Prema Herodotu, Leonidina majka, prva supruga njegova ocaAnaksandrida II. je dugo bila nerotkinja i petočlani upravitelji Sparte (efori) su ga nagovorili da si uzme drugu ženu koja mu je ubrzo rodila sinaKleomena. No, godinu dana kasnije mu je prva žena rodila sina Doriaja, nedugo potom i Leonidu, te kasnije iKleombrota. Kako nije bio prijestolonasljednik, Leonida je morao pohađatiagogi (strogi sustav obuke djece kako bi zaslužili građanstvo - homoioi). Tako je Leonida bio jedan od rijetkih kraljeva Sparte koji je prošao zloglasnu strogu spartansku obuku u mladosti.[1]
Kako su Spartom oduvijek vladala istovremenodva kralja iz dvije nasljedne dinastije (diarhia), agijadske i europontidske, uz Leonidina brata, kraljaKleomena iz agijadske dinastije, od 515. pr. Kr. vladao je iDemarat iz europontidske dinastije. Godine 491. pr. Kr. Kleomen je potkupio proročište uDelfima i tako omogućio da Demarata svrgne njegov rođakLeotihida. Kada se to saznalo, Kleomen je morao napustiti Spartu te je počeo skupljati vojsku. Prema Herodotu, tada se već smatralo kako je izgubio razum i upravo su ga dva njegova polubrata, Leonida i Kleombrot, zatočili. Umro je u tajanstvenim okolnostima u zatvoru, a spartanske vlasti su tvrdile da je sebi oduzeo život u napadu ludila. Prema običaju naslijedio ga je sljedeći u nizu iz loze agijevića, Leonida, koji je nešto prije oženio Kleomenovu kćerku,Gorgo.[2]
Više anegdota pokazujelakonsku srčanost koja je proslavila Spartance u to doba. Jedan jeTračanin prije bitke vidioperzijsku vojsku i Grcima rekao da Perzijanaca ima toliko da mogu strijelama zasjeniti sunce. Leonidin vojnikDienekes mu je odgovorio: „Još bolje, onda ćemo se boriti u hladu”. Na prvi dan bitke, kad je Kserkso zatražio da mu Grci predaju oružje, Leonida je odvratioΜολών Λαβέ („Dođi i uzmi ga”). Na treći dan bitke rekao je vojnicima da se najedu za doručak jer će večerati uHadu.
Leonidini su vojnici prva dva dana odbijali frontalne napade, ali kad jeEfijalt poveoperzijskog generalaHidarna planinskom stazom do grčkog zaleđa,[3] Leonida je ostatku vojske zapovjedio povlačenje, a sam je ostao u klancu s 300 Spartanaca, 700Tespijaca i 400Tebanaca.
Pošto je Efijalt pokazao Perzijancima obilazni put, obrana je pokleknula i svi su branitelji zajedno s Leonidom poginuli.[4] Herodot navodi kako mu je na Kserksov nalog glava odsječena, a tijelo razapeto. Ipak, perzijski se kralj poslije pokajao zbog tako barbarskog postupka, pa je vratio tijelo Sparti, koja ga je pokopala s počastima.
Leonida je postao simbol junaštva, požrtvovnosti i domoljublja. Njegov herojski kult je opstao u Sparti sve do vladavinerimskog caraAntonina u 2. stoljeću.
Leonidina pogibija nadahnula je mnoga umjetnička djela, među kojima i kompozicijuJ. L. DavidaLeonida u Termopilskom klancu i grafičku mapuO. Kokoschke (Termopile).[5]
.PNG)
