Litavka (Litavski muzej umjetnosti, Vilnius)Litavac Antanas Vileišis
Litavci (izvorno: lietuvis, lietuviai), jedan odbaltičkih narodaindoeuropske porodice nastanjen u području uzBaltičko more, najviše uLitvi. Govorelitavskim jezikom. Čine ih više različitih etničkih skupina (Aukstaičiai, Suvalkiečiai, Dzukai, Žemaičiai).
Hidronimija iarheologija ukazuju da su veliki dijelovi sjeveroistočneEurope, otprilike odMoskve doBerlina, uključujući sjeverni dio bazenaDnjepra, bilo područje prostiranja baltičkih naroda tijekom prvoga tisućljeća prije Krista i kasnije. Slaveni u ovaj prostor zalaze tek kasnije. Teritorij je bio obrastao neprohodnim šumama i daleko od glavnih selidbenih i važnih trgovačkih putova. Ova izoliranost pomogla je očuvanju arhaičnih jezika.
Litavci se prvi puta spominju u povijesnim izvorima početkomXI. st. Ime »Litva«(Lithuania) spominje se1009. u kronikamaAnales Quedlinburgenses, napisano u latinskom kaoLitua. Od kraja XII. st.,Litva je česta u poljskim i njemačkim zapisima. Njemački oblikLitauen podrijetlom je iz slavenske tradicije, a u latinskom se nazivaLituania.
Simonas Daukantas bio je prvi litavski povjesničar koji o Litavcima piše na materinskom jeziku. U svojemu dijelu »Budas senoves lietuviu, kalnenu ir zemaiciu«(Običaji starih Litavaca, brđana iSamogita) Daukantas piše kako žive u neprohodnim šumama koje vrlo dobro poznaju. Zemlja i šume davale su im hranu, odjeću i oružje. Litavci, Samogiti (sebe zovu Zemaiciai) i druga srodna plemena bavila su selovom, zemljoradnjom,stočarstvom ipčelarstvom. Daukantas ističe njihovu gostoljubivost prema stranicama. Sami sebe opskrbljivali su obućom, odjećom, kućanskim priborom i oružjem. Stranim trgovcima zaželjezo isol i druge proizvode koje nisu mogli dobiti u svojoj proizvodnji nudili sukrzno, vosak,med, ratarske i ine proizvode.
Prijeprihvaćanja kršćanstva Litavci su obožavali prirodne sile i mnoge bogove i božice iz Baltičke mitologije. Glavni bog bio jePerkunas, bog Groma. Za svoje bogove Litavci su imali posebna svetišta. U svetim lugovima i šumama gorjela je sveta vatra koju su održavali čuvari (vaidilutes). Želje bogova objavljuju svećenici (kriviai), koji su podložni vrhovnom svećeniku (kriviu krivaitis). Litavci su bili među posljednjepoganskim europskim plemenima. Dio Litavaca je još uXVI. iXVII. st. obdržavao predkršćanske poganske tradicije.
