| Hrvatski književni list | |
|---|---|
| Slogan | ilustrirana revija za književnost i kulturu |
| Glavni urednik | Zlatko Tomičić 1968.-1969. Mladen Pavković 1994.-1999. |
| Kategorija | hrvatski književni časopis |
| Izdavač | Zajednica samostalnih pisaca TIN (1968.-1999.) |
| Prvi broj | 1968. |
Hrvatski književni list je biohrvatskiknjiževničasopis izZagreba.
Izlazio je od travnja 1968. do studenog 1969. godine. Izlazio je kao mjesečnik Zajednice samostalnih pisaca TIN. Izlaženje mu je obnovljeno 1994. godine, a izlazio je do 1999. godine. Nakon obnove je izlazio kao dvo- i tromjesečnik za književnost i kulturu.
Viziju o listu ovakve vrste je imao hrvatski književnikZlatko Tomičić još dok je uređivaoLičke novine.
List je bio vrhuncem djelatnostiZajednice samostalnih pisaca TIN. Izvorno je većina članstva te zajednice predlagala da se zajednica bavi izdavanjem knjiga, no Tomičić je, znajući koja vrsta tiskovina ostvaruje učinak na čitateljstvo, ustrajao za novine. Prvotni prijedlog imena bio jeKnjiževni list, no naposljetku se aklamacijom usvojilo imeHrvatski književni list.
Materijale se počelo prikupljati krajem 1967. godine. Do proljeća 1968. se prikupilo materijale, a financijeri prvog broja su bili urednici ovog lista. Slučajnošću je prvi broj izašao na etiketirani nadnevak - 10. travnja. Kad se je list pojavio, izazvao je senzaciju na nekoliko područja. Samo njegovo ime je bilo provokativno u ono vrijeme, teme koje je načeo su bile senzacijom te načini na koje se obrađivalo teme koje se otvorilo. Primjeri tih tema su bili ratne žrtve, pljačkaMimarine donacije, neravnopravnost Hrvata u Vojvodini, uporaba jezika uJNA. List je brzo našao čitateljstvo čiji je broj iznimno rastao. Velika naklada je omogućila financiranje drugih djelatnosti, pa se tako moglo tiskati knjige te reproducirati tiskane materijale koje su sadržavale hrvatske motive: dopisnice, slike i razglednice. Zbog raširenja djelatnosti povećalo se i uredništvo tako da je u njemu bilo radilo deset ljudi. Uređivali su gaJoja Ricov iZlatko Tomičić od 1968. do 1969. godine. List je postao tiskovinom koja je u Hrvatskoj bila mjestom gdje se naslobodnije izrazila hrvatska misao. Iako su vlasti pokušavale ignorirati ovaj list, bilo je političara koji su ga podupirale, primjericeVećeslav Holjevac koji je s njima kontaktirao posredno, preko Nade Spalatin iz Matice hrvatske. Osim toga, HKL je podupirao iFranjo Tuđman, šefInstituta za historiju radničkog pokreta, koji je pomoć slao preko svog zamjenika Drage Šćukanca te preko suradnika HKL-aBrune Bušića.
Unatoč svemu tome, neke raščlambe iz vremena osamostaljene Hrvatske ovaj list čak prikazuju marginalnom i neznačajnom pojavom uhrvatskom proljeću.
Šesti broj ovog lista je bio zabranjen. Zanimljivo je da su prijašnji brojevi sadržavali škakljivije i po vlast mnogo izazovnije i drskije tekstove, no povod zabrane tog broja je bilo pismo jednog čitatelja. Radilo se o pismu jednog umirovljenika, Tome Jurkovića koji je u pismu pisao kako suHrvati u Vojvodini neravnopravni. Objašnjenje koje je dobio član uredništva HKL-aStanko Škare jest bilo "protuustavnost", jer se "objavljivanjem tog pisma pačaju u unutarnje stvari druge republike, na što Hrvatski književni list nema pravo". Pokretač HKL-a Zlatko Tomičić smatra da je velika zasluga što HKL prije nije doživio udar jest ta što je suradnik ovog lista bioStanko Škare, koji je bio došao izDruštva radnika pisaca. Bio je lijeviHSS-ovac iZAVNOH–ov vijećnik, osoba koju nije svatko imao petlje napasti. Neki čak smatraju da je Škare bio "gromobranom" koji je sprječavao udar na HKL sve do svoje smrti krajem 1968. godine.
Devetnaesti broj je trebao objaviti prilog slovenskog generalaJake Avšiča o uporabi jezika u JNA. Tajna službaKOS je zaustavila tiskanje te spalila sve otisnute primjerke tog broja. HKL bi bio izlazio i dalje da nije bilo tog priloga, no glede posljašnjeg tijeka hrvatskog proljeća, izvjesno je reći da bi se i HKL-u pisala ista sudbina. List je tako u potpunosti zabranjen uoči procvata hrvatskog proljeća, pa ih sam osnivač Tomičić naziva "hrvatskim zimnjacima", jer su prethodili hrvatskom proljeću. Osnivač i urednik Zlatko Tomičić je u razgovoru s povjesničarem Tomislavom Jonjićem rekao da je list cijelo vrijeme bio metom napada, pri čemu je u tome kao najgrlatijeg i najsirovijeg prozvaoIgora Mandića za kojeg se onda govorilo da je navodno bio trubomCK SKH, a na drugom mjestu po napadima je prozvaoDražena Vukova Colića. Na napade je u pravilu odgovarao sâm Zlatko Tomičić, no kad je HKL napaoMiloš Žanko, svi iz HKL-a su odgovorili tekstom od 80 stranica. U tekst su ušle i neke teze dr-a Franje Tuđmana. Zanimljiva je teza urednika ovog lista Zlatka Tomičića u kojoj je optužioSavku Dabčević Kučar da je bila protiv HKL-a te njegova uvjerenost da je vodstvoKPH ugasilo ovaj list kao svoj taktički potez.
Naklada mu je obnovljena 1993. godine. Obnovili su gaMladen Pavković i Zlatko Tomičić, a uređivao ga je Mladen Pavković.