Knjigotisak (njem.Buchdruck, eng.letterpress printing) je tiskarska tehnika izravnogvisokog tiska. Otisak se dobiva izravnim pritiskom tiskovne forme (na čije je uzdignute tiskovne elemente nanešena tiskarska boja) na tiskovnu podlogu.[1][2]
Tiskovna forma izrađuje se od slitine metala ili sintetičkih materijala, a njeni dotrajali dijelovi lako se mijenjaju. Trajnost tiskovne forme od slitine metala je 30.000 do 60.000 otisaka, a one od sintetičkih materijala i do milijun otisaka.[3] Karakteristika knjigotiska su viškovi boje istisnuti prema rubovima otiska te reljefnost na naličju tiskovne podloge. Jedna od čestih primjena knjigotiska danas je tisak serijskih brojeva (npr. na novčanicama).[4]
Pretečom knjigotiska smatra sedrvorez (njem.Holzschnitt, eng.woodcut), a izumom pomičnih olovnih tipografskih slova te njihovim otiskivanjemGutenbergovom tiskarskom prešom počinje stvarni razvoj knjigotiska. Tiskarski strojevi u obliku tiskarskih preša bili su u uporabi do 19. stoljeća kada su ih počeli zamjenjivati poboljšani strojevi kao što su brzotisni stroj (tisak pritiskom rotirajućeg valjka na ploču s tiskovnom formom), zaklopni stroj (tisak međusobnim pritiskom dviju ploča) te rotacijski stroj (sustav dva međusobno pritisnuta rotirajuća valjka). Pojavafotosloga iofsetnog tiska 1970-ih smanjila je konkurentnost knjigotiska, ponajviše zbog jednostavnijegrafičke pripreme i kvalitetnije reprodukcije.[5] Zastupljenost knjigotiska 1970-ih godina bila je 50%, a danas je taj udio smanjen na 5%.[2]