Zametak današnjeg Luksemburga nastao je još963. kada je grof Siegried dobio u posjed utvrdu Lützenburg. U12. i13. stoljeću grofovija se znatno proširila, a iz jake porodice Luksemburžana bili su i njemački carevi (1346. –1437.) i češki kraljevi (1311. –1437.). Car Karlo IV. (1346. –1378.) podigao je1354. Luksemburg na rang vojvodstva. Od1441. pripadao je vojvodstvu Burgundiji, a1477. zajedno je dospio pod vlast Habsburgovaca. Luksemburg je1659. moraoFrancuskoj odstupiti lorenski dio vojvodstva, pa je između1689. i1697. čitav teritorij bio pod francuskom vlašću. Od1714. bio je dioNizozemske te ponovno u posjedu Habsburgovaca, a1795. opet ga je priključilaFrancuska.
OdlukomBečkog kongresa Luksemburg je9. rujna1815. postao autonomno veliko vojvodstvo, doduše preko vladarske kuće Oranje-Nassau u personalnoj uniji sNizozemskom, iako je bio članNjemačkog saveza. Godine1839. više od polovice teritorija vojvodstva s većinskim valonskim stanovništvom pripalo je novonastalojBelgiji. Nakon raspuštanjaNjemačkog saveza (1866.) Luksemburg je postao neovisna država, aLondonskim sporazumom od11. svibnja1867. obvezao se na potpunu neutralnost. Godine1868. dobio je Ustav (na snazi i danas), a izumrćem oranjske kuće (1890.) i svoju vladarsku kuću Nassau-Weilburg, koja još vlada.
ČlanVijeća Europe postao je1948. Europskog udruženja zaugljen ičelik (današnjiEU)1951., a Europske gospodarske zajednice1957. U isto vrijeme je grad Luksembourg postao jedan od triju "glavnih gradova" udružene Europe (Glavno tajništvo Europskog parlamenta, Europski sud, Europska investicijska banka, Europski statistički ured Eurostat).
Od1. siječnja1999. Luksemburg je član EMU sa zajedničkom valutomeurom (jedini koji je1996. potpuno ispunjavao tzv. konvergentna mjerila).
Luksemburg leži uZapadnoj Europi izmeđuBelgije na zapadu,Njemačke na istoku iFrancuske na jugu. Na sjeveru je prokrajina Ösling od devonskih škrinjavaca i pješčenjaka, koja pripada sredogorjuArdena. To je većinom zaravnan kraj na nadmorskoj visini 300 – 500 m, u koji su se urezale uske doline rijeke Sûre i njezinih pritoka. Južni dio je pokrajina Gutland, geološki dio Lorenske stepenaste pokrajine od mezozojskih stijena, s karakterističnim strukturnim stepenicama većinom od vapnenca i pješčenjaka.
Podneblje je umjereno oceansko. U Öslingu je 800 – 950 mmpadalina, u Gutlandu 1000 mm, a u dolini rijekeMoselle samo 700 mm.Luxembourg (s. m. t.siječanj 0,3ºC, srpanj 17,4 °C, 740 mm padalina.
Kod voda, možemo istaknuti da je najveća jerijekaMoselle (550 km) na istočnoj granici, a teče uRajnu; njezin je najveći pritokSûre/Sauer (143 km). Vode s krajnjega jugozapadnog djela prema rijeciMeuse.
Kod tla i vegetacije, može iznijeti da su najplodija tla na laporastoj i vapnenastoj podlozi na jugu i dolini rijekeMoselle. Prirodnu vegetaciju čine listopadnje šume (prije svega bukve i ponegdje hrasta). Šume pokrivaju 34% površine, ponajviše uÖslingu.
Državni teritorij Luksemburga je upravno-politički podijeljen na tri distrikta, 12kantona i 118 općina. Prirodno tektonski se razlikujku dva velika podrucja: brežuljkastiÉisleck (njem. Ösling) na sjeveru s 32% i nizinski Gutland na jugu sa 68% današnjeg državnog teritorija. Najveća dužina sjever-jug iznosi 82 km, a najveća širina istok-zapad 57 km. Najviši vrh je visok 558 m (Buurgplaaz) u mjestu Huldange, a najniža točka je ušće rijekeSauer u Mosel u gradu Wasserbilligu na 129 m nadmorske visine.
Luksemburg je zbog geografskog položaja prirodno i povijesno raskrižje prema Belgiji, Njemačkoj i Francuskoj. Iako je bio pod nadzorom mnogih država i vladarskih kuća, sve od 10. st. sačuvao je političku zasebnost. Prijestolnica Luksembourg utemeljena je 963. na geostrateškoj poziciji prema kojoj je prozvana »sjevernim Gibraltarom«. U geopolitičkom smislu Luksemburg karakteriziraju položaj u diobnom pojasu njemačko-francuskoga jezičnog područja te lokacija između rijeka Meusse i Moselle, koridora prema sjevernomorskim lukama. Iako je odlukom Bečkog kongresa 1815. pravno nezavisan, zbog položaja u zoni dodira jačih žarišta moći uključivan je u različite saveze sa susjednim zemljama. Valonsko (francusko) govorno područje odstupio je 1830-tih Belgiji, a do 1866. bio je članom Njemačkog saveza.
Uoči 1. svjetskog rata i tijekom njegova trajanja Luksemburg je bio strateški važan Njemačkoj i Francuskoj zbog ležišta željezne rude. Njegovo tamponsko značenje između ovih sila osnaženo je gospodarskim savezom s Belgijom 1922. odnosno članstvom uBeneluksu od 1947. Geoprometni položaj Luksemburga između industrijskih regijaBrabanta (Belgija-Nizozemska), Ruhra (Njemačka) iLotaringije (Lorraine, Francuska) olakšao je njegov poratni razvoj. Heterogeni sastav stanovništva pospješio je regionalnu kulturu i gospodarsku integraciju Luksemburga, a pripadnost susjednih država istome vojno-političkom savezu (NATO), kojem je i sam pristupio 1949, otklonio je geopolitički i geostrateški pritisak.
U Luksemburgu je razvijena industrija teških metala.Luksemburg je vodeća zemlja po proizvodnji čelika po broju stanovnika. Većina rude je iz uvoza, jer su domaća nalazišta željeza iscrpljena za vrijeme industrijske revolucije. Kameni ugljen ili koks koji je prijeko potreban je iz uvoza.
Luksemburg ima jedan od najviših BDP-ova na svijetu, oko 80 000 US$,[1] što je po podacimaMMF-a drugi najviši BDP po stanovniku na svijetu (odmah izaKatara), a prvi u Europi.
Luxembourg, glavni grad države i poslovno središte nad slikovitim sutjeskama rijekeAlzette i njezina potokaPétrusse. Stari dio grada opasan je djelomice sačuvanim zidinama (dioUNESCO-ove svjetske baštine);renesansna vojvodska palača (1572.), katedrala Notre Dame (17. stoljeće), Državnimuzej.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
