Litij (grč. λιθoς = kamen) otkrio jeJohan Arfwedson1817. godine, a prvi ga je u elementarnom stanju izolirao William Thomas Brande, elektrolizirajući talinulitijevog oksida1821. godine.
Brande je također sintetizirao čiste litijeve soli, te mu pronašao relativnu atomsku masu.1855. godine Robert Bunsen i Augustus Matthiessen uspjeli su dobiti velike količine litija elektrolizom talinelitijevog klorida. Komercijalnu proizvodnju, putem elektrolize smjese talina litijevog klorida ikalijevog klorida, počela je1923. godinenjemačka tvornica Metallgesellschaft AG.
Litij je najlakši od svih poznatih metala. Najmanje je reaktivan od svihalkalijskih metala. Također je najtvrđi i najvišeg tališta.
Teže se reže odnatrija. Na svježem presjeku je srebrnasto bijel i reflektivan. Sa suhim zrakom reagira vrlo sporo, te dugo ostaje čist. Na običnom zraku nakon nekog vremena presvuče sehidroksidom ikarbonatom.
Litij i njegovi spojevi plamen bojaju intenzivno crvenom bojom.
Upola je manje gustoće od vode, a pluta i na ugljikovodicima, stoga se čuva zaronjen ispod mineralnog ulja.
Posjeduje najveći specifični toplinski kapacitet od svih elemenata. Pri standardnom tlaku, postaje supravodljiv ispod 400 μK, a na neznatno višim temperaturama tek na tlakovima preko 200 tisuća atmosfera.
Dobiva se izruda, prevođenjem u netopljivi karbonat, primjerice reakcijom samljevene rude skalijevim sulfatom pri povišenoj temperaturi. Dobiveni produkt ekstrahira se vodom.Litijev sulfat se otapa, a karbonat se istaloži. Tretiranjem kloridnom kiselinom, karbonat prelazi u klorid, koji se suši, tali i elektrolizira.
Litij gradi spojeve u kojima se nalazi u stupnju oksidacije +1, pa tako otapanjem u kiselinama daje jednovalentne soli.Reakcijom s vodikom na povišenoj temperaturi, nastajelitijev hidrid koji lako reagira s vodom.
Litij se koristi elementaran ili kaosol u organskimsintezama, metalurgiji i analitičkoj kemiji,mazivima i za suhebaterije koje mogu raditi na vrlo niskim temperaturama.Litijev aluminat se koristi kao inertni elektrolitni potporni materijali u otopljenim karbonatnimgorivim člancima, gdje elektrolit može biti mješavina litijevog karbonata, kalijevog karbonata i natrijevog karbonata.
Njegovi izotopi6Li i7 korišteni su u proizvodnjilitijeve bombe.
Malim dodatkom (<1%) litija poboljšavaju se mehaničke osobinealuminija ikorozijska postojanostmagnezija.Slitina litija i magnezija s malosrebra ima manju gustoću od vode, a veliku čvrstoću i antikorozijsku postojanost.
Litijevi spojevi koriste se u medicini kao psihofarmaci, primjerice za tretiranje bipolarnog poremećaja, gdje je aktivni sastojak litijev kation, Li+.
Stari Grci i Rimljani, moglo bi se reći, bili su među prvima koji su rabili metal litij kao psihoaktivni lijek. Ljudima s bipolarnim poremećajem preporučivali su konzumiranje mineralne vode. Sol litija u obliku tablete kod većine ljudi stišava cikličke izmjene maničnog i depresivnog ponašanja. Litij međutim izaziva drhtanje ruku, oslabljeno pamćenje, pojačanu žeđ i učestalo urniranje. Slabljenje pamćenja je jedan od glavnih razloga za prestanak uzimanja litija.[1]
