Jeleni (lat.Cervidae) suporodica životinja iz redaparnoprstaša (Artiodactyla). Porodica obuhvaća 45vrsta, između ostalihjelene,srne,sobove ilosove, a nastanjuju iEuropu. Najupadljivije obilježje ove porodice jerogovlje koje kod različitih vrsta ima vrlo različite oblike, i uglavnom ih imaju samo mužjaci. Rogovi ove porodice bitno se razlikuju od rogovašupljorožaca. Građeni su odkoštane supstance, i svake godine rastu iznova, dok su kod šupljorožaca trajni, i neprekidno rastu cijeli život.
Veličina jelena je od vrste do vrste vrlo različita: dužina tijela kreće im se od 0,7 pa do 2,9 metara, visina u ramenima od 30 do 190 centimetara a težina od 7 pa do 800 kilograma. Najveća danasživuća vrsta jelos, a najmanjajužni pudu. Kod većine vrsta prisutan jespolni dimorfizam, što znači da su mužjaci znatno veći i teži od ženki.
I oblik tijela je različit, pored vitkih tijela, neke vrste su nabijene građe, a noge su uvijek vitke i srazmjerno duge. Rep je uglavnom samo kratki batrljak.Krzno većine vrsta je smeđe ili sivo. Mladunci većine vrsta imaju pjege na krznu, što samo neke vrste zadržavaju i u odrasloj dobi.
Jeleni subiljožderipreživači, pa prema tome imaju i građu probavnog sustava kao i ostali preživači.
Obilježje mužjaka ove porodice surogovi koji služe imponiranju ženkama i borbi s drugim mužjacima za pravo naparenje. Pored mužjaka i ženke sobova redovito imaju rogovlje. Rogovi jelena rastu iz koštanih izraslina na čelu životinja (rožišta), i, za razliku od rogova šupljorožaca, prema svojoj građi su prava kost građena od kompaktnog i spongioznog dijela. Oblik rogovlja ovisi o vrsti i starosti životinja. Kod nekih vrsta to su jednostavne, ravne i glatke izrasline, dok su kod drugih vrlo razgranati ili oblikom podsjećaju na lopate. Rogovlje se veličinom i ljepotom poboljšava sa starošću životinje sve do trenutka kada postupno počinje opadati (jelen obični 12. – 14. godina života, srna 7. – 8.)
Za vrijeme rasta, rogovlje je prekrivenokožom (nazvanom "bast") s kratkimdlakama te dobro prožetom živcima, a koja prvenstveno štiti rastuće tkivo od infekcija. Rogovlje u rastu posjeduje vlastiti unutarnji i vanjski krvotok. Kad rogovi dosegnu punu veličinu, započinje proces mineralizacije te bast odumire i biva odbačen kao strano tkivo. Životinje ju tada skidaju struganjem o razno raslinje. Nakon razdoblja parenja, ovisno o kretanju hormona u krvi mužjaci odbacuju rogove i kratko po odbacivanju počinje rast novih. Kod vrsta s određenim razdobljem parenja i gubitak rogova se događa u određeno doba godine (kodsrna i mužjakasobova je to kasna jesen, a ženke sobova i druge europske vrste gube rogove u kasnu zimu ili proljeće). Kod vrsta koje žive utropima, za ovaj proces ne postoji određeno razdoblje.
Iznimka od ovog pravila suHydropotes inermis koji uopće nemaju rogove, isobovi, kod kojih oba spola, kao jedini u ovoj porodici, nose rogove.
Lice jelena je izduženo, auši velike i uspravne. Suzni kanal (Ductus nasolacrimalis) se grana, na prednjem rubu očne duplje (Orbita) nalaze se dva suzna otvora (Foramina lacrimalia). Ni jedna vrsta nemasjekutiće u gornjoj, ali u donjoj čeljusti ima po tri u svakoj polovici. Kod vrsta koje nemaju (Hidropotes inermis) ili imaju samo malene rogove (potporodicamutnjaka) gornji očnjaci su povećani i izlaze izvan usta, kod ostalih vrsta su vrlo mali ili ih uopće nema. Donji očnjaci liče na sjekutiće. U svakoj polovici čeljusti imaju tri pretkutnjaka i tri kutnjaka s niskim krunama. To znači, da imajuzubnu formulu 0/3, 0-1/1, 3/3 i 3/3, dakle, ukupno 32 do 34 zuba. Kod nekih vrsta zubna formula obuhvaća četiri pretkutnjaka iako prvi u većini slučajeva nedostaje.
Kao kod svihparnoprstaša srednja os noge je između trećeg i četvrtog prsta koji su povećani i jedini dodiruju podlogu. Uopće nemaju prvi prst, a drugi i peti su jako smanjeni, i ne dodiruju podlogu. Stupanj redukcije drugog i petog prsta je važan kriterij kod razlikovanja između potporodica. Kod većine vrsta se između prstiju nalaze mirisnežlijezde.
Neke vrste su samotnjaci, ali većina vrsta živi u grupama čija veličina ovisi o vrsti i okolišu. Česte suharemske skupine u kojima jedan mužjak okuplja više ženki i zajedničko potomstvo i ne podnosi prisutnost drugog konkurentnog mužjaka. To znači da vladapoliginijsko ponašanje u parenju, jedan mužjak pari se s više ženki. U vrijeme parenja, mužjaci se često bore za pravo na parenje. Borbe se vodekljovastimočnjacima (mutnjaci) ilirogovima čiji rast korelira, kao što je već rečeno, s razdobljem parenja. Za sporazumijevanje s pripadnicima iste vrste i obilježavanje vlastitog "područja" koriste se sekretom žlijezda na glavi i između prstiju, no iurinom.
U tropskim područjima parenje se može odvijati cijele godine, dok je u umjerenim područjima uglavnom u jesen ili zimi. Vrijeme trudnoće je najčešće šest do osam mjeseci. Ženka donosi na svijet jedno ili dva mladunca, a ponekad čak i tri ili četiri. Mladunci supotrkušci i obično imaju pjegavokrzno.
Jeleni subiljožderi i hrane se različitim dijelovimabilja, no za razliku odšupljorožaca radije biraju mekše dijelove.
Ljudi su od pradavnih vremena iz najrazličitijih razloga lovili jelene. Tu spada s jedne strane korist jer semeso jede, akoža ikrzno prerađuje. S druge strane,lov često ima i čistosportske razloge, što pogađa najčešće mužjake koje se odstrijeljuju radi trofejnogrogovlja. Na našim područjima, uvažavajući odredbe srednjeuropskog gospodarenja s divljači trofejno vrijedni mužjaci se odstrjeljuju u kasnijoj životnoj dobi, a odstrjel se planira na temelju razvoja dobne i spolne strukture i redovitih procjena brojnog stanja. Ovdje su odstupanja dopuštena isključivo u granicama koje je odredilo MRRŠiVG. Kao životinje za lov i zaparkove, niz vrsta je uvezen u područja izvan njihovih prirodnih područja nastanjivanja.
Nasuprot toj novoj rasprostranjenosti jednih vrsta, stoji opasnost odizumiranja za niz drugih. Nekada je glavnu prijetnju opstanku jelena činio nekontrolirani lov, a danas je to uništavanje i fragmentacija njihovih staništa. VrstaSchomburgkov jelen istrijebljena je u20. stoljeću, a jedna druga vrsta,Davidov jelen izbjegla je istu sudbinu zahvaljujući jedino uzgoju ueuropskim uzgajalištima, no još uvijek ju se smatra krajnje ugroženom. PopisIUCN sadrži četiri vrste u skupini jako ugroženih (endangered), a šest u skupini ugroženih, dok za neke nedostaju pobliži podaci.[1]
Kostur izumrlog irskog divovskog jelena, izložen u muzeju Kelvingrove uGlasgowu
Jeleni su jedna od šest živućih porodicapreživača (Ruminantia). Dok je porijeklo svih preživača od zajedničkih predaka gotovo sasvim izvan svake sumnje, odnosi unutar ove grupe nisu sasvim razjašnjeni. Do nedugo su semoškavci i izoliranerašljoroge antilope svrstavali zajedno u natporodicu Cervoidae (jelenolike životinje). Novijamolekularnogenetička pokazuju, da jeleni, moškavci i šupljorošci čine kao sestrinske grupe jedantakson.[2] Ovaj novi pogled je još uvijek sporan.
Srodnički odnosi između pojedinih potporodica nisu nedvosmisleno razjašnjeni. Molekularnobiološka istraživanja pokazuju neke nešto drugačije srodničke odnose od ovdje prikazanih. No, takva nova sistematika je još sporna i nije općeprihvaćena, stoga je ovdje prikazana tradicionalna podjela.
Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (Hrsg.):Mammal Species of the World. 3. izdanje. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 2005,ISBN0-8018-8221-4.
Hubert Hendrichs i Roland Frey:Cervidae, Hirsche. u: Wilfried Westheide, Reinhard Rieger (Hrsg.):Spezielle Zoologie. dio 2: Wirbel- oder Schädeltiere. Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg – Berlin 2004,ISBN3-8274-0307-3, S. 628-630.
Ronald M. Nowak:Walker's Mammals of the World. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 1999,ISBN0-8018-5789-9.
↑A. Hassanin und E. J. P. Douzery:Molecular and morphological phylogenies of ruminants, and the alternative position of the Moschidae. Systematic Biology 52: 206-228 (2003).
.jpg)
.jpg)
