| Ljubo Miloš | |
|---|---|
 Ljubo Miloš | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 25. veljače 1919. |
| Mjesto rođenja | Bosanski Šamac |
| Datum smrti | 20. kolovoza 1948. |
| Mjesto smrti | Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941–45 |
| Vojska |  Ustaše Hrvatsko domobranstvo |
| Zapovijedao | zapovjednikLogora Jasenovac, zapovjednikLogora Lepoglava |
Ljubo Miloš (Bosanski Šamac,25. veljače1919. –Zagreb,20. kolovoza1948.), bio je ustaški bojnik, jedan od zapovjednika koncentracijskog logora uJasenovcu.[1] Godine 1948., Vrhovni sud u Zagrebu osudio ga je na smrt zbog zločina nadSrbima,Židovima,Romima i protivnicima fašističkog i ustaškog režima.[2]
Osnovnu školu polazio je u Orašju, Bosanskom Brodu i Subotici, gdje se nakon završenih sedam razreda gimnazije zaposlio kao činovnik u općinskoj upravi.[3]
U lipnju1941. godine došao je na poziv svog rođakaVjekoslava Luburića u Zagreb i zaposlio se uUredu IIIUstaške nadzorne službe. Dobio je čin ustaškog natporučnika te u listopadu 1941. godine postao zapovjednik radne službe ulogoru III Ciglana Jasenovac.[4] Kraće vrijeme, od proljeća1942. godine, radi u logoru za Židove u Đakovu, ali se u jesen iste godine vratio u Jasenovac, kao zamjenik zapovjednika logora.[nedostaje izvor] U prvoj polovici 1942. obnaša dužnost zapovjednikaZapovjedničtva sabirnih i radnih logora, organa centralne uprave koncentracijskih logora na teritoriju NDH.[5]
Pod njegovim su zapovjedništvom ustaške postrojbe iz Jasenovca (Ustaški obrambeni zdrug) sredinom listopada 1942. godine napale i opljačkale više sela u okolici Jasenovca, a pretežni dio stanovništva (pravoslavaca koji su prešli na katoličku vjeru) odveli su u logor.[3] U sklopu ove akcije je u selimaCrkveni Bok,Strmen iIvanjski Bok ubijeno preko 90srpskih civila, a stotine su internirane ujasenovačkom logoru, odakle ih je većina puštena tek nakon intervencije njemačkih vojnih predstavnika.[6] Zbog ovog je slučaja, a na nagovor njemačkih vojnih vlasti, pokrenuta istraga i Miloš je uhićen u prosincu 1942. godine.[3] Zatočen je u zatvoru na Savskoj cesti uZagrebu. Na traženje Luburića pušten je23. prosinca 1942. godine.[3] Početkom siječnja1943. godine otišao je uHercegovinu kao pripadnik Domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje je ostao do travnja iste godine kada se vratio u Zagreb.
Iako je od rujna1944. godine bio zapovjedniklogora Lepoglava, tijekom 1944. i1945. godine, povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradišci, gdje je vršio smaknuća zatočenika.[nedostaje izvor]
Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika Ljubo Miloš je osobno počinio brojna ubojstva zatočenika u ustaškim logorima Jasenovac i Lepoglava.[7]
Nakon sloma NDH pobjegao je uAustriju, a zatim uItaliju, odakle se vratio ponovno u Austriju. Tada je održavao veze s ustaškim državnim vrhom u emigraciji. U Italiji je bio smješten u savezničkim izbjegličkim logorima Fermo i San Giorgio. Jugoslavenske su vlasti1946. godine u više navrata tražile njegovo uhićenje i izručenje, na što su se angloameričke vlasti oglušile.[2]
U ljeto1947. godine ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranjakrižara radi otpora komunističkoj vlasti. Uhićen je20. srpnja 1947. godine, a presudom Vrhovnog suda NR Hrvatske,20. kolovoza 1948. godine, osuđen je na smrt.[3]
Ljubo Miloš, kao ustaški bojnik i jedan od zapovjednika u logoru Jasenovac, osobno je sudjelovao u ubojstvima zatočenika. Dana 20. prosinca 1941. godine u logoru Jasenovac ubio je 26 zatočenika, od čega 21 Srbina i 5 Židova.[8] Također je rukovodio akcijom kolektivne deportacije oko 1.000 stanovnika sela Crkveni Bok, Strmen i Ivanjski Bok u logor Jasenovac, 12. listopada 1942. godine.[9][10]