| Lorin Maazel | |
|---|---|
 Lorin Maazel | |
| Rodno ime | Lorin Varencove Maazel |
| Rođenje | 6. ožujka 1930. Neuilly-sur-Seine,Francuska |
| Smrt | 13. srpnja2014. Castleton,Virginia,SAD |
| Žanrovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | dirigent |
| WWW | |
| Stranica | www.maestromaazel.com |
Lorin Varencove Maazel (Neuilly-sur-Seine,Francuska,6. ožujka1930. –Castleton,Virginia,13. srpnja2014.) bio jeameričkidirigent,violinist iskladatelj.
Lorin Maazel rođen je uNeuilly-sur-Seine u širem područjuPariza u Francuskoj od američkih roditelja, a odrastao je uSjedinjenim Državama. Porijeklom iz glazbene obitelji (njegov djed Isaac bio je violinist u orkestruMetropolitan Opere), Maazel je bio čudo od djeteta. Već je dobi od sedam godina učio dirigiranje kod Vladimira Bakalejnikova, a s osam godina debitirao je kao dirigent. U svojoj jedanaestoj godini, gostovao je naradiju kao dirigent orkestraNBC-a, dok je kao dvanaestgodišnjak dirigirao važnijim orkestrima na turneji po Americi. S petnaest godina debitirao je kao violist. Poslije je studirao naSveučilištu u Pittsburghu.
Godine 1960., bio je prvi Amerikanac koji je dirigrao uBayreuthu. Bio je glavni dirigent uDeutsche Oper Berlin od 1965. do 1971., iBerlinskog radijskog simfonijskog orkestra od 1965. do 1975.
Godine 1972., naslijedivšiGeorgea Szella, postao je glazbeni direktorClevelandskog orkestra. Maazelova emocionalna, raskošna interpretacija glazbe uvelike se razlikovala od Szellovoga karakterističnoga i jasnoga stila. Jedna od njegovih najznačajnijih snimki u to je doba bila prva cjelovitastereo snimkaGershwinove operePorgy and Bess, s cjelokupnimafroameričkim ansamblom (osim zbora). Na tom je položaju bio do 1982. Od tada nije dirigirao u Clevelandu, jer se previđeni angažman 2006. nije ostvario zbog bolesti.[1]
Od 1982. do 1984. bio je uBečkoj državnoj operi generalni menadžer i glavni dirigent. 1980. naslijedio jeWillija Boskovskog kao dirigentNovogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara do 1986., i kasnije 1994., 1996., 1999. i 2005. Osim novogodišnjih koncerata, Maazel je uBeču redovito nastupao s Bečkim filharmoničarima u njihovim koncertnim sezonama.
Od 1984. do 1988., bio je glazbeni savjetnikPitsburškog simfonijskog orkestra, i glazbeni direktor od 1988. do 1996. Od 1993. do 2002., glavni je dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra uMünchenu.
Godine 1989., kada je očekivano mjesto nasljednikaHerberta von Karajana kao glavnog dirigentaBerlinske filharmonije umjesto Maazelu dodijeljenoClaudiu Abbadu, javno je i naglo prekinuo sve veze s tim orkestrom.[2]
Godine 2000., nakon dvadesetgodišnje odsutnosti, gostovao je uNjujorškoj filharmoniji,[3] što je naišlo na pozitivne reakcije orkestarskih glazbenika.[4] Taj angažman doveo je 2001. do njegovog imenovanja glazbenim direktorom orkestra kao nasljednikomKurta Masura.[5][6] Maazel je 26. veljače 2008. Njujoršku filharmoniju vodio u istaknutom posjetuPjongjangu, uSjevernoj Koreji. Orkestar je tada izveo sjevernokorejsku i američku himnu,DvořákovuSimfoniju br. 9,GershwinovogAmerikanca u Parizu, i završno, tradicionalnu korejsku narodnu pjesmu "Arirang". Maazel je s položaja u Njujorškoj filharmoniji odstupio nakon sezone 2008./2009.
Godine 2004., postao je glazbeni direktor Filharmonije Arturo Toscanini. Od rujna 2006., bio je muzički direktor orkestra opere uCiutat de les Arts i les Ciències uValenciji. U ožujku 2010., imenovan je sljedećim glavnim dirigentomMünchenskog filharmonijskog orkestra, s početkom angažmana od sezone 2012. – 2013.[7] Iako orkestar nije službeno odredio duljinu početnog ugovora, jedan preliminarni izvještaj u veljači 2010., ukazao je na početni ugovor od tri godine.[8]
Maazel je dirigirao glazbu za tri operna filma -Don Giovanni (1979.),Carmen (1984.), iOtello (1986.). Njegove vlastite kompozicije uključujuoperu1984, temeljenu naistoimenom romanuGeorgea Orwella.Austrijska poštanska marka s Maazelovim likom, koja ga prikazuje kao dirigenta Novogodišnjega koncerta Bečkih filharmoničara, izdana je 2005.[9] Maazel i njegova žena Dietlinde Turban vode ljetnji glazbeni festival nazvanCastleton Festival na svom imanju od 2,4 km² Castleton uVirginiji.[10]
Objavio više od 300 muzičkih izdanja, zajedno s kompletnim ciklusimaBeethovena,Brahmsa,Mahlera,Sibeliusa,Rahmanjinova, iČajkovskog. Osimengleskim savršeno je vladaofrancuskim,njemačkim italijanskim jezikom.
Lorin Maazel preminuo je od posljedicaupale pluća 13. srpnja 2014. u svom domu uCastletonu u američkoj saveznoj državiVirginia.[11][12]
Maazel se ženio tri puta. Prva dva braka, za pijanstice Miriam Sandbank i Israelu Margalit, završili su razvodom. Njegova je treća žena njemačka glumica Dietlinde Turban. Imaju dva sina, Leslieja i Orsona, i kćer Taru.
Njegov otac, glumac Lincoln Maazel (1903. – 2009.), glumio je u horor filmu Georgea A. RomeraMartin, dok je njegova majka, Marie Barnet Maazel, osnovalaPittsburgh Youth Symphony.[13]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiLorin Maazel |
| |||||
