Jednokrilac jezrakoplov s jednimkrilom u usporedbi sdvokrilcem (zrakoplov s dva krila) itrokrilcem (zrakoplov s tri krila). Od kasnih1930.- tih najčešći je oblik krila u dizajniranju zrakoplova.
Glavna razlika između tipova jednokrilaca je mjesto gdje se krilo učvršćuje zatrup zrakoplova:
Vjerojatno prvi jednokrilac bio je "Monoplane" kojeg je1874. godine uBrestu izradiofrancuz Félix du Temple. Veliki avion bio je izrađen odaluminija, imao je raspon krila od 13metara i masu od samo 80kilograma (bezpilota). Avionu je nakon nekoliko pokusa u kojima je pomoću vlastitog pogona više puta odskočio sa zemlje i sigurno se spustio nazad priznato postizanjeuzgona. Bio je to vjerojatno prvi uspješan let u povijesti, naravno, ovisno o definiciji leta kao leta samo na male udaljenosti za kratko vrijeme i bez njegove kontrole. Richard Pearse izNovog Zelanda sagradio je motorni jednokrilac u kojem su31. ožujka1903. pokušali izvesti kontrolirani let no neuspjeli pokušaj i dizajn nisu imali nikakav utjecaj na opći razvoj aviona. Još jedan rani jednokrilac izgradio je rumunjski izumiteljTraian Vuia.18. ožujka1906. s avionom je uspio preletjeti 12 metara.
Prvi uspješni zrakoplovi bili su dvokrilci ali ipak su mnogi važniji letovi u povijesti izvedeni s jednokrilcima. PrimjericeLouis Blériot letio je prekoEngleskog kanala1909. godine u srednjekrilcu vlastitog dizajna. Tijekom1909. i1910.Hubert Latham je skupio nekoliko visinskih rekorda s jednokrilcemAntoinette IV, popevši se s prvotnih 155 m na za to vrijeme impozantnih 1.384 m.[1]
Fokker Eindecker iz1915. godine bio je uspješanlovac.Junkers J 1 bio jenjemački pionirski "demonstrator tehnologije": jednokrilac i u svijetu prvi sve-metalni zrakoplov (bilo kojeg dizajna) s prvim letom u prosincu 1915. Ipak se između1914. i kasnih1920-ih u usporedbi s brojem dvokrilaca, gradilo relativno malo jednokrilaca prvenstveno radi tadašnjeg nivoa tehnologije. Krila su u to vrijeme (bilo dvokrilac ili jednokrilac) bila tanka, lagane konstrukcije, ojačanaupornicama, čeličnim žicama ili kabelima. Krilo kod prvih dvokrilaca formiralo je snažni i relativno kruti okvir kao nosač strukture a dva krila su međusobno bila povezana upornicama i žičanim zategama. S druge strane prva krila jednokrilaca bila su osjetljiva na uvijanje zbog djelovanja aerodinamičkih opterećenja štoje avion činilo loše upravljivim oko poprečne osi. U to vrijeme krila jednokrilaca često su i pucala tijekom leta.
Kada su postale dostupne sve-metalne konstrukcije i samonoseća krila, razvijena od strane njemačkog pionira zrakoplovstvaHuga Junkersa 1915. godine i nakon završetka1. svjetskog rata era dvokrilaca se brzo približavala svom kraju. Jednokrilci su postali standardni dizajn i većina aviona već u2. svjetskom ratu bili su jednokrilci.
