Huliganstvo na nogometnoj utakmici uMoskvi.Huliganstvo na nogometnom stadionu u Njemačkoj kod igreLokomotive Leipzig-Dynamo Schwerin)Bengalska crvena vatra na utakmici 2005.
Sam termin huliganstva dolazi poirskomprezimenuHooligan (sricano iHoulihan) a pojavio se uVelikoj Britaniji krajem 19. stoljeća a opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih bandi i pojedinaca koji su ih sačinjavali. Također danas taj termin je opće prihvaćen i opisuje ponašanje kod pojedinaca ili skupine ljudi koji svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te vandaliziraju svoju okolinu.
Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama iz različitihšportova najčešće ekipnih kao što sunogomet,košarka,rukomet,...
Huliganizam se uvijek događa u malim skupinama ljudi kojima se nasilje čini atraktivnim. Najčešće se radi o osobama koje kroz nasilan čin žele „postati netko“.Baklja iliBengalska vatra koja se najčešće baca kako bi se proslavio postignuti pogodak ili kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog primljenog pogotka novčano kažnjava klub ili dovodi do prekida utakmice.[2]Huligani su zapravo osobe koje svoje nagomilano nezadovoljstvo svakodnevnom egzistencijom prenose na stadione stvarajućinemire i time štete onima koji su na tribine došli pogledati utakmicu, igračima na terenu i klubu. Šport i igra za njih imaju skroz nebitnu ulogu.[2]
Huliganstvo u RH je u najvećoj mjeri vezano za ponašanje "navijačkih" huliganskih skupina koje prate određene športske klubove najčešće nogometne i košarkaške, premda je i na drugim športskim događanjima zabilježeno huligansko ponašanje i to pri rukometnom i vaterpolskom ogledu ali od strane nogometnih huliganskih skupina.
Može se gotovo sa stopostotnom sigurnošću kazati da u RH ne postoji skupina navijača nekog špotskog kluba, a da nije povezana s huliganstvom i samim time ne mogu se tretirati kaonavijačima već huliganima.
Zbog huliganstva na domaćim i inozemnim športskim terenima već dugi niz godina hrvatski nogometni klubovi iHrvatska nogometna reprezentacija plaćaju novčane kazneFIFA-i,UEFA-i iHNS-u u pozamašnim iznosima te dobivaju zabrane odigravanja utakmica na svojim terenima i bez prisustvagledatelja. Kapital koji bi trebao doći u ruke športskih djelatnika i športaša i pomoći im u treniranju uz bolje uvjete za rad, novu opremu i drugo odlazi iz klubova i države u ruke financijskih mogula FIFA-e i UEFA-e a sve to zbog pojedinačnih ili skupnih huliganskih izgreda. Premda su ponekad kazne koje određuju teinstitucijedrakonske u svakom slučaju su primjerene i pravedne.