Lješ (albanskiLezhë, talijanskiAlessio, turskiLeş, grčkiΛισσός, Lissòs, makedonskiЛеска, Leska) je grad i okrug u sjeverozapadnoj Albaniji, na lijevoj obaliDrima oko 9 kilometara od ušća uJadransko more.
Lješ je osnovan još u grčko doba, oko385. pr. Kr. kada jeDionizije I. od Sirakuze osnivao kolonije po istočnojadranskoj obali,[1] pa je osnovao koloniju i koju je nazvao Lissos (Λισσός). Tijekom stoljeća je mijenjao vladare, tako su njime vladali Iliri, Grci, Makedonci, Rimljani, Bizantinci, Venecija, Turci. Slaveni su doseljavanja Slavena u jugoistočnu Europu formirali sklavinije uzduž jadranske obale koje su se prostirale od Lješa obalom sjeverno sve do unutrašnjosti Istre.[2] U vrijeme formiranja sklavinija, Lješ je bio neovisan grad.[3] Lješ je bio na vjerojatnom pravcu prolaskakrižara prema Istoku. U Lješu su stigli iz pravca Skadra i otamo su produžili u Drač.[4] U Lješu je1444. održana konvencijaLješke lige, kada su se lokalni vladari ujedinili protiv Turaka pod vodstvomSkenderbega. Također, u razrušenojLješkoj katedrali (koja je kasnije biladžamija Selmija) je pokopan Skenderbeg.
U Balkanskim ratovima su ga srpske snage zauzele od Turaka. Nakon petosatne žestoke borbe 18. studenoga 1912. leteći odred pukovnika Milovana Plazine i ostale postrojbe Drinsko-albanskog odreda koje su bile većinom sastavljene od Užičana, Valjevaca i Podrinjaca. Prilikom osvajanja tvrđave u Lješu, susrele su se srpska i crnogorska vojska. Osvajanjem od srpskih snaga Srbija je tad ostvarila svoj plan izlaska na more.[6]
↑Starohrvatska prosvjeta Mužić, Ivan:Nastajanje hrvatskog naroda na Balkanu III. serija - svezak 35/2008., str. 22
↑Matica crnogorska Boris Banjević:Hronologija vladara Dalmacije na osnovu popa Dukljanina i dubrovačkih anala od 6. do 11. vijeka, Matica br. 67, jesen 2016., str. 584
↑Polemos 3 (2000) 2 Ante Nazor:Hrvatska vojska u ranom srednjem vijeku (činjenice i mitovi), str. 102
↑Academia.edu Ante Dračevac: Izabrane studije. Priredio Vinicije B. Lupis. Matica hrvatska - ogranak Ston, 2016.
.svg)
