Magnetski pol je krajnja točka trajnogamagneta ilielektromagneta, mjesto na kojem je najvećamagnetska indukcija. Uelektrostrojarstvu, magnetski su polovi osnovni dijelovielektričnih generatora ielektričnih motora.[1]
Akomagnet pospemoželjeznom piljevinom, vidjet ćemo da će se ona najviše nahvatati na krajevima, dok će je prema sredini biti sve manje. Krajevi magneta koji imaju najveću privlačnu silu zovu se magnetski polovi, i to je jedan sjeverni, a drugi južni. Međusobno djelovanje polova možemo pokazati pomoću magnetske igle.
Magnetska igla je magnet izrađen od tankogkaljenogčeličnoglima koji ima oblik vrlo produženogromba. U njegovutežištu smještena je kapica s udubljenim glatkimležajem kojim igla leži na okomitom čeličnom šiljku. Ako magnetsku iglu pokrenemo iz mirovanja, vidjet ćemo da će ona, kad se poslijenjihanja umiri, uvijek zauzeti isti položaj. Prema tome će uvijek jedan te isti njen kraj biti okrenut premasjeveru, a drugi premajugu. Sjeverni pol označuje se sN, a južni saS.
Ako sjevernom polu magnetske igle približimo sjeverni pol drugoga magneta, igla će se udaljiti. Približimo li južni pol magneta sjevernom polu magnetske igle, igla će biti privučena. Isti slučaj imamo i s južnim polom. Iz toga proizlazi da se istoimeni magnetski polovi odbijaju, a raznoimeni privlače.
Sastavimo li dva jednaka i ravna magneta tako da sjeverni pol bude uz sjeverni, a južni uz južni, vidjet ćemo da ovakav dvostruki magnet drži na svojim krajevima mnogo više željezne piljevine nego svaki za sebe. Međutim, približimo li takvom magnetu koji drži željeznu piljevinu protivni pol drugoga magneta, jedan će dio piljevine otpasti. Iz toga izlazi da se istoimeni magnetski polovi pojačavaju, a raznoimeni oslabljuju u svom učinku.[2]
Podrobniji članak o temi:DipolDipol uelektrotehnici, je tvorevina koja ima dva električna ili dva magnetska pola.Hertzov dipol poseban je oblik električnog dipola u kojem naboji neprestanotitraju, a tomu je posljedica emitiranjeelektromagnetskih valova u prostor. Pojava je osobito izražena ako je dipol ostvarenvodičem kojemu je duljina cjelobrojni višekratnik polovicevalne duljine emitiranihvalova. Zato je poluvalni Hertzov dipol osnovna sastavnica mnogihantena.[3]
Podrobniji članak o temi:KvadrupolKvadrupol (lat. u složenicamaquadru-: četvero-, premaquattuor: četiri + -pol) je sustav dvaju dipola na maloj udaljenosti i time u jakom međudjelovanju (interakciji), zbog čega je njegovo djelovanje na okolinu bitno drugačije od djelovanja dvaju dipola. Postojemagnetski ielektrični kvadrupoli. Općenito, niz pravilno razmještenih dipola može činiti multipol, pa je kvadrupol prvi članniza iza dipola. Proučavanje svojstava kvadrupola i općenito multipola važno je u teorijielektromagnetskog zračenja, dok se kvadrupolni raspored elektroda rabi na primjer kao maseni filtar snopaiona ili kao elektrostatska leća, a kvadrupolni raspored magneta kao magnetskaleća.[4]
Podrobniji članak o temi:Zemljino magnetsko poljeZemljin magnetski pol je točka u kojoj jeZemljino magnetsko polje okomito, to jest gdje jemagnetska deklinacija 90°. Zemljini magnetski polovi tijekom vremena mijenjaju svoj položaj, u prosjeku nekoliko desetakakilometara godišnje.
Geomagnetski pol je točka presjeka slobodne Zemljine površine i osi magnetskoga dipola koji najbolje približuje (aproksimira) Zemljino magnetsko polje. Os dipola prolazi Zemljinim središtem, a premaZemljinoj osi rotacije priklonjena je oko 11,5º. Sjeverni geomagnetski pol nalazi se na sjeverozapadnomGrenlandu, a južni naAntarktici.
Podrobniji članak o temi:Magnetski monopolMagnetski monopol je odvojeni magnetski pol, magnetski ekvivalentelektričnom naboju, zamišljena (hipotetička)čestica koja bi posjedovala magnetski (sjeverni ili južni) naboj. Postojanje takve čestice omogućilo bi postavljanjeMaxwellovih jednadžbi potpuno simetričnih s obzirom na električni i magnetski naboj (kao štogibanje električnoga naboja proizvodimagnetsko polje, tako bi gibanje magnetskoga naboja proizvodiloelektrično polje). Razmatranjemkvantne mehanikeelektrona u prisutnosti magnetskoga monopola,Paul Dirac izveo je uvjetkvantizacije koji objašnjava diskretnost električnoga naboja (1931.). Istodobno, takvi Diracovi monopoli posjedovali bi ekstremno jako vezanje, koje bi olakšavalo njihovo otkrivanje. Svi dosadašnjipokusi pokazuju da u prirodi nema magnetskih monopola.[5]