Prvekatedralne škole osnovane su uranom srednjem vijeku kao središta naprednoga obrazovanja, a mnoge od njih su se kasnije razvile usrednjovjekovna sveučilišta. Tijekom čitavogasrednjeg vijeka i kasnije bile su komplementarnemonastičkim školama. Neke od ovih ranih katedralnih škola nastavljaju svoj rad i danas.
Za vrijeme kasnogaRimskog Carstva rimski je municipalni sustav obrazovanja postupno propadao, a kako bi osigurali crkvi dovoljno školovanogklera,biskupi su započeli osnivanje vlastitih škola vezanih za katedrale u kojima su služili. Najraniji zapis postojanja tako osnovane škole nalazi se uvizigotskojŠpanjolskoj za vrijemeDrugoga sabora u Toledu 527. godine.[1] Ove rane škole koje su davale naglasak na religiozni nauk pod vodstvom lokalnih biskupa tijekom 6. i 7. stoljeća pojavile su se i u drugim dijelovima Španjolske i u otprilike dvadesetak gradova uGaliji[2].
Tijekom i nakon misijeAugustina od Canterburyja zajedno s osnivanjem novihdijeceza pojavljuju se i katedralne škole diljem južneBritanije, najznačajnije od kojih su one uCanterburyju 597.,Rochesteru 604. iYorku 627. Ova skupina škola spada u najstarije škole na svijetu u stalnoj funkciji. Značajna funkcija katedralnih škola bila je i obrazovanje dječaka za pjevanje ucrkvenim zborovima i mnoge od njih i danas imaju istu ulogu.
Franački kralj i kasnije carKarlo Veliki vrlo je brzo prepoznao važnost obrazovanja klera i u manjoj mjeri iplemstva, te je u pokušaju preokretanja silazeće tradicije izdao niz dekreta o potrebi obrazovanja umanastirima ikatedralama. Godine 789., njegov dekretAdmonitio Generalis nalaže da se škole moraju osnovati u svakom manastiru ibiskupiji, u kojoj "djeca mogu naučiti čitati i gdje se naučavaju psalmi, pisanje, pjevanje, računanje i gramatika."[3] Kasniji dokumenti, poput pismaDe litteris colendis, nalaže da biskupi imaju dužnost izabrati učitelje koji imaju "volju i vještinu učenja i želju naučavanja drugih"[4], a dekretSabora u Frankfurtu (794.) preporuča da se biskupi pobrinu za obrazovanje svojeg klera.[5]
Kasnije su se katedralne škole osnovale u svim velikim europskim gradovima poputChartresa,Orleansa,Pariza, Laona,Reimsa iliRouena u Francuskoj, teUtrechta,Liegea,Kolna,Metza,Speyera,Würzburga,Bamberga,Magdeburga,Hildesheima iFreisinga u Njemačkoj. Na temelju prethodnih tradicija ove su katedralne škole uglavnom obrazovale buduće svećenike i školovale pismene upravitelje za sve složenije poslove na dvoru za vrijemerenesanse 12. stoljeća. Škola u Speyeru se afirmirala kao središte obrazovanja budućih diplomataSvetoga Rimskog Carstva.[6] DvorHenrika I. bio je usko povezan s katedralnom školom u Laonu, a on sam bio je jedan od primjera prvih pismenih kraljeva Europe.[7]
Katedralne škole uglavnom su se orijentirale na akademsko blagostanje djeceplemstva. Pošto su katedralne škole imale ulogu obrazovanja za buduću karijeru unutar crkve, djevojke nisu imale mogućnost njihovog pohađanja. S vremenom su se mnogi dječaci željeli upisati premda nisu imali ambiciju nastaviti karijeru unutar crkve. Povećani su zahtjevi za obrazovanjem ljudi u segmentima vladavine državom,diplomacije i neduhovnih crkvenih poslova. Neke su škole prihvaćale manje od stotinu studenata. Učenici su se morali iskazati znatnom inteligencijom i morali su biti sposobni savladati zahtjevno akademsko gradivo. Uzevši u obzir da su knjige u ono doba bile izuzetno skupe, studenti su morali usvojiti sposobnost pamćenja učiteljevih predavanja. Katedralne škole u ono doba bile su uglavnom podijeljene u dvije grupe ovisno o dobi učenika:schola minor bila je namijenjena mlađim studentima i kasnije je postalaosnovna škola, dok jeschola major bila namijenjena starijim studentima i kasnije se razvila usrednju školu.
Predmeti koji su se izučavali u katedralnim školama bili su mnogobrojni, od književnosti do matematike. Ovi su se predmeti nazivalisedam slobodnih vještina:gramatika,astronomija,retorika (govorništvo),logika,aritmetika,geometrija iglazba. Na predavanjima gramatike učenici su podučavani čitanju, pisanju i razumijevanjulatinskoga jezika, univerzalnog jezika Europe onoga doba. Astronomija je bila potrebna za izračunavanje vremena i nadnevaka. Retorika je bila važna komponenta glasovnog obrazovanja. Logika se sastojala od otkrivanja umjetnosti rješavanja matematičkih problema, a aritmetika je davala osnove za razmišljanje o količinama. Učenici su čitali priče i pjesme na latinskome jeziku slavnih autora kao što suCiceron iliVergilije. Slično kao i u današnje vrijeme, katedralne škole dijelile su se u niže (osnovne) i više škole s različitimkurikulima. Kurikul niže škole obuhvaćao je čitanje, pisanje i pjevanjepsalma, dok su kurikuli viših škola sadržavali tzv.trivijum (gramatika, retorika i dijalektika), ostale slobodne vještine i izučavanjesvetih spisa, tepastoralnu teologiju.