| Jeff Buckley | |
|---|---|
 Grafit s Jeffom Buckleyem | |
| Rodno ime | Jeffrey Scott Buckley |
| Ostala imena | Scotty Moorhead |
| Rođenje | 17. studenog1966.g. Anaheim,Kalifornija, (SAD |
| Smrt | 29. svibnja1997. Memphis,Tennessee SAD |
| Žanrovi | Alterativni rock Folk rock,Blues |
| Zanimanje | pjevač, skladatelj, gitarist |
| Instrument | Pjevanje,Gitara Bas gitara,Klavijature Bubnjevi,Orgulje |
| Djelatno razdoblje | 1991. – 1997. |
| Producentska kuća | Columbia |
| Angažman | Tim Buckley, Gary Lucas, Inger Lorre, John Zorn, Rebecca Moore, Shinehead, Chris Cornell |
| WWW | |
| Stranica | Službena stranica |
Jeffrey Scott Buckley (Anaheim,Kalifornija,17. studenog1966. -Memphis,Tennessee,29. svibnja1997.), poznatiji kaoJeff Buckley, bio jeameričkikantautor igitarist.
Prepoznatljiv po svom eteričnom glasu, Buckley se smatrao jednim od najperspektivnijih izvođača svoje generacije, pogotovo nakon izlaska njegovog vrlo popularnog debi albumaGrace iz1994. godine. Na vrhuncu svoje karijere, Buckley se utopio dok je plivao u rijeci, Wolf River Harbor,1997. godine.[1] Njegov rad i glazbeni stil bili su iznimno cijenjeni kod kritičara, glazbenika i publike.
Jeff Buckley rodio se u Anaheimu, (Kalifornija), i jedini je sin majke Mary Guibert i oca Tima Buckleya. Majka mu dolazi izPanamskog kanala Zonian i potomstvo vuče izGrčke,Francuske iAmerike, dok mu je otac irski doseljenik iz Corka. Otac mu je također bio pjevač i skladatelj koji je izdao niz uspješnihjazz ifolk albuma, kasnih1960-ih i ranih1970-ih. Tim Buckley umro je odpredoziranja1975.g.
Jeff Buckley živio je s majkom, očuhom Ronom Moorheadom i polubratom Coreyem Moorheadom u Južnoj Kaliforniji, a nakon dosta vremena Buckley se seli u Orange County.[2] Dok je bio mlađi Buckleya su zvali "Scott" ili "Scotty Moorhead", njegovo skraćeno ime i prezime od očuha. Nakon očeve smrti mijenja prezime u Buckley i uzima svoje pravo ime kako mu i piše u rodnom listu, Jeff Buckley. Međutim članovi obitelji i dalje su ga zvali "Scotty".[3]
Buckley je čitavo vrijeme bio vezan uz glazbu. Njegova majka bila je klasičnaučiteljica zaklavir iviolončelo.[4] Njegov očuh Ron, uveo ga je u glazbeni svijetLed Zeppelina,Jimia Hendrixa,The Whoa iPink Floyda, dok je još bio vrlo mlad.[5] Buckley kako odrasta tako počinje pjevati u okolini svoje kuće i u pratnji svoje majke.[6] Kod svoje bake u šupi pronalazigitaru i sa šest godina počinje ju svirati. Prvi album koji je posjedovao bi jePhysical Graffiti od Led Zeppelina.[7] Dok mu jehard rock sastavKiss bio veliki favorit. S dvanaest godina odlučio je da će u životu bitiglazbenik. Kada je navršio trinaestu godinu dobiva svoju prvuelektričnu gitaru, imitacija crnoga Gibsona Les Paula. Usrednjoj školi, Buckley razvija i okupljaprogresivni rock rock sastav po uzoru na Rush,Genesis, Yes ijazz gitaristu Al Di Meola, što je na kraju rezultiralo s jednim školskim jazz sastavom.
1984. Buckley završava srednju školu i seli se uHollywood gdje se upisuje u glazbeni institut na kojemu završava samo jednu godinu. "To je najveće gubljenje vremena", bile su Buckleyeve riječi za školu.[8]
Sljedećih šest godina, Buckley troši na rad u hotelu i sviranje gitare u raznim demosastavima i raznim glazbenim stilovima,jazz,reggae,rock iheavy metal. Također povremeno svira u studijufunk i R&B na poziv mladogproducenta Michaela J. Clousea iz "X-Factor Productionsa". Cijelo to vrijem, Buckley se koristi glasom kao glavni ili pratećivokal.
Jeff Buckley uveljači1990. seli se uNew York City, gdje su puno veće mogućnosti da se zaposli kao glazbenik. Tada upoznaje Nusrata Fateh Ali Khana, koji ga podučava izvoditiQawwali. Buckley je bio oduševljen s Khanom i više puta dnevno je znao slušati njegove skladbe. Buckley se također interesirao zablues legendu Roberta Johnsona, kao i zahardcore punk koji je bio popularan u to vrijeme.[9] Urujnu Buckley se vraća uLos Angeles, gdje s očevim bivšim menadžerom Herbom Cohenom, snima svoj prvi originalni demosnimak. Cohen i Buckley nadali su se da će uspjeti privući pozornost diskografskih kuća s kvalitetnim demosnimaka.
Buckley se vraća u New York sljedeće godine da bi održao svoj debitantski koncert kojeg je nazvao po svome ocu "Greetings from Tim Buckley". Nastavlja raditi po uzoru na svoga oca koji je znao govoriti "Ovo mi nije izvor zarade, ovo je nešto vrlo osobno".[10] Počinje svirati po mnogim klubovima i mjesnim kavanama naLower Manhattanu ali glavno mjesto bilo mu jeSin-é. Glavni repertoar koji je izvodi sastojao se od žanrova folka, rocka, R&B-a, bluesa i jazza. Omiljeni izvođači koje je svirao bili su muNina Simone,Billie Holiday,Van Morrison iJudy Garland od kojih je mnogo učio, kao i njegovi favoritiLed Zeppelin, Nusrat Fateh Ali Khan,Bob Dylan,Elton John,The Smiths,The Creatures,Bad Brains,Leonard Cohen,Édith Piaf,Robert Johnson iSly Stone. Gitara na kojoj je izvodio svoje solo dionice, bila je posuđeni Fender Telecaster.
Sljedećih pet mjeseci, Buckley je privlačio pozornost mnogobrojne publike i veliku pažnju diskografskih kuća.1992. Buckley potpisuje za "Columbia Records", diskografska kuća Bob Dylan iBruce Springsteena, s kojom ja na tri albuma zaradio oko milijun dolara.
Usiječnju1994. Buckley održava svoju nastupnu turneju zaSjevernu Ameriku koja kasnije izlazi naEP-u pod nazivomLive at Sin-é. Nakon desetak dana putuje uEuropu gdje uožujku pokreće novu turneju. Poslije povratka poziva gitaristu Michaela Tighea da mu se priključi u sastav. Buckley obrađuje prijašnji singl "So Real" zajedno s Tigheom, a skladbu kasnije dodaje na album. Ulipnju prvi puta kreće s kompletnim sastavom na turneju pod imenom "Peyote Radio Theatre Tour", koja je potrajala do krajakolovoza. Neki od sudionika turneje bili su; Pretender,Chrissie Hynde, Soundgarden's Chris Cornell,The Edge izU2 i drugi.
23. kolovoza1994. Buckley objavljuje svoj prvi studijski albumGrace. Album mu je donio veliku popularnost, osvojivši simpatije publike i kritičara. Materijal na albumu sastoji se od sedam originalnih skladbi, a uključuje i tri obrade: "Lilac Wine", verzija odNine Simone, "Corpus Christi Carol" od Benjamina Brittensa i "Hallelujah" od Leonarda Cohena temeljena na verziji Johna Calea, koja se nalazi na albumuI'm Your Fan. Buckley bi dok je izvodio skladbu "Hallelujah" znao ju nazivati imenom "Najbolje od Buckleya" ili "jedna prelijepa skladba",[11] dok je sama skladba učasopisuTime proglašena "jednom od najboljih 500 skladbi svih vremena".Grace se prodao u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta.
Buckleyovom veliko uspjehu najviše doprinose skladbe, poput naslovne teme ili "Lover, You Should've Come Over", "Dream Brother", "So Real", "Eternal Life" i njegovo osebujno slaganje folka, bluesa i rocka određenu sugestivnim falsettom.Grace mu je donijela podizanje vrijednosti pred ostali glazbenicima, uključujući i Buckleyev veliki uzor Led Zeppelin, kada jeJimmy Page izjavio da je to jedan od najboljih albuma desetljeća. IRobert Plant je komentirao album s najboljim ocjenama.[12]Bob Dylan proglasio je Buckleya najboljimskladateljem desetljeća, aDavid Bowie rekao je zaGrace da je jedan od deset albuma koji bi ponio sa sobom na pusti otok.Lou Reed je izrazio interes za budući rad s Buckleyem, dok suPaul McCartney,Thom Yorke,Matthew Bellamy,Chris Cornell,Neil Peart,U2 iElton John izrazili veliko poštovanje i priznanje na njegov glazbeni rad.
Buckley sljedeće godine, prilično umoran i iscrpljen kreće na turneju kako bi promovirao albumGrace. Nakon objavljivanja albuma prva zemlja za promociju bila mu jeAustralija, nakon njeEngleska (na "Glastonbury" festivalu i "the Meltdown" festivalu na poziv Elvisa Costella).1995. Buckley održava koncert upariškoj koncertnoj dvorani "Paris Olympia", gdje je nastupala sa svojim najboljim izvedbama čuvenaFrancuska pjevačicaÉdith Piaf.
Uprosincu1996. Buckley je otišao na svoju "fantomsku solo turneju" po kavanama u Northeasternu (SAD), predstavljajući se drugim imenima; The Crackrobats, Possessed by Elves, Father Demo, Smackrobiotic, The Halfspeeds, Crit-Club, Topless America, Martha & the Nicotines, i A Puppet Show Named Julio.[13]
Dosta materijal s turneje održane 1995. – 1996. snimljeno je i izlazi postumno na albumimaMystery White Boy iLive a l'Olympia.
Nakon kompletnog završetka turneje 1996.g., Buckley počinje pisanje novog materijala za album koji se trebao zvatiMy Sweetheart the Drunk. Uveljači1997. snimaEdgar Allan Poeovu poemu "Ulalume" koja se nalazi na dvostrukom albumuClosed on Account of Rabies, producenta Hala Willnera.[14] Nakon završenog snimanja uNew Yorku, vraća se nazad u Memphis, (Tennessee) gdje radi na novom materijalu kojeg šalje natrag sastavu u New York. Buckley počinje snimati demo za četiri skladbe. Kada je većina demosnimaka bila gotova nosi ih sastavu koji se nalazi u New Yorku na preslušavanje. Planirano je bilo da se u Memphis vrati 29. svibnja.
29. svibnja1997. dok je sastav planirao nastaviti rad na albumu u pomoćnom studiju u Memphisu, Buckley je otišao na rijeku Wolf River Harbor (pritoka rijekeMississippi), u svojim teškim čizmama, komplet odjeći i slušajući svoju omiljenu skladbu od Led Zeppelina "Whole Lotta Love", kako biplivao. Kako nije dolazio, tražit ga je otišao Keith Foti, član sastava. Kada je našaoradio i njegovugitaru kraj rijeke, Foti je zaključio da je Buckley nestao. Unatoč tome što je bila noć krenulo se na spašavanje i traženje izgubljenog Buckleya. Traženje se nastavilo i sljedeći dan dok nije počela padati jakakiša. Vjerovalo se da je Buckleya povukla pod vodu jaka struja i izazvala nesvjesticu kod njega. Tri dana kasnije na mokro i pjegavo tijelo naletio je jedanturist u riječnojmarini gdje su ga valovi izbacili na obalu.
| Godina | Naziv | Datum izlaska |
|---|---|---|
| 1993. | Live at Sin-é [EP] | 23. studenog1993. |
| 1994. | Grace | 23. kolovoza1994. |
| 1995. | Live from the Bataclan [EP] | listopad1995. |
| 1998. | Sketches for My Sweetheart the Drunk | 26. svibnja1998. |
| 2000. | Mystery White Boy | 9. svibnja2000. |
| 2001. | Live a L'Olympia | 3. srpnja2001. |
| 2002. | Songs to No One 1991-1992 | 15. listopada2002. |
| 2002. | The Grace EPs | 26. studenog2002. |
| 2003. | Live at Sin-é (Legacy Edition) | 2. rujna2003. |
| 2004. | Grace (Legacy Edition) | 24. kolovoza2004. |
| 2007. | So Real: Songs from Jeff Buckley | 22. svibnja2007. |
| Godina | Naziv | Datum izlaska |
|---|---|---|
| 2000. | Live in Chicago | 9. svibnja2000. |
| 2007. | Amazing Grace: Jeff Buckley | TBA |
|journal= (pomoć)|journal= (pomoć)|journal= (pomoć)
| |||||||||||||||||