Infekcija mokraćnog sustava (IMS)bakterijska jeinfekcija koja zahvaća diomokraćnih puteva. Ako zahvati donji dio mokraćnih puteva naziva se jednostavnocistitis (upalamjehura), a ako zahvati gornji mokraćni sustav, radi se opijelonefritisu (upalibubrega). Simptomi upale donjega dijela mokraćnoga sustava uključujubolno mokrenje i/iličesto mokrenje ili nagon za mokrenjem (ili oboje), dok su simptomi pijelonefritisavrućica, bolovi u slabinama ili leđima i povremena jaka bol u trbuhu, uz simptome koji se pojavljuju pri upali donjega dijela mokraćnoga sustava. U starijih i vrlo mladih osoba simptomi mogu biti nejasni ili nespecifični. Glavni uzročnik obiju upala jestEscherichia coli, no u rijetkim slučajevima uzrok mogu biti i druge bakterije,virusi iligljivice.
Zaraze mokraćnoga sustava češće se javljaju užena nego umuškaraca, a gotovo polovica žena u nekom trenutku svojega života oboli od ove bolesti. Recidivi su vrlo česti. Čimbenici rizika uključuju žensku anatomiju, spolne odnose i obiteljsku povijest bolesti.Pijelonefritis, ako do njega dođe, obično slijedi nakon upale mjehura, ali može biti i posljedicazaraza prenosivih krvlju. Dijagnoza u mladih zdravih žena može se postaviti i samo na temelju simptoma. U slučajevima s nejasnim simptomima dijagnosticiranje može biti otežano jer bakterije mogu biti prisutne i bez upale. U složenim slučajevima, ili ako je liječenje neuspješno, može biti korisnaurinokultura. U osoba s čestim zarazama kao preventivna mjera može se primijeniti niska dozaantibiotika.
U nekompliciranim slučajevima upale mokraćnoga sustava lako se liječe kratkom terapijom antibiotika iako je sve učestalijaotpornost na mnoge antibiotike koji se rabe u liječenju ove bolesti. U složenijim slučajevima može biti potrebna duža ili intravenska terapija antibioticima, a ako se simptomi ne ublaže u roku od dva ili tri dana, nužne su dodatne dijagnostičke pretrage. U žena su upale mokraćnog sustava najčešći oblik bakterijske infekcije i godišnje 10% žena oboli od zaraza urinarnoga trakta.
Urin može sadržavati gnoj (stanje poznato kaopijurija) kako je vidljivo u osobe sasepsom nastalom zbog zaraze mokraćnog sustava.
Zaraza donjega dijela mokraćnog sustava naziva se i upalom mjehura. Najčešći simptomi koji upućuju na upalu supečenje pri mokrenju iučestalo mokrenje (ili potreba za mokrenjem), ako nemavaginalna iscjedka i znatnije boli.[1] Ovi simptomi mogu varirati od blagih do teških,[2] a u inače zdravih žena traju u prosjeku šestdana.[3] Moguća je pojava određene boli iznadstidne kosti ili u križima. Oboljeli od zaraze gornjega mokraćnog sustava ilipijelonefritisa mogu osjećati bol u donjem dijelu leđa i povremeno u trbuhu, imativrućicu ili mučninu ipovraćanje, uz tipične simptome zaraze donjega mokraćnog sustava.[2] U rijetkim slučajevima urin može biti krvav[4] ili se može pojavitipijurija (gnoj u mokraći).[5]
U mlađe djece jedini simptom zaraze mokraćnog sustava (IMS) može biti i samo vrućica. Zbog izostanka očitijih simptoma, kad ženska djeca mlađa od dvije ili neobrezana muška djeca mlađa od godinu dana imaju povišenu temperaturu, mnoge medicinske udruge preporučuju urinokulturu. Dojenčad može biti slabog apetita, povraćati, spavati više nego obično ili pokazivati znakovežutice. U starije djece može se vratiti urinarnainkontinencija (gubitak kontrole nad mjehurom).[6]
Simptomi mokraćnog sustava često izostaju u starijih osoba.[7] Bolest se može nejasno manifestirati, uzinkontinenciju, promjene u razini svijesti ili umor kao jedinim simptomima.[2] Nasuprot tome neke se osobe javljaju liječniku sasepsom, infekcijom krvi, kao prvim simptomima.[4] To što mnoge starije osobe pate od već postojeće inkontinencije ilidemencije može zakomplicirati postavljanje dijagnoze.[7]
U mladih spolno aktivnih žena spolna aktivnost uzrok je 75-90% infekcija mjehura, pri čemu je rizik od zaraze povezan s učestalošćusnošaja.[1] Ovaj fenomen čestih IMS-a tijekom ranog razdoblja braka naziva se »cistitisom medenog mjeseca«. U žena upostmenopauzi spolna aktivnost ne utječe na rizik obolijevanja od IMS-a. Korištenjespermicida povećava rizik od IMS-a neovisno o učestalosti spolnih odnosa.[1]Žene su sklonije IMS-u od muškaraca jer je u ženamokraćna cijev puno kraća i bližeanusu.[9] Kako u žena razinaestrogena opada smenopauzom, rizik od zaraza mokraćnoga sustava povećava se zbog gubitka zaštitnevaginalne flore.[9]
Urinarna kateterizacija povećava rizik od zaraza mokraćnog sustava. Rizik odbakterijurije (bakterija u urinu) je između tri do šest posto dnevno, i profilaktički antibiotici nisu učinkoviti u smanjenju simptomatskih zaraza.[9] Rizik od povezane zaraze može se smanjiti kateterizacijom samo onda kad je to potrebno, korištenjem sterilne tehnike uvođenja i održavanjem nesmetana zatvorena drenažna sustava.[10][11][12]
U obiteljima može postojati predispozicija za zaraze mjehura. Ostali čimbenici rizika uključujudijabetes,[1] činjenicu je li osobaneobrezana i ima lipovećanu prostatu.[2] Otežavajući čimbenici prilično su nedefinirani i uključuju predisponirajuće anatomske, funkcijske, ili metaboličke abnormalnosti. Složeniju IMS teže je liječiti i obično zahtijeva agresivniju procjenu, liječenje i nadzor.[13] U djece su IMS povezane svezikoureteralnim refluksom (abnormalno povratno kretanjemokraće izmokraćnoga mjehura umokraćovode ilibubrege) i zatvorom stolice.[6]
Osobe s ozljedomkralježnične moždine pod povećanim su rizikom od IMS-a, djelomično zbog kronične uporabekatetera, a dijelom i zbog disfunkcijepražnjenja.[14] Ova infekcija najčešći je uzrok zaraze u ovoj populaciji, kao i najčešći uzrok hospitalizacije.[14] Osim toga, primjena soka odbrusnice ili dodataka prehrani na bazi brusnica čini se nedjelotvornom u prevenciji i liječenju u ovoj populaciji.[15]
Bakterije koje uzrokuju zaraze mokraćnoga sustava u pravilu ulaze u mjehur krozmokraćnu cijev. Međutim, do zaraze može doći i putemkrvi ililimfe. Vjeruje se da se bakterije obično prenose u mokraćnu cijev iz crijeva, pri čemu je rizik u žena veći zbog njihove anatomije. Nakon što prodru u mjehur,E. coli se prihvaćaju za stjenkumokraćnog mjehura i stvarajubiofilm koji se opire imunosnom odgovoru tijela.[4]
Za veliki broj čimbenika nije potvrđeno bi li utjecali na učestalost IMS-a, uključivši uporabukontracepcijskih tableta iliprezervativa, mokrenje odmah nakon snošaja, vrstu donjega rublja koje se koristi, metode osobne higijene koje se koriste nakon mokrenja ilidefekacije, kupanje ili tuširanje.[1] Sličan nedostatak dokaza postoji i u vezi s učinkom zadržavanja urina, korištenja higijenskih tampona ili ispiranja.[9]
Osobama s čestim zarazama mokraćnog sustava koje koristespermicide ili dijafragme kao metodu kontracepcije savjetuje se korištenje alternativnih metoda.[4]Brusnica (sok ili kapsule) može smanjiti učestalost u osoba s čestim zarazama,[16][17] ali dugoročni je problem tolerancija[16] jer se u više od 30% osoba javljaju smetnje probavnog sustava.[18] Uzimanje dva puta dnevno vjerojatno je učinkovitije od uzimanja jednom dnevno.[19] Sa stanjem2011. godine, za intravaginalneprobiotike nužna su daljnja ispitivanja kako bi se utvrdilo jesu li korisni.[4] Korištenjeprezervativa bezspermicida ili upotrebakontracepcijskih tableta ne povećavaju rizik od nekomplicirane zaraze urinarnog trakta.[20]
Za osobe s ponavljajućim zaražavanjima djelotvorna je produljena terapija svakodnevnim uzimanjem antibiotika.[1] Lijekovi koji se često koriste uključujunitrofurantoin itrimetoprim/sulfametoksazol.[4]Metenamin je još jedna tvar koja se često koristi za tu svrhu, jer u mjehuru u kojem je kiselost niska proizvodiformaldehid koji ima baktericidno djelovanje i na koji se ne stvara otpornost.[21] U slučajevima u kojima su zaraze vezane uz snošaj, može biti korisno uzimanjeantibiotika poslije snošaja.[4] Utvrđeno je da u žena u postmenopauzi topički vaginalniestrogeni smanjuju učestalost recidiva. Za razliku od topičkih krema, primjena vaginalna estrogena izvagitorija nije tako korisna kao niska doza antibiotika.[22] Sa stanjem2011. godine, radi se na razvoju većeg brojacjepiva.[4]
Nema kvalitetnih dokaza kako profilaktički antibiotici smanjuju zaraze mokraćnoga sustava u djece.[23] Međutim, opetovane IMS rijetko su uzrok daljnjih problema s bubrezima ako prethodno ne postoje bubrežne anomalije, te pridonosebubrežnoj insuficijenciji u odraslih s manje od jedne trećine posto (0,33%).[24]
Mnoštvobacila (štapićaste bakterije, na slici crne, graholikog oblika) prikazanih izmeđubijelih krvnih stanica u mikroskopiji urina. Ove promjene ukazuju na infekciju mokraćnog sustava.
U jednostavnim slučajevima dijagnoza se može postaviti i ordinirati terapija samo na temelju simptoma, bez daljnje laboratorijske potvrde. U kompliciranim ili upitnim slučajevima može biti korisno potvrditi dijagnozu putem laboratorijske analize urina, pretragom na prisutnostnitrita,bijelih krvnih stanica (leukocita), ilileukocitne esteraze u mokraći. Drugom pretragom,mikroskopijom urina, ispituje se prisutnostcrvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica ili bakterija. Mokraćnakultura smatra se pozitivnom ako je bakterijska kolonija veća ili jednaka 103 jedinica koje tvore kolonije (eng.Colony Forming Unit-CFU) tipičnog organizma mokraćnog sustava po mililitru. Pomoću ovih kultura može se također ispitati osjetljivost na antibiotike (antibiogram), što ih čini korisnima pri odabiru liječenja antibioticima. Ipak, žene s negativnom kulturom još uvijek mogu poboljšati stanje antibiotskom terapijom.[1] Kako simptomi mogu biti nejasni i kako ne postoje pouzdani testovi za infekcije mokraćnog sustava, dijagnosticiranje može biti teško u starijih osoba.[7]
Zaraza mokraćnog sustava može obuhvatiti samo donji mokraćni sustav, u kojem se slučaju naziva upalom mjehura ilicistitisom. U slučaju infekcije gornjeg mokraćnog sustava govorimo opijelonefritisu. Ako urin sadrži značajni broj bakterija ali nema simptoma, stanje je poznato kao asimptomatska bakterijurija.[2] U slučajevima kada infekcija mokraćnog sustava zahvati gornji trakt, a osoba imašećernu bolest,trudna je ili je muškarac, ili jeimunokompromitirana, smatra se da je infekcija komplicirana.[3][4] Inače, ako se radi o ženi koja je zdrava i u fazipremenopauze smatra se da je infekcija jednostavna.[3] Ako je u djece infekcija mokraćnog sustava povezana s vrućicom smatra se da se radi o infekciji gornjeg mokraćnog sustava.[6]
Za postavljanje dijagnoze infekcije mokraćnog sustava u djece potrebna je pozitivna urinokultura. Kontaminacija često predstavlja izazov, ovisno o načinu prikupljanja uzorka, te se kao granična vrijednost računa 105CFU/ml za uzorak "čistog" srednjeg mlaza, 104CFU/ml za uzorke dobivene kateterom i 102CFU/ml zasuprapubični aspirat (uzorak izvučen iglom izravno iz mjehura).Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje izbjegavanje „vrećica za urin" za prikupljanje uzoraka zbog visoke stope onečišćenja u kulturi, a kateterizacija je poželjna u djece neodviknute od pelena. Neki, poput Američke akademije za pedijatriju preporučujuultrazvuk bubrega icistouretrogram mokrenja (promatranje mokraćovoda i mokraćnog mjehura rendgenskim zrakama u stvarnom vremenu dok osoba urinira) za svu djecu ispod dvije godine starosti koja su imala infekciju mokraćnog sustava. -> Budući da ne postoji učinkovito liječenje ako se utvrdi problem, drugi, poput Nacionalnog instituta za kliničku izvrsnost, za one ispod šest mjeseci starosti ili koji imaju neobične nalaze preporučuju samo rutinsko snimanje.[6]
Temelj liječenja infekcija mokraćnih puteva suantibiotici. Katkad se uz antibiotike tijekom prvih nekoliko dana propisujefenazopiridin kako bi se ublažio osjećaj pečenja i urgentnosti koji ponekad prati upalu mjehura.[29] Međutim, to se ne preporučuje kao rutinska mjera zbog pitanja sigurnosti njegove uporabe, posebno povećane opasnosti odmethemoglobinemije (povišene razinemethemoglobina u krvi).[30] Za vrućicu može se koristitiacetaminofen (paracetamol).[31]
Nekomplicirane infekcije mogu se dijagnosticirati i liječiti na temelju prepoznavanja samiho simptoma.[1] Oralni antibiotici kao što sutrimetoprim/sulfametoksazol (TMP/SMX),cefalosporini,nitrofurantoin, ilifluorokinolon bitno skraćuju vrijeme oporavka, pri čemu su svi jednako učinkoviti.[32] Obično je dovoljno trodnevno liječenje trimetoprimom, s TMP/SMX ili fluorokinolonom, dok nitrofurantoin zahtijeva 5–7dana.[1][33] Uz liječenje simptomi bi se trebali poboljšati u roku od 36sati.[3] Oko 50% oboljelih oporavit će se bez liječenja u roku od nekoliko dana ili tjedana.[1] Američko društvo za zarazne bolesti ne preporučuje fluorokinolone kao lijek prvog izbora zbog zabrinutosti oko razvijanjaotpornosti na ovu grupu lijekova.[33] Unatoč ovom oprezu, zbog njihove široke primjene došlo je do određenog stupnja rezistencije na sve navedene lijekove.[1] U nekim zemljama smatra se da je samtrimetoprim ekvivalentan s TMP/SMX.[33] Kod jednostavnih IMS-a djeca često reagiraju na trodnevno liječenje antibioticima.[34]
Pijelonefritis se tretira agresivnije od jednostavne infekcije mokraćnog mjehura primjenom ili dužom terapijom oralnim antibioticima ili intravenskim antibioticima.[35] U područjima u kojima je stopa rezistencije ispod 10% obično se primjenjuje sedmodnevna oralna terapija fluorokinolonomciprofloksacin. Ako su lokalne stope rezistencije iznad 10%, često se propisuje doza intravenskogceftriaksona. U osoba s težim simptomima može biti potrebna hospitalizacija radi kontinuiranog primanja antibiotika.[35] Ako se simptomi ne poboljšaju nakon dva ili tri dana liječenja može se razmišljati o komplikacijama kao što jeurinarna opstrukcija izazvanabubrežnim kamencem.[2][35]
Infekcije mokraćnog sustava najčešće su bakterijske infekcije u žena.[3] Javljaju se najčešće u dobi između 16 i 35godina, s tim da 10% žena obolijeva od infekcija godišnje, a 60% ih ima infekciju u nekom trenutku svog života.[1][4] Recidivi su česti, te gotovo polovica ljudi ponovno dobije infekciju u roku od godine dana. Infekcije mokraćnog sustava javljaju se u žena četiri puta češće nego u muškaraca.[4] Pijelonefritis se javlja 20-30 puta rjeđe, od infekcija donjih mokračnih puteva.[1] Ove su infekcije najčešći uzrokbolničkih infekcija, u kojima sudjeluju s otprilike 40%.[36] Količina asimptomatskih bakterija u urinu povećava se sa starenjem, s dva do sedam posto u žena plodne dobi do čak 50% u starijih žena smještenih u domovima za skrb.[9] Stope asimptomatskih bakterija u urinu kod muškaraca iznad 75 godina starosti iznose od 7-10%.[7]
Infekcije mokraćnog sustava mogu zahvatiti 10% populacije u djetinjstvu.[4] Među djecom infekcije mokraćnog sustava najčešće su u neobrezanih dječaka mlađih od tri mjeseca starosti, a slijede ih djevojčice mlađe od godinu dana.[6] Procjene učestalosti među djecom međutim jako variraju. U skupini djece s vrućicom, u rasponu dobi od rođenja do dvije godine, u dva do 20% djece dijagnosticirana je IMS.[6]
USjedinjenim Američkim Državama infekcije urinarnog sustava povod su za gotovo sedam milijuna odlazaka u liječničke ordinacije primarne zdravstvene zaštite, milijun prijema u službama hitne pomoći i sto tisuća hospitalizacija svake godine.[4] Trošak tih infekcija u smislu izgubljenog radnog vremena i financijskih troškova zdravstvene zaštite je značajan. Izravni troškovi liječenja uSjedinjenim Američkim Državama procjenjuju se na 1,6milijardiUSD godišnje.[36]
Infekcije mokraćnog sustava spominju se od davnina, a prvi dokumentirani opis uEbersovom papirusu potječe iz1550. pr. Kr.[37] Egipćani infekciju opisuju kao "isijavanje topline iz mjehura".[38] Učinkovitog liječenja nije bilo sve do otkrića i dostupnosti antibiotika1930-ih godina; prije toga savjetovalo se liječenje biljem,puštanje krvi i odmaranje.[37]
Infekcije mokraćnog sustava veći su razlog za zabrinutost utrudnoći, zbog povećane opasnosti od infekcije bubrega. Tijekom trudnoće visoke razineprogesterona povećavaju rizik od smanjenja mišićnog tonusa mokraćovoda i mjehura, što dovodi do veće vjerojatnosti refluksa, pri čemu se urin vraća natrag prema mokraćovodima i prema bubrezima. Dok trudnice inače nemaju povećan rizik od asimptomatske bakterijurije, ako je bakterijurija već prisutna rizik od infekcije bubrega iznosi 25-40%.[9] /> Stoga se, ako pretraga urina pokazuje znakove infekcije, preporučuje liječenje čak i u odsutnosti simptoma. Obično se propisujucefaleksin ilinitrofurantoin jer se oni općenito smatraju sigurnima u trudnoći.[39] Infekcija bubrega tijekom trudnoće može dovesti dopreranog poroda ilipreeklampsije (stanjevisokog krvnog tlaka i disfunkcije bubrega tijekom trudnoće što može rezultiratikonvulzijama).[9]
12345678Lane, DR; Takhar, SS. Kolovoz 2011. Diagnosis and management of urinary tract infection and pyelonephritis.Emergency medicine clinics of North America. svezak 29 (broj 3): str. 539.–552.doi:10.1016/j.emc.2011.04.001.PMID21782073
12345Colgan, R; Williams, M. 1. listopada 2011. Diagnosis and treatment of acute uncomplicated cystitis.American family physician. svezak 84 (broj 7): str. 771.–776.PMID22010614
1234567891011121314Salvatore, S; Salvatore, S; Cattoni, E; Siesto, G; Serati, M; Sorice, P; Torella, M. Lipanj 2011. Urinary tract infections in women.European journal of obstetrics, gynecology, and reproductive biology (broj 2): str. 131.–136.doi:10.1016/j.ejogrb.2011.01.028.PMID21349630Nepoznati parametar|.volume= zanemaren (pomoć)
123456Bhat, RG; Katy, TA; Place, FC. Kolovoz 2011. Pediatric urinary tract infections.Emergency medicine clinics of North America. svezak 29 (broj 3): str. 637.–653.doi:10.1016/j.emc.2011.04.004.PMID21782079
1234Woodford, HJ; George, J. Veljača 2011. Diagnosis and management of urinary infections in older people.Clinical medicine (London, England). svezak 11 (broj 1): str.80.–83.PMID21404794
1234567Dielubanza, EJ; Schaeffer, AJ. Siječanj 2011. Urinary tract infections in women.The Medical clinics of North America. svezak 95 (broj 1): str. 27.–41.doi:10.1016/j.mcna.2010.08.023.PMID21095409
↑Nicolle LE. 2001. The chronic indwelling catheter and urinary infection in long-term-care facility residents.Infect Control Hosp Epidemiol. svezak 22 (broj 5): str. 316.–321.doi:10.1086/501908.PMID11428445
↑Phipps S, Lim YN, McClinton S, Barry C, Rane A, N'Dow J. 2006. Phipps, Simon (ur.). Cochrane Database of Systematic Reviews.Cochrane Database Syst Rev (broj 2): CD004374.doi:10.1002/14651858.CD004374.pub2.PMID16625600|chapter= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Gould CV, Umscheid CA, Agarwal RK, Kuntz G, Pegues DA. 2010. Guideline for prevention of catheter-associated urinary tract infections 2009.Infect Control Hosp Epidemiol. svezak 31 (broj 4): 319.–326.doi:10.1086/651091.PMID20156062CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
12Eves, FJ; Rivera, N. Travanj 2010. Prevention of urinary tract infections in persons with spinal cord injury in home health care.Home healthcare nurse. svezak 28 (broj 4): str. 230.–241.doi:10.1097/NHH.0b013e3181dc1bcb.PMID20520263
↑Opperman, EA. Siječanj 2010. Cranberry is not effective for the prevention or treatment of urinary tract infections in individuals with spinal cord injury.Spinal cord. svezak 48 (broj 6): str. 451.–456.doi:10.1038/sc.2009.159.PMID19935757
↑Wang CH, Fang CC, Chen NC; idr. 2012. Cranberry-containing products for prevention of urinary tract infections in susceptible populations.Arch Intern Med. svezak 172 (broj 13): str. 988.–996.doi:10.1001/archinternmed.2012.3004Eksplicitna upotreba et al. u:|author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Rossi, R; Porta, S; Canovi, B. Rujan 2010. Overview on cranberry and urinary tract infections in females.Journal of Clinical Gastroenterology. svezak 44 dodatak 1: str. S61.-S62.doi:10.1097/MCG.0b013e3181d2dc8e.PMID20495471
↑Wang, CH; Fang, CC; Chen, NC; Liu, SS; Yu, PH; Wu, TY; Chen, WT; Lee, CC; Chen, SC. 9. srpnja 2012. Cranberry-containing products for prevention of urinary tract infections in susceptible populations: a systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials.Archives of Internal Medicine. svezak 172 (broj 13): str. 988.–996.PMID22777630
↑63.Schaechter's Mechanism of Microbial Disease. izdanje 4.izdanje. Lippincott Williams & Wilkins. Baltimore. 2007. 618.ISBN978-0-7817-5342-5
↑Cubeddu, Richard Finkel, Michelle A. Clark, Luigi X. 2009.Pharmacology. 4. izdanjeizdanje. Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str.str. 397.ISBN9780781771559
↑Perrotta, C; Aznar, M; Mejia, R; Albert, X; Ng, CW. 16. travnja 2008. Oestrogens for preventing recurrent urinary tract infection in postmenopausal women.Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 2): str. CD005131.doi:10.1002/14651858.CD005131.pub2.PMID18425910
↑Dai, B; Liu, Y; Jia, J; Mei, C. 2010. Long-term antibiotics for the prevention of recurrent urinary tract infection in children: a systematic review and meta-analysis.Archives of Disease in Childhood. svezak 95 (broj 7): str. 499.–508.doi:10.1136/adc.2009.173112.PMID20457696
↑Salo, J; Ikäheimo, R; Tapiainen, T; Uhari, M. Studeni 2011. Childhood urinary tract infections as a cause of chronic kidney disease.Pediatrics. svezak 128 (broj 5): str. 840.–847.doi:10.1542/peds.2010-3520.PMID21987701
↑Raynor, MC; Carson CC, 3rd. Siječanj 2011. Urinary infections in men.The Medical clinics of North America. svezak 95 (broj 1): str. 43.–54.doi:10.1016/j.mcna.2010.08.015.PMID21095410
↑Walls, authors, Nathan W. Mick, Jessica Radin Peters, Daniel Egan; editor, Eric S. Nadel; advisor, Ron. 2006.Blueprints emergency medicine. 2. izdanjeizdanje. Lippincott Williams & Wilkins. Baltimore, Md.. str.str. 152.ISBN978-1-4051-0461-6
↑Gaines, KK. Lipanj 2004. Phenazopyridine hydrochloride: the use and abuse of an old standby for UTI.Urologic nursing. svezak 24 (broj 3): str. 207.–209.PMID15311491
↑Zalmanovici Trestioreanu A, Green H, Paul M, Yaphe J, Leibovici L. 2010. Zalmanovici Trestioreanu, Anca (ur.). Cochrane Database of Systematic Reviews.Cochrane Database Syst Rev. svezak 10 (broj 10): str. CD007182.doi:10.1002/14651858.CD007182.pub2.PMID20927755|chapter= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
123Gupta, K; Hooton, TM; Naber, KG; Wullt, B; Colgan, R; Miller, LG; Moran, GJ; Nicolle, LE; Raz, R; Schaeffer, AJ; Soper, DE. 1. ožujka 2011. International clinical practice guidelines for the treatment of acute uncomplicated cystitis and pyelonephritis in women: A 2010 update by the Infectious Diseases Society of America and the European Society for Microbiology and Infectious Diseases.Clinical infectious diseases: an official publication of the Infectious Diseases Society of America. svezak 52 (broj 5): str. 103.-120.doi:10.1093/cid/ciq257.PMID21292654
123Colgan, R; Williams, M; Johnson, JR. 1. rujna 2011. Diagnosis and treatment of acute pyelonephritis in women.American family physician. svezak 84 (broj 5): str. 519.-526.PMID21888302
↑Wilson..., general ed.: Graham. 1990.Topley and Wilson's Principles of bacteriology, virology and immunity: in 4 volumes. 8. izdanjeizdanje. Arnold. London. str.str. 198.ISBN0-7131-4591-9
↑Guinto VT, De Guia B, Festin MR, Dowswell T. 2010. Guinto, Valerie T (ur.). Cochrane Database of Systematic Reviews.Cochrane Database Syst Rev (svezak 9): str. CD007855.doi:10.1002/14651858.CD007855.pub2.PMID20824868|chapter= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
