izlučivanje želučanog soka, te sudjeluje u vrenju hrane i potiče cijelu peristaltiku crijeva, te se kaže da jača i umiruje želudac, sprečava neurozno štucanje;
kao ekspektorans djeluje na izbacivanju sekreta iz bronhija, te ga rabimo za liječenje kroničnog bronhitisa,astme,prehlade, jakogkašlja i ostalih oboljenja pluća, (ako se kuha uvinu i pije smedom djeluje bolje);
kod problema snosom, čajem ispiremo nosnice, a mazanje nosnica uljem od majorana sprječavamo djelovanjepeludne groznice;
učinkoviti je učinak i kod prehlada i nazeba, pijenjem čaja od majorana;
kod ženskih oboljenja majoran reguliramjesečnicu, te liječi ženske organe (maternica);
kao nervni tonik uzimamo majoran kod potištenosti, neuralgija, razdraženosti, nesanica, neuroza, itd.;
majoran je dosta jak stimulator funkcija unutrašnjih organa, te se preporučuje u slabom radu tih organa, pogotovo ako se radi o lijenosti rada tih organa;
Od suhog majorana i podbjela naprave secigarete, koje ne samo da nisu štetne, već su ljekovite, a može ih se uzimati i do 10 komada dnevno. Majoran u prahu primjenjuje se kao burmut za ušmrkavanje unos.
Eterično ulje majorana se rabi kaoanalgetik, anafrodizijak, antiepileptik,antioksidans, antispazmodik, antiseptik, antiviral, antiinfektik, bakteriocid (gram-pozitivne bakterije, stafilokok, pneumokok,E. Coli,tifus, tuberkulosis ), diaforetik, digestiv,diuretik, emenoagog, ekspektorans, fungocid, hipertension, kardik, karminativ,laksativ, neurotonik, stimulans, stomahik, sedativ, vazodiletator, itd. Ulje se rabi u obliku inhalacije, kupke, za masažu (pomiješano s masti kod površinskih rana i upalnih stanja kože, itd.), obloge (kod otvrdnulih dojki, oteklina, novotvorina, itd.), u liječenju artritisa, bronhitisa, bolnih stanja mišića, grčeva, gihta, išijasa, migrene, neuredne i neredovite mjesečnice, nazeba, neuroza, nesanice, posjekotina, predmenstrualnih grčeva, reume, stresnih stanja, visokog tlaka, zatvora stolice i protiv drugih bolesti i tegoba. Uhomeopatiji se majoran koristi protiv ženskih bolesti.[5]
Od vitamina majoran sadrživitamin C (51,4 mg što čini 64% RDA),tiamin ili vitamin B1 (0,3 mg što čini 26% RDA),riboflavin ili vitamin B2 (0,3 mg što čini 23% RDA),niacin ili vitamin B6 (4,1 mg što čini 26% RDA),piridoksin ili vitamin B6 (1,2 mg što čini 85% RDA),folnu kiselinu ili vitamin B9 (1644 mg što čini 82% RDA),vitamin A (403 mg što čini 50% RDA),vitamin K (621,7 mcg što čini 829% RDA) ivitamin E (1,69 mg što čini 14% RDA). Od ostalih nutrijenata majoran na 100 g sadrži 40,3 g vlakana i karotenoide lutein, te zeaksantin 1,9 mg.
