Italo Calvino (15. listopada1923. –19. rujna1985.),talijanski književnik.[1]
Rodio se15. listopada1923. godine naKubi, u graduSantiago de Las Vegas blizuHavane. Otac Giacomo, rodom iz talijanske pokrajineLigurije, bio je agronom. Majka Evelina Mameli, rođena naSardiniji, bila je botaničarka. Godine 1926. obitelj Calvino vratila se uItaliju i nastanila uSanremu, u rodnom kraju svojega oca: u samom gradu su imali kuću sa značajnim staklenikom, a na roditeljskoj farmi u zaleđu - gdje su Italo i njegov 4 godine mlađi brat Floriano (kasnije, zapaženi geolog) provodili mnoge dane svojega djetinjstva i rane mladosti - je otac iskušavao u mediteranskim uvjetima uzgoj tropskog voća poputgrejpa. Italo Calvino proživio svoje djetinjstvo u idiličnom obiteljskom okruženju, prožetom ljubavlju i strašću prema znanosti. Ranofašističko razdoblje talijanske povijesti naizgled nije osobito obilježilo Calvinovu ličnost niti pomutilo miran obiteljski život tih godina. Roditelji su bili politički lijevo usmjereni, te su odlučili sinove ne slati ni na katolički vjeronauk, što je u ono doba bilo vrlo rijetki izbor, koji je Itala očito izdvajao od većine.
Tijekom gimnazije, dijelio je u razredu klupu sEugenijem Scalfarom, kasnijim izdavačem uglednih talijanskih časopisaL'Espresso iLa Repubblica; njih dvojica su ostali prijatelji cijeloga života i mnogo su utjecali jedan na drugoga.
Po završetku gimnazije, Calvino je uTorinu upisao studij poljoprivrede, ali njegujući svoje druge interese:književnost,filmsku umjetnost ikazalište. Čita djela antifašističkih autoraElija Vittorinija,Natalija Ginzburga,Norberta Bobbija iCesarea Pavesea. 1943. godine prelazi na sveučilište u Firenci, gdje polaže još nekoliko ispita na poljoprivrednom fakultetu. Tijekom studija piše prve članke za novine; 1941. mu "Giornale di Genova" objavljuje nekoliko recenzija filmova. Iskušava se i u pisanju prvih književnih djela, ali ih izdavači još ne žele tiskati.
Na poticaj svoje majke, Italo i njegov brat Floriano stupaju 1944. godine u komunistički pokret otpora (protiv nacista i MussolinijeveTalijanske Socijalne Republike), a potom postaje Italiji i članKomunističke partije Italije. Nakon kraja rata 1945. godine se vraća u Torino, ali prelazi na studij književnosti; kao ratnom veteranu, bilo mu je dopušteno upisati odmah 3. godinu studija. U Torinu nastavlja sudjelovati u radu Komunističke partije, uglavnom angažmanom u novinstvu.
Calvino diplomira 1947. godine, te nastavlja novinarsku karijeru u Torinu. Iste godine objavljuje svoju prvu knjigu “Put do paukovih gnijezda”, inspiriranu njegovim doživljajima iz Pokreta otpora. 1949. godine objavljuje prvu zbirku novela, te nastavlja s novinarskim radom. 1957. godine se, razočaran Staljinovim gušenjemMađarske revolucije 1956. i podrškom KPI Staljinu, javno distancira od Komunističke partije Italije.
Godine 1949. objavljuje zbirku pripovijedaka “Posljednji dolazi gavran”.
Između 1958. i 1962. počinje njegovo zrelo umjetničko razdoblje, u kojem najprije objavljuje pripovijetkeLa gallina di reparto,La nuvola di smog te antologiju pripovijedakaRacconti. Calvini postaje u Italiji cijenjeni književnik. RomanNepostojeći vitez (tal.Il cavaliere inesistente) objavljen je 1959. godine. Iste godine Calvino odlazi uSAD, na putovanje koje će ga nadahnuti za pisanje neobjavljenoga spisaUn ottimista in America. EsejLa sfida al labirinto te pripovijetkaLa strada di San Giovanni izlaze u književnom časopisu „Il Menabò“, što ga je Calvino pokrenuo zajedno s Vittorinijem. Calvinova je slava sada već afirmirana. Pozivan je na konferencije i rasprave diljem Europe. Na jednom od književnih susreta, godine 1962. upoznao je svoju buduću suprugu, argentinku Esther Judith Singer, s kojom sklapa brak 1964. godine uHavani.
Tih se godina oformljujeGruppo ’63,neoavangardna književna struja, koju Calvino sa zanimanjem prati, no ne dijeli njezine premise. Objavljuje pripovijetkeLa giornata di uno scrutatore iSpeculazione edilizia. Krajem 1964. objavljuje prvefantastične pripovijetke iz kasnije zbirkeKozmikomike (tal.Le cosmicomiche):La distanza della Luna,Sul far del giorno,Un segno nello spazio,Tutto in punto. Nedugo nakon toga objavljuje romanBarun penjač (tal.Il barone rampante).
Godine 1967. Calvino se s obitelji seli uPariz. Iako živi povučeno, prati tokove francuske kulture i druži se s pariškim intelektualcima, među kojima suGeorges Perec,François Le Lionnais,Jacques Roubaud,Raymond Queneau. Prevodi Queneauov romanLes fleurs bleues. Produbljuje svoju strast za znanošću ikombinatorikom. Rezultati ovoga zanimanja vidljivi su već u pripovijednoj zbirciTe s nulom (tal.Ti con zero), koja osvaja književnu nagradu “Viareggio” 1968. godine.
Calvinovo stvaralaštvo prošlo je raznolik književni put, odneorealističko-pustolovnog pripovijedanja u ranijim proznim djelima kao što jeromanStaza do paukovih gnijezda (tal.Il sentiero dei nidi di ragno, 1947.),alegorijsko-bajkovite kombinatorike u trilogijiNaši preci (tal.I nostri antenati, 1960.) pa do književnog eksperimenta uKozmikomikama (1965.) iTe s nulom (1967.). U romanimaNevidljvi gradovi (tal.Le città invisibili, 1972.) iDvorac ukrštenih sudbina (tal.Il castello dei destini incrociati, 1973.) Calvino uspješno ispreplećežanrove, ametanarativni roman o čitanju i pisanjuAko jedne zimske noći putnik (tal.Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.) postaje i svjetski bestseler.
Esejističko-kritičke tekstove Calvino je pisao usporedo s pripovijednim djelima; većina ih je izdana postumno. Među njima valja istaknuti esejističke zbirkeUna pietra sopra (1980.), tePerché leggere i classici (1991.), a zbog osobitog Calvinova futurološkog pogleda na pisanje posebno se izdvajajuAmerička predavanja (tal.Le lezioni americane, 1988.). UAmeričkim predavanjima, prvotno građi za ciklus od šest predavanja naHarvardu, Calvino je definirao književne vrijednosti koje bi valjalo očuvati u nadolazećem tisućljeću: lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost, konzistentnost.
