Najveće svjetske korporacije Promet u milijunima dolara, 2005.
Korporacija(lat. corpus = tijelo, engl. corporation, njem. Körperschaft, Kapitalgesellschaft, Aktiengesellschaft, Handelsgesellschaft) je najrazvijeniji oblikdruštva kapitala. Jedan od pravnih oblikatrgovačkih društava; ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike trgovačkih društava. Korporacija je uspjela otkloniti sve slabostiortačkih društava, posebno one koje se odnose narizik, jer u slučajubankrota korporacije vlasnikdionica gubi samo ono što je uložio u dionice.
Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za osnivanje iposlovanje dolazi izdavanjem dionica. Novčani iznos potreban za osnivanje i rad korporacije zove se osnovnaglavnica, koja se dijeli na određeni broj dionica. Dionice se nalaze u rukama dioničara, vlasnika korporacije.Korporacije se najčešće osnivaju kao dionička društva. U gigantskim korporacijama broj dioničara se penje na stotine tisuća pa, u nekim slučajevima, i više od milijuna. Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala, posebno u onim djelatnostima u kojima priroda procesa proizvodnje zahtijeva velik novac. Korporacije imaju složenuorganizacijsku strukturu, s većim brojempoduzeća (kćeri) u svom sastavu.
Korporativno upravljanje je sustav nadzornih mehanizama pomoću kojih svi dobavljači presudnih resursa osiguravaju povrate na svoja ulaganja u korporaciju, s pažnjom da ne ugroze dugoroči prosperitet i opstanak poslovnog sustava, odnosno korporacije. Korporativno upravljanje je područje koje se bavi odnosima unutar upravljačkih struktura kao i odnosima korporacije sa svim bitnim interesno-utjecajnim skupinama.
Osnovni je kriterijupravljanja korporacijskim poduzećima u njezinu sastavu posredstvom većinskog vlasništva nad dionicama tih poduzeća. Velike korporacije, s obzirom na složenost svoje strukture, pristupaju procesimadivizionalizacije organizacijske strukture i decentralizacije rukovođenja, te formiranju relativno autonomnih jedinica po djelatnostima, profitnim centrima istrateškim poslovnim jedinicama, kako bi izbjegli njihovu veliku tromost i poticali prilagođavanje zahtjevima okoline u kojoj djeluju.
Korporacije imaju, posebno one najveće, na stotine pa i višelokalnih kompanija (poduzeća), širom svijeta. Sve se te lokalne kompanije objedinjavaju u manji ili veći broj poslovnih područja, odnosnoprograma. Jedno poslovno područje odnosno program može objediniti veći brojtvornica iz različitih zemalja koje po srodnosti spadaju u određeno poslovno područje.
Istraživanjekoncentracije vlasništva ukazuje na nisku razinu odvojenosti vlasništva ikontrole uhrvatskim korporacijama. Visoka koncentracija vlasništva u većini slučajeva sprečava oportuno ponašanjemenadžmenta u smislu korištenja kontrole za svoju osobnu korist. Međutim, visoka koncentracija vlasništva ima svoju cijenu – veliki vlasnici, s udjelima koji osiguravaju kontrolu mogu pratiti osobne interese na račun drugih interesno-utjecajnih skupina, a prije svega na račun malih dioničara.[1]
Područje korporativnog upravljanja obuhvaća korporativnipravni okvir i praksu donošenja odluka unadzornim odborima iupravama korporacija, razne aspekte korporativnihfinancija, zakona koji reguliraju poslovanjevrijednosnim papirima,stečajne zakone, zakone koji reguliraju poslovanje financijskih institucija, odnose sa zaposlenicima,ugovorno pravo i teoriju, vlasnička prava, kompenzacijske sustave i sustave internog informiranja i kontrole.
Svjesna važnosti odgovornog i etički utemeljenog ponašanja poslovnih subjekata u okviru gospodarstva, svjetske korporacije usvojile djelomično na vlastitu inicijativu, a i po preporuciOrganizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) etičkiKodeks poslovanju kojim se obvezalapoštovati načela etike u svim svojim poslovnim odnosima te je prihvatila obvezu djelovanja u skladu s načelima odgovornosti, istinitosti, učinkovitosti,transparentnosti, kvalitete, postupanja u dobroj vjeri, te poštovanja dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, poslovnom i društvenom okruženju i vlastitim zaposlenicima.
U Hrvatskoj agencija HANFA i Zagrebačka burza usvojili su početkom 2007. hrvatskiKodeks korporativnog upravljanja (Corporate Governance Codex), u kojemu se definira temeljna načela:[2]
transparentnost poslovanja,
jasno razračene procedure za rad nadzornog odbora, uprave i drugih organa i struktura koje donose važne odluke,
izbjegavanje sukoba interesa,
efikasna unutarnja kontrola,
efikasan sustav odgovornosti.
Uvažavajući posebice OECD-ove i HANFA-ine smjernice za korporacijsko upravljanje te u skladu s važećim zakonodavstvom Republike Hrvatske, veće hrvatske korporacije usvojile su vlastiti Kodeks korporativnog upravljanja.
U Hrvatskoj su registrirani 68.000 poduzeća, od toga se smatraju svega 300 kao korporacija, odnosnodioničkih društava koja izvještavajuKomisiju za vrijednosne papire. Već od 1993. najveća hrvatska korporacija je INA d.d. Najveće korporacije po ostvarenim prihodima u Hrvatskoj u godini 2006. su po podacima financijskog tjednikaPrivrednog vjesnika:
INA: 22,35 milijardi kuna
Hrvatska elektroprivreda (HEP): 9,9 milijardi kuna
Konzum: 9,7 miljardi kuna
Hrvatske Telekomunacije (T-Com): 6,9 milijardi kuna
Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. (2001). Leksikon menedžmenta. Zagreb. Masmedia
Blair, M., Margaret (1995). Ownership and Control: Rethinking corporate governance for the twenty-first century. Washington D.C., The Brookings Institution.
