GutenbergovaBiblijaNa karti Europe označena su mjesta u kojima su se nalazile tiskare inkunabula. U Hrvatskoj su toSenj iKosinj.
Inkunabula (lat.Incunabulum, kolijevka, početak nečega) je naziv zaknjigetiskane uEuropi do1500. godine. Nakon izumaGutenbergovog tiskarskog stroja, jednog od najvećih i najvažnijih čovjekovih otkrića, počinje tiskanje prvih knjiga – inkunabula. Prva tiskana knjiga jeGutenbergova Biblija tiskana1455. godine u dvjestotinjak primjeraka. Primjerci inkunabula su izuzetno dragocjeni. Danas nam je poznato oko 40 tisuća primjeraka inkunabula tiskanih u oko 1200 tiskara.
Prva upotreba ove riječ u vezi s tiskanjem zabilježena je u brošuriBernharda von MallinckrodtaDe ortu et progressu artis typographicae (O usponu i napretku umjetnosti tipografije,Köln,1639.), u kojoj se nalazi izrazprima typographicae incunabula, rano djetinjstvo tiskarstva, koje po piščevom mišljenju završava1500. godine. Do te godine u Njemačkoj je poznato šezdesetak tiskarskih radionica. Iako jetiskarstvo otkriveno uNjemačkoj, po ljepoti i umjetničkoj i kulturnoj vrijednosti inkunabula osobito je poznataItalija, a europsko tiskarsko središte postajeVenecija.
Hrvatski su glagoljaši bili prvi koji su tiskali glagoljicom, a time i prvi koji su načinili odljeve glagoljičkih slova. Budući da su hrvatske inkunabule tiskane ilatinicom, Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima.
Hrvatski prvotisak,Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan je1483. godine, točnije,22. veljače1483., kada je, prema podatcima tiskanje bilo završeno. Unatoč svim nagađanjima, za naš Prvotisak, koji je ujedno i prvi Misal u Europi koji nije tiskanlatinicom ilatinskim jezikom, ne možemo sa sigurnošću reći gdje je bio tiskan. U početku se mislilo da je tiskan uVeneciji, ali u današnje vrijeme je prevladala pretpostavka da je hrvatski prvotisak tiskan na hrvatskome tlu.[1] Osim Mletaka, za mjesto tiskanjaMisala pretpostavljani su takoIzola,Roč, Modruš uLici iKosinj.
1.Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483., pretpostavljena mjesta tiskanja Kosinj, Istra, Modruš ili Venecija, sačuvano 12 nepotpunih primjeraka 2.Brevijar po zakonu rimskoga dvora, 1491., Kosinj, sačuvana dva nepotpuna primjerka. Jedan nepotpuni primjerak tiskan na papiru čuva se u knjižnici Marciani uVeneciji, a drugi manji ulomak (šest pergamentnih listova kalendara uvezeno uBrozićev brevijar iz 1561.) čuva se uVatikanskoj knjižnici pod signaturom Borg.ill.19.[2] 3.Ispovid, 1492., mjesto tiska nepoznato, nije sačuvan ni jedan primjerak, a za nju znamo iz zapisa uTkonskom zborniku 4.Baromićev brevijar, 1493., Mleci, sačuvano pet primjeraka, jedan potpun 5.Senjski misal, 1494., Senj, sačuvan jedan potpuni i dva nepotpuna primjerka 6.Spovid općena, 1496., Senj, sačuvan samo jedan potpuni primjerak
1.Molitvenik, 1490., mjesto tiska nepoznato, sačuvan samo jedan primjerak 2.Oficij, 1490., mjesto tiska nepoznato, sačuvan samo jedan primjerak 3.Lekcionar Bernardina Splićanina, 1495., Mleci, sačuvana dva potpuna primjerka
.JPG)
