Ivan Slamnig (Metković,24. lipnja1930. –Zagreb,3. srpnja2001.) suvremeni jehrvatski pjesnik, prozni pisac,esejist, prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti.
Njegova jepoezija značajna i prepoznatljiva po svojoj duhovitoj igri riječi, lucidnom ludizmu, istovremenoj erudiciji i depatetizaciji, uporabi žargona i intoniranosti ironijom, aproza po temama o ratnom iskustvu dječaštva. Značajne su određene njegove pjesničke zbirke (Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Dronta i dr.) te zbirke priča (Neprijatelj iPovratnik s Mjeseca).
SAntunom Šoljanom, s kojim je još kao mladić surađivao u časopisuMeđutim 1953., objavio je u suautorstvu niz književnoteorijskih priloga, zajedno s njim prevodio te napisao jedan kriminalistički roman.Roman "Bolja polovica hrabrosti" bavi se suvremenomdruštvenom problematikom, a uz njegovu ostalu prozu pripada tzv. »prozi u trapericama«.[1]
Sastavio je više antologija hrvatske poezije, a obilato je prevodio sengleskog iruskog jezika. Nije zanemariv ni njegov znanstveni doprinos, koji pokazuju objavljene knjige iz područja versifikacije te komparativne književnosti (Disciplina mašte, Hrvatska versifikacija, Sedam pristupa pjesmi, Stih i prijevod; Svjetska književnost zapadnoga kruga). Neke su mu pjesme i uglazbljene (Barbara). Jedna je od njegovih najznačajnijih književnokomparatističkih publikacija knjiga pod naslovomSvjetska književnost zapadnoga kruga - od srednjeg vijeka do današnjih dana, čije je prvo izdanje objavljeno 1973., a treće 2001. (Školska knjiga, Zagreb).[2]
Neka njegova djela u svojoj je antologijiŻywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljicaŁucja Danielewska.
Njegovu pjesmu "Ubili su ga ciglama" uvrstio je uMatičinu "Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva" (1970., ⁴1991.)Vlatko Pavletić, njezin priređivač.
|
|