Logor smrti, vrstasabirnog logora namijena masovnom smaknuću zatočenika.[1]
Prvi logori smrti nastali su u Južnoj Africi u vrijemeBurskih ratova. Radi onemogućavanja burskih civila i logističke potpore gerilcima, britanski osvajači na čelu s načelnikom stožera gen.Horatiom Kitchenerom sprovodili su taktikuspaljene zemlje i odvođenja civila u sabirne logore, prve u novom vijeku. Osnivanje nije bilo na zasadama kao po onim najpoznatijim logorima smrti iz nacističkogTrećeg Reicha. No,glad,bolesti i visoka smrtnost nedužnog burskog pučanstva pretvorili su ih u mjesta užasa gotovo identična Hitlerovim. U ovu skupinu spadaju jer zatočenici su dovedeni u loše uvjete i svjesno držani u njima, čak i kad je bilo sasvim jasno da ljudi masovno umiru od nehumanih uvjeta.[2] Sljedeći poznati logori smrti bili su u staljinističkomSSSR-u u dobavelika čistka. Poznati su Kuropati kraj Minska i Vorkuta, gdje je prvi put u povijesti upotrijebljeno je trovanje plinom radno nesposobnih. Tu je prvi put u povijesti objedinjenradni logor i logor smrti.Nacistička Njemačka poznata je po logorima smrti (Vernichtungslager), usmjerenih nakonačno rješenje odnosno istrjebljenje Židova te Roma (također vidiakcija Reinhardt). Najpoznatiji suTreblinka, Sobibór, Belzec,Auschwitz-Birkenau,Maidanek i ini. Metode ubijanja bile su metkom, a poslije u plinskim komorama. Tu su bili imedicinski eksperimenti, glad,iscrpljujući rad. Za logorima smrti posezali su diktatorski i totalitaristički režimi i poslije. Skriveno pretvaranje radnog logora u logor smrti bila je popularnom metodom masovnog istrjebljivanja: zatočenici su radili u nehumanim uvjetima (težak i dugotrajan rad, loša prehrana, nepovoljna klima) zbog čega je bila visoka smrtnost, premda nijedna osoba nije fizički izvršila smaknuće. Vlasti su tako imalerobovskuradnu snagu koju su nemilice iskorištavale i istovremeno se rješavalo politički nepodobnih. Smrt zatočenika služila jezastrašivanju ostalih državljana čime su ih držali u pokornosti. Takvi su bili umaoističkoj Kini,Potovoj Kambodži ("poljoprivredni kolektivi",polja smrti) i dr.[1]
