Infarkt miokarda ilisrčani udar (lat.infarctus myocardii) posljedica je potpunog prekida dotokakrvikoronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbogtromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede doinfarkta. Drugi su uzrocikrvarenje u stijencižile,tromboembolija iz lijevogatrija, ponekad čak i jak udarac uprsnu kost (sternum).
Ako bolesnik preživi infarkt u pogođenom području miokarda razvija se najprijeishemija, zatim infarkt inekroza, koju kasnije nadomjestifibrozno tkivo tj. ožiljak.
Varira ovisno o mjestu i veličini infarkta te drugim faktorima. Najčešće počinje iznenada, jakom, prodornom zaprsičnom (retrosternalnom) boli, koja ne popušta ni u stanju mirovanja, ni pri reakciji nanitroglicerin. Obično se širi prema žličici i lijevomramenu iruci, ali i prema desnom ramenu. Bol je ponekad toliko jaka da bolesnika zahvati smrtni strah.
Ako se pravovremeno ne pruži pomoć razvija sekardiogeni šok: bolesnik poblijedi, oblije ga hladan znoj, javlja se pad tlaka, apuls postaje slab, ubrzan i nepravilan. Čest ishod jezastoj ili fibrilacijaventrikla što zahtijevakardiopulmonalnu reanimaciju.
Dijagnoza se postavlja na osnovi karakterističnekliničke slike, specifičnih promjena uEKG-u te laboratorijskim nalazima povišenihenzima CK, CK-MB, troponin I i troponin T.
Liječenje infarkta miokarda se provodi u jedinici intenzivne koronarne skrbi. Bol se suzbija najčešćemorfijem, daju se antiaritmici,atropin kodbradikardije iadrenalin ureanimaciji kodsrčanog aresta uz ostalu popratnu terapiju. Prema procijeni liječnika nekim oboljelima se odmah daje trombolitička terapija (npr. Actilyse).
