Lav (lat.Panthera leo)životinjska je vrsta iz porodice velikihmačaka. Za razliku od drugih mačaka, lavovi žive učoporima. Lako ga je prepoznati po grivi koju imajumužjaci, a danas žive uAfrici kao i u nekim područjimaAzije.
Nakontigra, lav je druga mačka po veličini, pa to znači da je najveća kopnenazvijerAfrike. Lav je od njuške do početkarepa dugačak oko 180cm, uramenima doseže visinu od 120cm a rep mu je dug 1m. Odraslimužjak teži prosječno oko 225kg.Ženke su sa 160 cm dugim trupom (zajedno s glavom) visinom u ramenima od 100 cm i 85 cm dugačkim repom i težinom od 150 kg značajno nježnije građe odmužjaka. Najkrupniji lavovi žive na juguAfrike, a najmanji uAziji.
Lavovi imaju kratko, žuto-zlatno do tamno smeđekrzno, a mužjaci osim toga i gustu i dugačkugrivu koja je najčešće tamnosmeđa, ali može biti svijetlo- ili crvenosmeđa. Griva počinje od obraza i širi se niz vrat do preko ramena, ali samo rijetko i preko prsiju i trbuha. Njena svrha je vjerojatno da životinja djeluje veće i zastrašujuće u odnosu na prehrambene konkurente. Praktična korist od grive bi mogla biti zaštita od udaraca pandži drugog lava u konkurentskoj borbi. Osim toga, istraživanja na terenu su dokazala, da mužjaci s vrlo tamnom i velikom grivom imaju veće izglede da osvoje ženku. Azijski lavovi imaju puno manje izraženu grivu nego afrički. Mladi lavovi ju uopće nemaju. Potrebno je čitavih pet godina da se griva kod lava razvije do pune mjere.
Osim toga, upadljiv je i crni čuperak na vrhu repa, u kojem se zapravo nalazi zakržljali kralježak.
Mladi lavovi imaju po tijelu pjege koje do godine dana starosti izbliljede. U rijetkim slučajevima se zna dogoditi, da pjege ostanu vidljive i kod odraslih lavova, ali one su uvijek neupadljive, vidljive samo iz neposredne blizine.
Kao i kodtigrova, i kod lavova se može povremeno dogoditileucizam; to znači, da se može dogoditi da se pojavi neki lav s bijelimkrznom. To, međutim, nisualbini, jer nemaju za pojavu albinizma tipične crvene oči. Bijela boja krzna se nasljeđujerecesivnim genom. Kako su bijeli lavovi upadljivi i potencijalna lovina ih lakše uočava, njima je preživljavanje puno teže. Osim toga, postoje i izviješća o zbogmelanizma potpuno crnim lavovima, ali o njihovom stvarnom postojanju nema dokaza. Međutim, kod drugihvelikih mačaka,jaguara,leoparda ipume su crni primjerci opće poznati.
Prvobitno je prostor na kojem su živjeli lavovi obuhvaćao, osim Afrike, južnuEuropu kao iprednju Aziju iIndiju. U razdobljuledenog doba su u srednjoj Europi kao i uSjevernoj Americi živjele podvrstePanthera leo fossilis iPanthera leo spelaea (spiljski lav). Međutim, tu je nestao s povlačenjem leda. Najstariji i najveći lavovi su lovili Europom prije više od 500.000 godina u okoliniWiesbadena uHessenu i poredHeidelberga uBaden-Württembergu. Ti su primjerci bili gotovo jednako veliki poput najvećih lavova u povijestiZemlje koji su živjeli uKaliforniji prije 12.000 godina s rekordnom veličinom od maksimalnih 3,60m (dužina tijela 2,40 m, dužina repa oko 1,20 m). U srednjoj Europi izumrli su prije više od 12.000 godina.Pred nešto više od 5000 godina bili su rasprostranjeni u cijeloj Europi, Aziji i sjevernoameričkom kontinentu.
Postoje brojni zapisiantičkih suvremenika (n.pr.Herodot iAristotel), da su u njihovo vrijeme naBalkanu još živjeli lavovi i to u samoj Grčkoj. Pretpostavlja se, da su lavovi u Europi izumrli negde u 1. stoljeću naše ere zbog posljedica ljudskih aktivnosti.
Do prije stotinjak godina živjeli su i u zapadnoj Aziji.
Danas, prostor na kojem žive lavovi je uglavnom ograničen na područje južno odSahare. Sjeverno od Sahare vrsta je izumrla negdje oko 1940-ih godina, a jednako tako je i azijska populacija lavova tijekom20. stoljeća gotovo potpuno iskorijenjena. Održao se jedan mali ostatak vrste uNacionalnom parku Gir uGudžaratu uIndiji.
Ranije su lavovi živjeli u svimokolišima osim u šumama. Područja na kojima danas žive lavovi su vrlo smanjena. Okoliš koji lavovima najviše odgovara jesavana. Međutim, oni žive i u sušnim šumama i upolupustinjama, dok ih upustinjama ikišnim šumama uopće nema.
Za razliku od drugih, uglavnom samotnjačkih, velikih mačaka, lavovi žive u čoporu. On se satoji prije svega od ženki koje su međusobno sve u srodstvu. Veličina područja koje je "njihovo" kao i količina potencijalne lovine određuju veličinu čopora koji može imati od 3 do 30 pripadnika. U čoporu su, najčešće, od jednog do tri odrasla mužjaka koji su hijerarhijski nadređeni ženkama. Područje čopora može biti veliko od 20 do 400 km². Njegove "granice" se obilježavaju izmetom i urinom, a i glasnom rikom, koja konkurentima daje do znanja da je područje zauzeto.
Mladi mužjaci ostaju učoporu dvije, eventualno tri godine, dok ne dosegnu spolnu zrelost. Nakon toga, čopor ih otjera.
Nakon protjerivanja iz čopora u kojem je rođen, mladi mužjak najčešće godinama skita i obično se pridruži drugim mužjacima koji isto tako skitaju. Pri tome veza između mužjaka koji mogu, ali i ne moraju biti u srodstvu postaje vrlo snažna. Ovakvinomadi prelaze velike udaljenosti i pri tome ne poštuju granice područja drugih čopora, ali sami ne zasnivaju svoje područje. Kako lavovi kao pojedinci nemaju baš uspjeha u lovu, najčešće se hrane strvinom koju otmu drugim uspješnim lovcima.
Ako takav "nomad" u svojim lutanjima naiđe na čopor koji predvodi neki stari ili slab mužjak, dolazi do borbe između njih. Te su borbe u pravilu nemilosrdne, i u krajnjem slučaju mogu završiti i smrću jednog od rivala. Ako stari vođa čopora izgubi borbu, sad on dalje živi samotnjački, a često i ugine od posljedica borbe.
Ako iz borbe novi mužjak izađe kao pobjednik, u pravilu dolazi doinfanticida, što znači da ubije svu mladunčad svog prethodnika u čoporu. Time postiže, da se ženke vrlo brzo nakon gubitka mladunaca ponovo tjeraju. Suprotno mužjacima, ženke provode čitav svoj život u čoporu u kojem su se okotile, što znači da su ženke jednog čopora sve u međusobnom srodstvu.
Lavovi dosežu socijalnu zrelost u starosti od dvije do tri godine, a fiziološku s 18 mjeseci. Da bi utvrdio da li ježenka spremna za parenje, mužjak lava koristiJakobsonov organ. Tijekom tog procesa, mužjak zadigne gornju usnu, lagano otvori usta i intenzivno udiše zrak kako bi što bolje mogao odrediti osobine mirisa ženke.
ParenjeLavlja mladunčad
I ako ima položaj na vrhu ljestvicečopora, mužjak se može pariti sa ženkom samo uz njen pristanak. Ona svoju spremnost pokazuje na način, da legne trbuhom na zemlju i savije rep u stranu. Za vrijemekopulacije mužjak zubima drži ženku za šiju. Zbog tog ugriza u šiju ženka je instinktivno potpuno mirna. Ako ženka pristaje na kopulaciju, oni se pare svakih oko 20 minuta, a kopulacija traje tridesetak sekundi. Nakon oko pet dana, prestaje spremnost ženke za parenje. Prema spremnosti ženke na parenje, promatrač može procijeniti mužjakov položaj u čoporu i pretpostaviti vjerojatnoću da ga uskoro smijeni drugi mužjak na mjestu vođe.
Nakon razdoblja skotnosti od oko četiri mjeseca, lavica se sklanja iz čopora i na skrivenom mjestu koti do četiri slijepa mladunca, teške oko 1,5kg i velike oko 50cm. Mladunci ostaju u skrovištu šest do osam tjedana i za to vrijeme samo majka brine o njima. Ako je skrovište postrani od lovišta čopora, ženka lovi sama. Pri tome se može dogoditi, da mladunci i do 48 sati ostanu sami u skrovištu. U tom su razdoblju mladunci vrlo ugroženi, posebno odhijena, ali i drugihgrabežljivaca. Po isteku najviše osam tjedana, majka odvodi mladunce do čopora, i vrlo rijetko pri tome može biti problema s prihvaćanjem mladunaca od strane čopora.
Od trenutka dolaska u čopor, mladunci više ne sišu samo svoju majku, sve lavice koje trenutnodoje dozvoljavaju svim mladuncima u čoporu sisanje. S oko šest mjeseci mladunčad se odvikava od sisanja, ali ostaje uz majku još oko dvije godine.
Očekivani životni vijek lavova je od četrnaest do dvadeset godina, ali u pravilu samo ženke doživljavaju tu starost. Mužjaci puno ranije bivaju protjerani sa svog položaja vođe čopora od mlađih mužjaka, ne nalaze novi čopor i često uginu od gladi. Vrlo često u prirodi ne žive duže od sedam godina. Međutim uzoološkim vrtovima su zabilježeni slučajevi da su mužjaci doživjeli i 34 godine.
Žrtve lavova su najčešće mlade ili bolesne životinje. Love najčešće u mraku ili u ranim jutarnjim satima dok je još svježe. Kako lavovi nisu baš ustrajni niti brzi trkači (najviše 60 km/h, a i to samo na kratke staze), jedina mogućnost za uspješan lov im je suradnja. Otprilike samo svaki peti pokušaj lova završava uspješno. Uobičajena lovina lavova suantilope,gazele,gnu antilope,bivoli izebre, ali ponekad izečevi,ptice a prema prilici iribe. U nekim područjima su lavovi razvili i lov na netipične životinje. Tako uNP Chobe (Bocvana) redovno loveslonove uSavutiju, a uLinyantijuvodene konje.
Mladi lavovi kreću u lov s majkom već u starosti od tri mjeseca, ali tek u dobi od dvije godine se može reći da su naučili tehniku lova. To je prije svega prikradanje i suradnja. Lavice okruže lovinu i prikradaju joj se često i više stotina metara koristeći vrlo spretno sve prednosti terena na kojem se nalaze. Pri tome odlično međusobno sudjeluju tjerajući lovinu prema zasjedi u kojoj su druge lavice. Što su bliže lovini, to više paze na zaklon u prikradanju. Kad stignu do razdaljine od oko 30m, lavice kreću u napad s nekoliko skokova. Pri tome skokovi su dugi oko 6 m, a lovinu ubijaju ugrizom u grlo ili šiju. Međutim, vrlo često i guše žrtvu tako, da dok nekoliko lavica drži lovinu, jedna uhvati njušku žrtve u svoju gubicu i tako joj zatvori dovod zraka.
Mužjaci rijetko sudjeluju u lovu, i to samo ako se radi o netipično velikoj lovini. Kad lov završi uspješno, do izražaja dolazi ljestvica važnosti u čoporu. Prvo jede mužjak, pa zatim najvažnije ženke, i na kraju mladunci. Uz lešinu, često dolazi do borbe oko utvrđivanja mjesta na ljestvici čopora, pri kojim se često dogodi da neki članovi čopora zadobiju i prave rane.
Lavovi često jedu istrvinu. Mužjaci koji su otjerani izčopora se često, silom prilika, orijentiraju na takvu prehranu. Pri tome, vrlo grubo otjerajuleoparde iligeparde od njihove upravo ubijene lovine. Često ipjegavim hijenama otmu lovinu, a ne obrnuto, kao što se ranije pretpostavljalo.
Kao i sve ostale velike životinjeAfrike, najveća opasnost za lavove proizlazi od ljudi i njihovog lova. Međutim, zadnjih je godina smanjen lov na njih u gotovo svim područjima gdje žive.
Sljedeći problem su bolesti, posebno ujužnoafričkomKrügerovom nacionalnom parku. Nakon što je u njemu1995. utvrđeno prvo uginuće jednog lava izazvanotuberkulozom u parku su poduzeli vrlo detaljna istraživanja. Utvrdili su da je u južnom dijelu parka više od 90% životinja inficirano tim smrtonosnimbakterijama. Infekcija je potekla odkafarskih bivolaa koje love lavovi, a oni su se zarazili u kontaktu s domaćim govedima koja su bolest unijela u park. Oko 70 % bivola boluje od tuberkuloze pluća, a kod lavova se bolest manifestira prije svega uprobavnom traktu. Životinje slabe, ekstremno omršave i ugibaju u roku od nekoliko godina. Osim tuberkuloze, oko 60 do 70 posto lavova je inficirano jednim virusom koji jako podsjeća na ljudskiHIV virus, a ima jednako tako za posljedicu oštećenjeimunološkog sustava životinje, što dodatno otvara put tuberkulozi. Protiv ni jedne od ovih bolesti ne postojicjepivo.
Još su ljudi u mlađempaleolitičkom dobu prije više od 30 000 godina. Među upečatljive primjerke umjetnosti iz tog doba spada jedna gotovo 30cm visoka figurica žene s lavljom glavom izrađena odmamutovebjelokosti koja je nađena u jednoj špili uBaden-Würtembergu. Možda je predstavljala određenobožanstvo.
Lav je u mnogim kulturama zauzeo položaj "kralja životinja". Smatra se, da je takav položaj dobio temeljem jedne ranokršćanske knjige o životinjskoj simbolici i odigrao veliku ulogu nazapadnjačkukulturu.Očita je fascinacija koju lav ima na ljude ako se pogledajugrbovi na kojima se pojavljuje. Tako se lav nalazi, primjerice, na grbovimaHessena,Züricha,Akvitanije,Crne Gore, kao i mnogim drugim. Europljani su ga poznavali jer je nekada živio uz obaleSredozemlja. U jednojEzopovoj basni pobjegli rob sreće lava koji je imao trn u šapi. Rob se sažalio na lava, i izvadio mu trn. Kad su ga kasnije uhvatili i za kaznu odredili da ga bace lavovima za hranu. Lav ga je prepoznao i odbio ga je pojesti.
Narastafarijanskoj zastavi se često može vidjeti i prikaz lava. On simbolizira kraljevsko podrijetloHaile Selassiea, snagu crnog naroda, hrabrost, no također se može uzeti i kao metafora za krvoločnost, simbol predatora nad plijenom, dominaciju.
Nasjevernom nebu postoje čak dva zviježđa s nazivom:Lav iMali lav. Dokaz da lav i danas uživa glas moćne i snažne životinje je da suafganistanskog ratnog vođuAhmad Šah Masuda njegovi pristaše zvali "Lav iz Pandžira".
Bitno veći broj ljudi uAfrici strada odvodenkonja nego od lavova. Ileopardi su na glasu da su ljudima opasniji od lavova. Međutim, postoje slučajevi da su lavovi ciljano lovili ljude. Najpoznatiji takav slučaj odigravao se1898. kod gradnje mosta preko rijekeTsavo u današnjojKeniji. Tijekom više mjeseci dva lava su ubila i djelomično i pojela 135indijskih i afričkih radnika na mostu. Šefu gradilišta je trebalo 9 mjeseci da im uđe u trag i ubije ih. Bila su to dva vrlo krupna, zdrava mužjaka bez grive. Danas su izloženi u Field Museumu u Čikagu. Po ovom su događaju snimljena dva holivudska filma, prvi1952. i drugi1996. pod imenomThe Ghost and the Darrkness (Duh i tama).
Azijski lav (Panthera leo persica) je jako sličan afričkom lavu. Novija molekularnobiološka istraživanja su pokazala, da su se od afričkih odvojili prije oko 50 000 do 100 000 godina.
Imaju manje izraženu grivu i uzdužni nabor kože na trbuhu. Osim toga, imaju dužu dlaku na "laktovima", a općenito su nešto manji od afričkih lavova. Mužjaci teže od 160 do 190 kila, a ženke 110 do 120 kila. Nekada su bili rasprostranjeni sve do jugoistočne Europe, srednjeg i bliskog istoka. I čopori su prosječno manji nego afrički. Lovina su im uglavnomaksis jelen,sambar jelen,divlja svinjaindijskagazela ičetveroroga antilopa. Činilo se da je azijski lav osuđen na izumiranje, bilo je preostalo još samo 20 primjeraka, no zaštićeni od1975. u indijskomnacionalnom parku Gir je populacija ipak narasla na oko 300 životinja.
Od trinaest opisanih podvrsta, dvije su izumrle. To suberberski lav (Panthera leo leo) koji je živio usjevernoj Africi i do1922. se uspio održati uAtlasu, ikapski lav koji je živio ujužnoj Africi.
Lavovi su toliko jaki da jedna odrasla jedinka može odvući cijeluzebru, koju bi jedva podigla desetorica ljudi. Lavičina skotnost traje 108 dana, a ženska se pari svake tri godine. Od1946. do1947. lavovi ljudožderi usmrtili su 500 ljudi blizu Jubine u Tanganjiki. Kad lav jede neku životinju, počinje odrepa. Najveći broj lavova ikada viđenih u jednom čoporu iznosio je 33, prema ravnatelju Kraljevskoga nacionalnog parka uKeniji Mervyenu H. Cowiju. Godine1953. u Keniji čopor od devetero lavova ubio je trignua nedaleko od piste Istočnoafričke zračne luke na zapadnom pristaništuNairobija. Rika lava može se čuti na udaljenosti od 10 do 12 km.[2]
_IUCN_range_2023.svg)
