Hrvatska (službeni naziv:Republika Hrvatska)europska je država smještena na razmeđusrednje,južne ijugoistočne Europe.[3] Na sjeverozapadu graniči saSlovenijom,Mađarskom na sjeveroistoku,Srbijom na istoku,Bosnom i Hercegovinom iCrnom Gorom na istoku i jugoistoku, a na zapadu sItalijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi56 561km2, a površina obalnoga mora31 067km2, što Hrvatsku svrstava među srednje velike europske zemlje. Glavni je gradZagreb koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte zemlje. Ostala veća urbana središta suSplit,Rijeka iOsijek. Tijekomhrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su izsrednjoeuropskoga kruga u kontinentalnome dijelu,balkanskoga u dinaridskome dijelu isredozemnoga kulturnog kruga u priobalnome dijelu.[3]
Prema popisu stanovništva iz2021. godine, Hrvatska je imala3 871 833 stanovnika.Hrvati čine više od 90% stanovništva, a najbrojnija manjina suSrbi. Najveći dio stanovništva jekršćanske vjere, dok je među kršćanima najviše vjernikakatoličke vjeroispovijesti.
Na prostoru Hrvatske je otkriveno pedesetak nalazišta čovjekakamenog doba. U pećiniŠandalja I u bliziniPule pronađeni su najstariji predmeti oblikovani rukom na tlu Hrvatske. Izrađeni su od kamena, a obrađeni okresivanjem. Najvažnije nalazište otkrio jeDragutin Gorjanović-Kramberger1899. godine u spilji naHušnjakovom brdu krajKrapine gdje je našao ostatkeneandertalskog čovjeka i njegova oruđa. Nalazišta krapinskog pračovjeka jedno je od najvažnijih u Europi. Živio je oko 130 tisuća godina prijeKrista.
Ljudimlađeg kamenog doba na prostoru Hrvatske su živjeli u plodnim nizinama rijeka i uzJadransko more. Prema prostoru najvažnijih nalazišta razlikujemo četiri kulture.Starčevačka kultura se prostirala dijelom sjeverne Hrvatske, a nositelji su ratari i stočari koji su živjeli usojenicama i proizvodilikeramiku koju su bojali crvenom bojom.Sopotska kultura prostirala se na prostoruSlavonije.Danilska kultura se prostirala uz obale Jadrana.Hvarska kultura se prostirala južnimdalmatinskim otocima. Danilska i Hvarska kultura pripadaju kruguimpresso keramike koja se odlikuje posudama crveno smeđe boje ukrašenima otiscima školjaka, morskim puževa i zarezima učinjenim oštrim predmetima.
Na prijelazu izmlađeg kamenog umetalno doba na prostoruSrijema i Slavonije prostirala seVučedolska kultura. Na prostoru krajDunava pronađena su kuće pravokutnog oblika, oružje od glačanog kamena te kalupi za lijevanjebakrenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznat pod nazivomVučedolska golubica. Najvažnija kultura ranogbrončanog doba na tlu kontinentalne Hrvatske jevinkovačka kultura, a na tlu južne Hrvatske cetinska kultura. Obje od njih, na različit način i u različitom obimu nastavljaju tradiciju vučedolske kulture. Ostala važnija nalazišta su Nezakcij uIstri, Donja Dolina naSavi i Ripač naUni. U kasnom brončanom dobu proširila se sjevernom Hrvatskom kultura polja sa žarama, nazvana premaglinenim posudama u koje se polagao pepeo pokojnika, s nalazištima krajVirovitice,Zagreba iVelike Gorice.
Uželjeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu.Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeću prije Krista, a živjeli su na području sjeverno odSave iKupe. Sa sobom su donijeli lončarsko kolo i umijeće kovanjanovca. Od keltskih plemena napanonskom tlu treba spomenutiSkordiske iTauriske.Iliri su živjeli na prostoru južno od Save, a najvažniji narodi suHistri,Liburni,Japodi,Delmati iArdijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze lađe kojima su plovili zvale su se lembi.Rimljani su po liburnskome uzoru izgrađivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.
Grci svoje kolonije na istočnim jadranskim obalama osnivaju krajem VI. stoljeća prije Krista. Prva naseobina je bila Korkira Melajna naKorčuli koji su osnovali stanovnici otoka Krfa.Sirakuški tiranin Dionizije Stariji osnovao je koloniju Issu na otokuVisu. U bliziniLumbarde naKorčuli je osnovana kolonija o čijem osnivanju svjedoči zapisLumbardska psefizma. Stanovnici otoka Para osnovali su Far uStarom Gradu naHvaru, a važne kolonije su i Tragurij uTrogiru i Epetij uStobreču. Između kolonija i matičnogpolisa razvijale su se snažne kulturne i trgovačke veze.
Gusarenjeilirskih naroda dovelo ih je u sukob sRimljanima koji su od kraljiceTeute tražili da svojim podanicima zabrani gusarenje, no ona je to odbila. Rimljani pokreću tri ilirska rata kojima uništavaju Ilirsko kraljevstvo koje je 167. godine prije Krista podijeljeno na tri oblasti pod vrhovnom rimskom vlašću. Konačno osvajanje završeno tek početkom prvog stoljeća.
Tada je uspostavljena granica naDunavu, a jedinstveni Ilirik je podijeljen na dvije rimske provincijePanoniju iDalmaciju. Ilirske provincije zbog zemljopisnog položaja i prirodnih bogatstava ubrajale su se u važnije pokrajineCarstva. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile suSalona, sjedište rimskog namjesnika i gospodarsko središte,Narona kao trgovačko i lučko središte teJadera iPola. U Panonija najvažnije su bileSiscija iSirmij. Jedan od najvažnijih rimskih spomenika uopće jepalača cara Dioklecijana podignuta nedaleko Salone.Pulski amfiteatar bio je jedan od najvećih u Carstvu.
Hrvati su narod koji je doselio u područje današnje Hrvatske tijekomsedmog stoljeća. Pitanje etnogeneze Hrvata je još otvoreno, a najpopularnije teorije o podrijetlu Hrvata suslavenska,iranska igotska teorija. Tijekom seobe Hrvati su se dijelili na nekoliko plemena. Nakon dolaska i dugotrajnih borbi Hrvati su pobijediliAvare i zavladali njihovom zemljom. Prostor koji su naselili nalazio se između rijekeDrave i obalaJadranskog mora. Dio starosjedilačkog romaniziranog stanovništva preseljava se u priobalne utvrđene gradove podbizantskom vlašću i u nepristupačne planinke krajeveDinarida. To stanovništvo će se tijekom stoljeća pojaviti u nizinama pod imenomVlasi. Kad su došli u novu domovinu Hrvati su bili mnogobošci. U dodiru s kršćanskim starosjediocima polako prihvaćajukršćanstvo. Ulogu u pokrštavanju imali suBizantski ifranački misionari tebenediktinci koji donose zapadne kulturne utjecaje.
U suvremenoj historiografiji se ne dovodi u pitanje da početak etnogeneze Hrvata kao slavenskog naroda naseljenog uz Jadransko more seže u 7. stoljeće, kada bizantski carHeraklije (610. – 641.) s u to doba pridošlim slavenskim plemenima sklapa stanoviti savez u svrhu obrane tog područja od prodoraAvara.[7] Današnja historiografija ne nalazi potvrde ideji o nekoj masovnoj seobi u kojoj bi Hrvati odjednom naselili to područje, kakva je predodžba bila formirana u 19. stoljeću: naprosto je u vrijeme ozbiljnih ekonomskih i sigurnosnih krizaRimskog carstva bilo atraktivno slavenskim stočarima i ratarima da se naseljavaju na područja koja više nisu bila pod vojnom kontrolom Rima/Bizanta, a ratničke elite slavenskih naroda su imale interesa i mogućnosti da uspostave svoju vlast na tom području; negdje početkom 9. stoljeća na širokom području uz Jadran konsolidirana je vlast tih ratničkih elita u jednoj zajedničkoj - hrvatskoj - državi, a starosjedioci su s doseljenim slavenskim stanovništvom bili do toga vremena u takvoj mjeri stopljeni istim načinom života na istom području, pod istom vlašću i s istim (običajnim) pravom, da se može govoriti o jednom narodu.[8] U vrijeme spomenutog cara Heraklija je ponovno uspostavljena u vrijeme ratova s Avarima razbijena crkvena biskupska vlast (metropolija uSaloni) - PapaIvan IV. je za tu svrhu 640. ili 641. godine rukopoložio jednog nadbiskupa (Ivan Ravenjanin) i jednog biskupa. Kršćani sa sjedištem u obalnim gradovima pod vlašću Bizanta narednih desetljeća rade na pokrštavanju pridošlih Slavena, te već papaAgaton oko 680. godina ubraja te Slavene među narode koji "dijele istu vjeru s nama". Dio Hrvata i nadalje je ostajao poganima - primjerice na Ždrijcu kod Nina iskopan je značajan broj poganskih grobova koji datiraju iz druge polovice 8. i početka 9. stoljeća. Do početka 10. stoljeća je pokrštavanje među Hrvatima dovršeno, a katolička vjera je bila značajno etnički (slavenski) obojena utjecajemglagoljaštva.[9]
Na području HrvatskeSlaveni organiziraju nekoliko malih državnih zajednica – sklavinija, od kojih su najvažnije kneževina Hrvatska u priobalju i Donja Panonija. Prvi vladar za kojega znademo da je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime i koji sebe u darovnici iz852. godine sebe nazivamilošću Božjom knez Hrvata jeTrpimir I., osnivač narodne dinastijeTrpimirovića. KnezBranimir o svom dolasku na vlast u pismu obavještavapapuIvana VIII. U uzvratnom pismu od21. svibnja879. godine papa obavještava Branimira da je blagoslovio njega, njegov narod i državu, što je ustvari prvo međunarodno priznanje neovisnosti Hrvatske. Kameni ulomak iz Šopota krajBenkovca spominje Branimira kaokneza Hrvata, i to je najstariji kameni zapis hrvatskog imena.
Konstantin VII. Porfirogenet (945. – 959.) u djelu"De administrando imperio" iznosi da je za ranijeg caraBazilija I. (867. – 886.) on odredio da bizantski gradovi u Dalmaciji ubuduće plaćaju bizantskom guverneru tek simbolični danak, a da za zaštitu ubuduće plaćaju danak Hrvatima - i to Salona, Osor, Rab i Krk po 100numizma (lat.solid, zlatnik od 4,5 grama), Zadar 110 numizma; ukupno 710 zlatnika, kao i stanovitu količinu vina i drugih proizvoda. Dubrovnik je plaćao po 36 numizma kneževinamaZahumlje iTravunija (Trebinje), koje će do vremena Konstantina VII. također doći pod hrvatsko vrhovništvo.
Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postajeTomislav iz loze Trpimirovića oko925. godine. Tomislav, koji je vojno porazioMađare i kao bizantski saveznik potukaobugarsku vojsku, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Na upravu je dobio i bizantsku Dalmaciju. Po podacima iz zapisa bizantskog caraKonstantina Porfirogeneta koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć uX. stoljeću zasigurno bila velika.Stjepan Držislav postaje prvi hrvatski okrunjeni kralj s titulomkralj Hrvatske i Dalmacije.
Hrvati su1102. godinePactom Conventom izabrali ugarskoga kraljaKolomanaArpadovića za kralja Hrvatske. Otada su Hrvatska i Ugarska bile povezane osobom vladara sve do1918. godine. Takvu vrstu državne zajednice nazivamopersonalna unija. KraljLadislav je1094. godine osnovaobiskupiju uZagrebu, a prvi biskup je biočeški redovnik Duh. Tijekom stoljeća vode se obrambeni ratovi sVenecijom koja pokušava zavladati hrvatskom obalom Jadrana. Uz pomoćkrižarske vojske1202. osvojen jeZadar. Slabljenjem središnje kraljeve vlasti, kraljAndrija II. prisiljen je1222. godine sazvati državni sabor i donijetiZlatnu bulu, dokument kojim ograničava svoju vlast u korist plemstva. Započinje uspon velikaških obitelji od kojih su najvažnijiFrankapani iŠubići. Vrhunac moći Šubići doživljavaju oko1300. godine kadaPavao I. nosi naslovban Hrvata i gospodar Bosne.
Vinodolski zakonik iz1288. godine najstariji je sačuvani zakonik napisan na hrvatskom jeziku. Osnivaju se brojni slobodni kraljevski gradovi koji od kralja dobivaju samoupravu, najrazvijeniji jeGradec kraj biskupskogZagreba. KrunidbomKarla Roberta na prijestolje stupa nova dinastijaAnžuvinaca.Ludovik I. uspostavlja jaku kraljevsku vlast slamanjem moći velikaša i provođenjem brojnih gospodarskih, poreznih i vojnih reformi. U savezništvu sGenovom poražena jeMletačka Republika te se mirom u Zadru1358. godine mletački dužd odriče svakog prava na Dalmaciju.Dubrovnik priznaje vlast hrvatsko-ugarskog kralja te se ubrzo počinje nazivatiRepublikom. U dinastičkim borbama na prijestolje dolaziŽigmund Luksemburški. Godine1409. drugi pretendent na prijestoljeLadislav Napuljski prodaje mletačkom duždu za 100 000 dukata svoja kraljevska prava na Dalmaciju (tj. Zadar s utvrdom i zadarskim kotarom, otok Pag, dvije utvrde u hrvatskom zaleđu, Novigrad i Vranu, ali i sva prava na cijelu Dalmaciju, što znači i one njezine dijelove koji su u tom času priznavaliSigismundovu vlast.).[10]
TijekomŽigmundove vladavine po prvi puta Hrvatskoj prijetiosmanska opasnost. Organizira se obrambeni sustav osnivanjem hrvatskog, slavonskog i usorskog tabora koji se nakon Žigmundove smrti pokazuje neuspješnim. Padom Bosne1463. godine pod Osmansku vlastMatija Korvin osniva Srebreničku i Jajačku banovinu. Osmanlije su1493. godine teško porazile hrvatsku plemićku vojsku naKrbavskom polju. Hrvatski ban i biskupPetar Berislavić uspješno brani Hrvatsku. Knez Bernardin Frankapan na njemačkom državnom saboru uNürnbergu poziva na pomoć Hrvatskoj nazivajući ještitom kršćanstva. Bernardinov sinKrsto spada među najznačajnije hrvatske srednjovjekovne vojskovođe. Porazom naMohačkom polju1526. godine od osmanskog sultanaSulejmana I. ugasila se srednjovjekovna hrvatsko-ugarska država.
Nasaboru u Cetingradu1527. godine hrvatsko je plemstvo izabraloFerdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Time je Hrvatska ušla u personalnu uniju sa zemljamaHabsburške Monarhije. Time je čuvana svijest o zasebnosti Hrvatskog kraljevstva. Junaštvom se proslavioNikola Jurišić koji je obranio Kiseg od premoćne osmanske vojske i tako obranioBeč od osvajanja. Osmanlije su krenule u novi pohod na Beč1566. godine predvođeniSulejmanom Veličanstvenim i velikim veziromMehmed-pašom Sokolovićem. UOpsadi Sigeta nakon junačkog otpora, braneći grad od 100.000 osmanskih vojnika, pogibaNikola Šubić Zrinski jedan od najvećih velikana u hrvatskoj povijesti.Kardinal Richelieu bitku kod Sigeta je nazvao bitkom koja je spasila civilizaciju. Godine1592. pada važna utvrdaBihać, a nekada slavno Hrvatsko Kraljevstvo je svedeno naostatke ostataka, a hrvatske zemlje su pogođene snažnim iseljavanjem stanovništva. Godine1558. Hrvatski i Slavonski sabor spojili su se u jedinstveniHrvatski sabor.
Osmanlije1593. godine doživljavaju poraz ubitki kod Siska. Osniva seVojna krajina, sustav obrambenih utvrda pod zapovjedništvomDvorskog ratnog vijeća. Najvažnija utvrda jeKarlovac. Na opustošenu zemlju naseljava sevlaško stanovništvo. Zbog zasluga u obrani Hrvatske pripadnici starih hrvatskih obiteljiZrinski iFrankapani nazivaju se skrbnicima i zaštitnicima Hrvatske.Nikola Zrinski pali veliki most kodOsijeka kojim su Osmanlije prodirale u Europu. Zbog sjajnih pobjeda odlikovali su ga i nagradilišpanjolski kraljFilip IV. ifrancuski kraljLuj XIV. Nezadovoljni centralističkom politikom bečkog dvora hrvatski i ugarski plemići pružaju otpor želeći samo otjerati Osmanlije uz pomoć zapadnoeuropskih sila, ponajprije Francuske. Vođe pobunePetar Zrinski iFran Krsto Frankapan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu30. travnja1671. godine. Time je skršen otpor hrvatskog plemstva, a posjedi Zrinskih i Frankapana došli su pod vlastDvorske komore.
Na osvojenim područjima provodi seislamizacija iako Osmanlije prihvaćaju činjenicu da dio pokorenih naroda pripadakršćanskoj vjeri. Pri tome su tolerantniji bili premapravoslavnim crkvama nego premakatolicima jer jeKatolička crkva često poticala zapadne države protiv Osmanlija. Jedino sufranjevci mogli slobodno djelovati na područjuOsmanskog Carstva. Kršćani su morali plaćati visoke poreze tako da mnogi iseljavaju. Organizira se otpor koji pružajuhajduci iuskoci.
Marija Terezija provodi brojne upravne, porezne i vojne reforme. Osniva se Hrvatsko kraljevsko vijeće1767. godine, prva moderna vlada. Za vrijeme caraJosipa II. provodi se snažna germanizacija pa se hrvatsko plemstvo okreće suradnji s ugarskim. Na zajedničkom Ugarskom saboru1790. godine od hrvatske je strane predložena veća financijska ovisnost te podvrgnutost Ugarskom kraljevskom vijeću što suMađari oduševljeno prihvatili. U to vrijeme nastaje ideja o jedinstvenojmađarskoj nacionalnoj državi odKarpata doJadrana kao odgovor na germanizacijuBeča u kojoj bimađarski jezik postao službeni za sve. Hrvatski izaslanici na Saboru odlučno odbijaju uvođenje mađarskog jezika kao službenog. Po prvi puta izbio je spor oko jezika koji će se u sljedećem stoljeću smatrati glavnim obilježjem nacije. Požunskim mirom1805. godine hrvatska obala dolazi pod francusku vlast te su organiziraneIlirske pokrajine. NaBečkom kongresu1815. godineDalmacija iIstra dolaze pod austrijsku vlast ali nisu sjedinjene s ostatkom Hrvatske.
Za vrijemeDrugoga svjetskog rata dio današnjega područja Republike Hrvatske bio je unutar granicaNezavisne Države Hrvatske (1941. –1945.). Hrvatski narod isprva je podržavao ustašku vlast, no došlo je do progonaSrba koje Hrvati kaokatolici nisu mogli prihvatiti. Talijanski poglavar Mussolini želio se domoći jadranske obale, zbog čega je prisiliopoglavnikaAntu Pavelića da mu je preda. Stoga su18. svibnja potpisaniRimski ugovori kojima je Italija prisvojila većinu Jadrana, no Pavelić je uspio ograničiti njezine zahtjeve i spasiti dio hrvatske obale.[11] U to su dobaIstra,Zadar,Cres,Lošinj,Lastovo iRijeka nastavili biti dioKraljevine Italije kojoj su pripaliRapalskim ugovorom nakonI. svjetskog rata; a vlasti NDH – koja je nastala upravo zauzimanjem Italije nakonraspada Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine – morale su Italiji prepustiti skoro sve hrvatske otoke,Split,Šibenik,Trogir i dio dalmatinskog zaleđa (5380km2 ozemlja s oko 380.000 stanovnika te pretežni dio hrvatskogteritorijalnog mora).Međimurje iBaranju je sebipripojilaKraljevina Mađarska; NDH nije priznala pripojenje Međimurja, ali nije imala ni načina da Mađarskoj oduzme to područje. NDH je ubrzo došla u loše odnose s Italijom, koja je u pojasu od linije Karlovac – Mostar praktično suspendirala vlast NDH i zabranila lociranje njenih oružanih snaga (na početku teg skromnog broja i snage), nastojeći kontrolirati to područje u suradnji sčetnicima.
Nakonkapitulacije Italije u rujnu 1943. godine su vlasti NDH u tim krajevima imale veću ulogu, ali samo onoliko koliko je to odgovaralo Njemačkoj, koja je privolila vodstvo NDH da dopusti novačenje hrvatskihvojnih obveznika uWehrmacht iSS (pri čemu se iz proračuna NDH plaćalo troškove njemačkih postrojbi) te čak uspostavuNjemačke policije u Hrvatskoj, izravno odgovorne vlastima u Berlinu. Povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost izraženoUstavom Republike Hrvatske temelji se među ostalim i na odlukamaZAVNOH-a izraženim nasuprot proglašenjuNDH.[12]
Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističkeJugoslavije.
Krajem1960-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jačanje tržišne privrede te se kritiziraju unitarističke i centralističke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su središtaMatica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatijiMiko Tripalo iSavka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proširio do proljeća1971. godine pa je i nazvanHrvatsko proljeće. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama teJosip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a osobito donošenjem Ustava1974. godine snažno je ojačan republički individualitet.
Titovom smrću1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teške političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva uSrbiji koja na političko vodstvo dovodiSlobodana Miloševića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje višestranački sustav.
Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinjeDomovinski rat, koji je završio1995. hrvatskom pobjedom uoperaciji Oluja. Hrvatska je22. svibnja1992. primljena uUjedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana prelaskom natržišno gospodarstvo, netransparentnom privatizacijom i posljedicama rata. Naparlamentarnim izborima 2000. pobjeđuje koalicija šest stranaka u koju su uključeniSDP,HSLS,HSS,HNS,LS iIDS. Premijer jeIvica Račan.Stjepan Mesić je izabran za predsjednika2000., a reizabran2005. Na vlast2003. dolazi reformirani HDZ predvođenIvom Sanaderom koji osvaja drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima2007. Razdoblje nakon2000. karakterizira razvoj i rast gospodarstva do svjetske recesije 2008. godine.
Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske bili su ulazak u euroatlantske integracije, prije svega ulazak uEuropsku uniju iNATO. Od1. travnja2009. članica je NATO-a, dok je3. listopada2005. Hrvatska započela pristupne pregovore za ulazak u Europsku uniju. Hrvatska je postala 28. članica Europske unije1. srpnja2013.
Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjerenokontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska iplaninska, u primorskom dijelumediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđusubmediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.
Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do2°C, kolovoz 19 do23°C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do11°C, kolovoz 21 do27°C.
S prosječno 2600 sunčanih sati u godinijadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a prosječna temperatura mora ljeti je od 25 do27°C.
Od usvajanjanovog Ustava 1990. godine, Hrvatska jeparlamentarnademokracija. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.
Zakonodavna vlast
Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najmanje 100, a najviše 160 zastupnika, bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dvaju razdoblja: od15. siječnja do15. srpnja i od15. rujna do15. prosinca.
Izvršna vlast
Predsjednik Republike jepoglavar države, a bira se na neposrednim izborima svakih pet godina. Osim što jevrhovni zapovjednikOružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.
Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, za svoj rad odgovara Saboru. Predlažezakone iproračun, provodi zakone te vodi inozemnu i domaćupolitiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi sepredsjednik Vlade. Vlada ima jednog ili više potpredsjednika i uobičajeno oko15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Mandat hrvatske Vlade traje 4 godine.
Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona sUstavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom na to kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.
PoMMF-ubruto domaći proizvod je2021. godine iznosio 58,29 milijardi€ ili14 730€ po stanovniku,[14] a poparitetu kupovne moći ukupni BDP iznosio je 135,975 milijardi USD ili35 054 USD po stanovniku.[15] Prema Eurostatu, statističkom ureduEU, hrvatski BDP po stanovniku iskazan prema standardu kupovne moći 2022. iznosi 73% prosjeka Europske unije.[16]
Po podatcima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća za kolovoz2023. godine iznosila je 1163 €, dok je prosječna bruto plaća iznosila 1641 €.[17] Hrvatska kućanstva su u2021. godini imala nešto više od89 000 kuna raspoloživih sredstava, dok im je potrošnja iznoslia oko 3500 €.[18]
Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda, koju objavljuje The Heritage Foundation u suradnji sThe Wall Street Journalom, u2023. godini Hrvatska se nalazila na 46. mjestu.[19] Deficit platne bilance2022. godine iznosio je 1,4 milijarde eura ili oko 6% BDP-a.[20][21] Prosječna godišnja stopainflacije prema HNB-u iznosila je 10,8 u 2022 godini.[22] Na kraju 2022. godine devizne pričuve iznosile su 27,9 milijardi eura, inozemni dug 49,6 milijardi eura, a dug opće države (javni dug) 68,8% BDP-a.[22]
Hrvatska je u prvih šest mjeseci2010. izvezla roba u vrijednosti nešto većoj od 30,5 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 52,2 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 21,6 milijarde kuna i bio je 24,9 posto manji nego u istom razdoblju lani. Pokrivenost uvoza izvozom od 58,4 posto.[23] Najveći hrvatski izvozni partneri suItalija,BiH iNjemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka iRusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podatcimaHNB-a, u razdoblju od1993. do lipnja2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka prema prihodu u 2008. godini jeINA s 26,7 milijarde kuna, slijediKonzum s 12,7 milijardi kuna teHEP s 11,4 milijarde kuna.[24]
Broj prijavljenih na Državnom zavodu za zapošljavanje u srpnju 2009. godine bio je248 586, pa se stopanezaposlenosti popela na 14%.[25] Na kraju 2008. godine bilo je ukupno1 543 878 zaposlenih osoba, najviše u prerađivačkojindustriji,trgovini igrađevinarstvu.[25] U uslužnim djelatnostima radi 64,1% zaposlenih, u industriji i graditeljstvu 30,9%, a 4,8% u poljoprivredi.[26] Stopa anketne nezaposlenosti je u prvom tromjesečju 2009. godine iznosila 9,4%, odnosno 167.000 nezaposlenih.[27] Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1,638 milijuna osoba, od čega911 000 muškaraca i 727 000 žena.[28] U državnim i javnim službama zaposleno je oko260 000 ljudi, u javnim službama, kao što suobrazovanje izdravstvo,180 000, a u državnoj upravi65 000 zaposlenika.[29]
Poljoprivredna proizvodnja u 2022. vrijedila je 3,25 milijardi €, a 2023. zapošljavala 6,8% radne snage.[30] Od 2,7 milijunahektara poljoprivrednih površina obrađuje se oko 1,5 milijuna.[31] Ostatak je neobrađen ili u vlasništvu države. Prosječna veličina imanja je 10 hektara.[32]Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava 28,7% radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najvećabrodogradilišta su:Brodosplit,Uljanik i3. maj.Trgovina je najutjecajnija gospodarska grana. U uslužnim i drugim djelatnostima je zaposleno 64,4% ukupnog broja zaposlenih.[30]
Krajem 2009. godine Hrvatska je imala 679 000 zaposlenih u privatnim, 114 000 zaposlenih u državnim, a isti broj osoba je bio zaposlen u tvrtkama koje se nalaze u mješovitom vlasništvu. Pored njih Hrvatska ima i 240 000 zaposlenih u javnom sektoru.[34]
Hrvatska ima vrlo razvijenu mrežuautocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijemeJugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu s hrvatskim nacionalnim interesom. Značajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta započeli su2000. godine kada započinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1400 kilometara autocesta koje povezujuZagreb s drugim većim gradovima.
Rijeka je najveća luka na Jadranu s više od 2,253 milijuna tona tereta u 2021. godini,[35] dok jeZračna luka „Franjo Tuđman” najveća zračna luka u državi s najvećim brojem prevezenih putnika i jedinica tereta. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet i to u:Zagrebu,Zadru,Splitu,Dubrovniku,Rijeci,Osijeku iPuli.Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik.Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prijevoznik sa sjedištem u Rijeci gdje se nalazi najvećalučka kapetanija u državi.[36] Hrvatska ima donekle razvijen sustavželjeznica, ali zbog političkih razloga u prošlosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poputIstre iDubrovnika.Hrvatske željeznice su državna željeznička tvrtka.
U Hrvatskoj je u2021. godini registrirano 151.680 novihautomobila što je najveći broj u povijesti i predstavlja povećanje od 14,4% u odnosu na prethodnu godinu.[37] Najprodavanija marka jeVolkswagen, slijedeŠkoda iOpel.[38] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 425 automobila.[39]
Komunikacije
Hrvatska se po uporabiinformatičke ikomunikacijsketehnologije nalazi na 49. mjestu od ukupno 134 zemlje obuhvaćene u istraživanjuSvjetskog ekonomskog foruma.[40] Svaki treći Hrvat koristiračunalo svaki dan, a domaće tržište tehnologija i telekomunikacija je godišnje vrijedno milijardu dolara.[41] Oko 37% hrvatskih kućanstava posjeduje osobno računalo.[42]
U2008. godini 47% stanovnika starijih od petnaest godina koristiinternet što je porast od 8% u odnosu na2007. godinu. Ukupan broj korisnika je 2,24 milijuna. Od toga broja 56% koristi internet svaki dan.[43] Brojširokopojasnih priključakainternetu iznosi722 110 čime je dostignuta razina gustoće širokopojasnih priključaka internetu od 16,28%.[44] Usluguinternetbankarstva u prvom kvartalu2009. koristilo je 597 866 građana te 155 721 poslovnih subjekata, što je povećanje od 32,06% korištenja kod građana, odnosno 15,32% kod poslovnih subjekata u odnosu na godinu lani.[45] Stopa softverskog piratstva na osobnim računalima trenutačno iznosi 54%.[46]
Oko 79% hrvatskih građana posjedujemobilni telefon, a 12% građana ima više od jednog mobitela.[47] Vodeći pružatelji usluga mobilne telefonije suHrvatski Telekom,A1 iTelemach. U pokretnim mrežama krajem prošle godine tri komercijalna operatera imala su ukupno više od 5,87 milijuna korisnika, čime je dostignuta penetracija od 132,55%. Devet komercijalnih operateranepokretne mreže krajem2008. imalo je nešto više od 1,85 milijuna korisnika, čime je gustoća od 41,73% neznatno pala u odnosu na2007. godinu.[48]
Tržišteelektroničkih komunikacija u2008. godini je vrijedilo 15 milijardi kuna, od toga je najveći dio ili oko 8,5 milijardi kuna ostvaren u pokretnim mrežama, dok je prihod u nepokretnim mrežama bio nešto malo viši od 5 milijardi kuna. Prihod od prijenosa podataka premašio je milijardu kuna, dok se ostatak ukupnog prihoda odnosi na najam vodova i kabelsku televiziju. Od ukupnog prihoda od nepokretnih mreža 83,01% je ostvarioT-HT, dok se oko 17% tog prihoda odnosi na tzv. nove operatere.[48]
Republika Hrvatska prema popisu iz 2021. ima 3 871 833 stalnih stanovnika, od čega 2 006 704 žene (51,8%) i 1 865 129 muškaraca (48,2%).[49] U odnosu na popis iz 2011. godine broj stanovnika smanjio se za 413 056 osoba ili 9,6%.
U svim županijama smanjen je ukupan broj stanovnika. Najveći je relativni pad broja stanovnika u Vukovarsko-srijemskoj županiji (20,3%), Sisačko-moslavačkoj županiji (19,0%), Požeško-slavonskoj županiji (17,9%), Brodsko-posavskoj županiji (17,9%) te u Virovitičko-podravskoj županiji (17,1%).
Područje današnje Hrvatske: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2181499
2398292
2506228
2854558
3161456
3460584
3443375
3785455
3779858
3936022
4159696
4426221
4601469
4784265
4492049
4456096
3937024
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: Prikazani su podatci zapobrojano stanovništvo. Od 2001. godine popisuje se i objavljujestalno stanovništvo koje je nekoliko postotaka manje.Izvori:Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
U drugom desetljeću 21. stoljeća Hrvatska bilježi negativan migracijski saldo, tj. broj odseljenih iz Hrvatske je veći od broja doseljenih. Tako se 2018. u inozemstvo odselilo 39.515 osoba a iz inozemstva se doselilo 26.029 osoba, što daje negativni saldo od –13.486 osoba. Među iseljenim osobama bilo je 92,2% hrvatskih državljana i 7,8% stranaca, a najviše osoba odselilo se u Njemačku (55,0%). Među doseljenim osobama bilo je 33,1% hrvatskih državljana i 66,9% stranaca, a najviše osoba doselilo se iz Bosne i Hercegovine (39,8%).[50]
U2019. godini u Hrvatskoj je rođeno 36.296 djece, od toga 36.135 živorođene, a umrlo je 51.794 osoba, što čini negativan prirodni prirast od 15.659 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 8,9‰, stopa mortaliteta 12,7‰, a prirodni prirast bio je –3,9‰. Sklopljeno je 19 761 brakova a razvedeno je njih 5936.[51]
Po hrvatskom demografu Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine te jedina od zemalja u svojem okruženju bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću. Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2.434.000 stanovnika ili čak na oko 57% današnje hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tijekom 20. stoljeća te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima.Ovakvi bi procesi i s tim intenzitetom razorili svaku populaciju, bez obzira na razinu njezine gospodarske razvijenosti i zato je danas Hrvatska praktički u demografskom slomu, ocjenjuje Šterc.[52]
udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0,3%
udio osoba koje su se regionalno izjasnile iznosi 0,3%, a osoba koje se nisu željele izjasniti iznosi 0,6%.
Udio stanovništva u dobi od 0 do 14 godina iznosi 14,3%, a udio stanovništva u dobi od 65 i više godina iznosi 22,5%.
Prema materinskom jeziku, 95,3% osoba izjasnilo se da im jematerinski jezik hrvatski, a 1,2% osoba izjasnilo se da im je materinski jeziksrpski. Udio osoba s nekim drugim materinskim jezikom pojedinačno je manji od 1,0%.
Od ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske njih 99,2% imahrvatsko državljanstvo, dok je stranih državljana 0,7% ili 28.784.
Stanovništvo koje se izjašnjava religioznim nasuprot onom ireligioznom po županijama (popis 2011.)
U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2021. godine živjelo 3 871 833 stanovnika od čega 2 006 704žene i 1 865 129 muškaraca.[53] Prosječna starost stanovništva bila je 44,3 godine (45,9 godina za žene i 42,5 godine za muškarce).[54] Očekivano trajanje života pri rođenju je2021. godine bilo 79,8 godina za žene i 73,6 godina za muškarce.[55]
U Hrvatskoj je službeni jezikhrvatski, kojeg 95,3% stanovnika smatra materinskim.[58] Na područjuIstarske županije službeni je italijanski jezik[59] koji je 2021. godine bio materinski jezik za 12 890 stanovnika.[58]Manjinski jezici u Hrvatskoj zaštićeni su međunarodnim sporazumima i ugovorima, ustavom, ustavnim zakonom i drugim zakonima.
U Hrvatskoj je autohtoni jezik hrvatski jezik te jezik predmletačkih autohtonih romanskih stanovnika poluotoka Istre (istriotski).[60]
U Hrvatskoj je2023. godine radilo 1583dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskogodgoja inaobrazbe. Udio privatnih vrtića je 20,8%, dok ostatak čine vrtići ugradskom,općinskom ižupanijskom vlasništvu. Ukupan brojdjece koja su obuhvaćena nekim programom je 147.888 djece u dobi od šest mjeseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 19% djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 10 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 13 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu javnih vrtića. Na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u privatnim vrtićima.[61]
Prije kretanja uosnovnu školu, sva djeca u Hrvatskoj obavezno pohađaju tzv.predškolu, u trajanju od godine dana. U predškoli djeca usvajaju osnovne pojmove o vremenskim i prostornim odnosima, razvijaju predčitalačke vještine, stvaraju radne navike i socijaliziraju se u odgojnoj skupini.[62]
Osnovno obrazovanje započinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Udio žena u učiteljskoj populaciji je 82,6%.[63] Pismeno je 99,2% stanovnika starih 11 i više godina prema podacima iz 2011.[64] U 2023. godini u Hrvatskoj je bilo je 883osnovnih škola, koje su u svom sastavu imale 1101 područnih škola, s ukupno 305.602 učenika. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:8,6, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:1,8.[63] Broj učenika u prvom razredu iznosio je 35 358 u 2023. godini.[63] 2009. godine u 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 nahrvatskom, u 19 nasrpskome, u 11 natalijanskome, u sedam načeškome, u pet namađarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicimanacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvaša.[65]Učenici u uzrastu do 15 godina stječu znanja i vještine potrebne za daljnje obrazovanje.[66]
U hrvatskimsrednjim školama obrazovanje traje tri ili četiri godine. Srednje se škole dijele nagimnazije, strukovne škole iumjetničke škole. U prve razrede srednjih škola2007. godine su upisana 51.384 učenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12.635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole 21,784, u trogodišnje škole 14.938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i prilagođenim programima 466 učenika.[67] Trogodišnje strukovne škole pripremaju učenike za rad u gospodarstvu, pri čemu učenici znatan dio tzv. praktične nastave provode kod obrtnika ili u trgovačkim društvima, radom u onoj struci za koju se školuju. Dio programa u strukovnim školama traje 4 ili 5 godina, a učenici se osim za rad u struci pripremaju i za nastavak obrazovanja na visokoškolskim ustanovama; kojemu mogu pristupiti ako su na završetku srednje škole položilidržavnu maturu. U strukovnim srednjim školama postoje i programi za učenike s teškoćama u razvoju te programi stjecanja tzv. niže razine srednjeg obrazovanja, gdje se osnovne kompetencije za rad stječu u skraćenom vremenu. Dio učenika pohađagimnazije koje u pravilu traju 4 godine, i koje pripremaju učenike za daljnje obrazovanje, podukom kroz općeobrazovne predmete poput matematike, materinjeg jezika, stranih jezika iprirodnoznanstvenih predmeta. Postoji jedna sportska (u Zagrebu) i više umjetničkih gimnazija, gdje su nastavni programi usklađeni s bavljenjem sportom, odnosno programima umjetničkog obrazovanja. Umjetničko obrazovanje izvodi se u mreži od stotinjak osnovnih glazbenih i plesnih škola u svim većim i srednjim gradovima u Hrvatskoj koje učenici pohađaju paralelno s pohađanjemobičnih osnovnih škola. Srednje umjetničke škole se mogu pohađati bio paralelno s pohađanjem drugih srednjih škola (strukovnih ili gimnazija), ili uklopljeno u programe umjetničkih gimnazija.[68] Neke srednje strukovne škole također imaju programe obrazovanja za umjetničke struke, poput fotografa, grafičkih dizajnera i dizajnera obuće.[69]
Visokoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj usklađeno je s europskim tzv.Bolonjskim sustavom, a nastava se izvodi nasveučilišnim i tzv.veleučilišnim obrazovnim ustanovama. Nastavnici na fakultetima, koji su uključeni u sveučilišta, moraju se baviti znanstvenim radom, astudenti pohađaju najprije dodiplomski (u principu, trogodišnji) studij, a mnogi od njih potom i diplomski (najčešće dvogodišnji) studij. Neki studijski programi su integrirani na način da se odmah upisuje 5-godišnji (tako je npr. sa studijem prava) ili 6-godišnji (medicina) studij. Manji broj studenata nakon završetka studija upisuje postdiplomske, studije, koje mogu biti znanstvene tj.doktorske, ili nešto manje zahtjevnije postdiplomske stručne studije.[70] Na visokim školama nastavnici ne moraju biti znanstvenici, ali moraju imati visoke kompetencije iz struke koju predaju; stručni naslovi studenata koji dovrše takve studije se razlikuju od onih koje daju sveučilišne ustanove:[71] na sveučilišnim ustanovama se stječe naslovesveučilišni prvostupnik/prvostupnica (kratica:bacc. odlat.baccalaureus/baccalaurea), uz naznaku određene struke (nakon 3 godine), odnosnosveučilišni magistar/magistra (kratica: bacc. odlat.mag.), uz naznaku struke; na veleučilištima se nakon okončanja tzv. kratkih stručnih studija, koji traju manje od 3 godine dobiva naslovstručni pristupnik/pristupnica (kraticapristup., npr.pristup. oec.), nakon završetka (češćih) trogodišnjih studija naslovstručni prvostupnik/prvostupnica (kratica: bacc., jednako kao i kod trogodišnjih sveučilišnih studija), a nakon još godinu do dvije godine daljnjeg obrazovanja na tzv. specijalističkom stručnom studiju naslovstručni specijalist/specijalistica (kraticastruč. spec.).[72]
Pismenost je u Hrvatskoj visoka: 2011. je u zemlji bilo samo 0,8 posto nepismenih.[64] Sredinom 20. stoljeća je nepismenost bila viša te je 1953. godine 16,3 posto ukupnog stanovništva Hrvatske starijeg od 10 godina bilo nepismeno. Među nepismenima se danas bilježi znatno veći udio nepismenih žena, u prvom redu stoga što u R Hrvatskoj žene u prosjeku žive čak 7 godina dulje od muškaraca, a u starijih naraštaja je nepismenost raširenija.[73]
Po popisu stanovništva iz2001. godine fakultetski obrazovane osobe činile su 7,82% stanovništva. U taj broj bili su uključeni su i magistri i doktori znanosti. Građani s višom školom činili su tada 4,08%. Oko 40% građana je samo sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a od 47% građana sa srednjom školom tri petine njih završilo trogodišnju strukovnu školu.[74] U dobi između 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18%.[75] Na visokim učilištima2006. diplomiralo je 19.566 studenata, što je za 7,4% više nego2005. godine. Od ukupnog broja diplomiranih 64% su redoviti studenti, a udio žena je 59,3%.[76] U Hrvatskoj trenutačno studira oko 170.000 studenata.[77] Sukladno europskim trendovima, zadnjih desetljeća visokoškolski sustav upisuje veći udio mladih[78] te je u 2019. godine visokoškolski studij završilo 33.704 studenata, a među njima čak 20.286 studentica.[79] Generacije koje danas u Hrvatskoj završavaju visoke škole, broje oko 50.000 pa proizlazi da s neke od njih diplomira oko pola mladića i čak oko 4/5 djevojaka.[80]
PremaIndeksu ljudskog kapitala (Human Capital Index) kojega sačinjava svake godine Svjetska banka, gdje se mjeri uspješnost zemalja u mobiliziranju ekonomskih i profesionalnih potencijala svojih građana (indeks iskazuje koliko kapitala pojedina država izgubi: tako bi zemlja koja u potpunosti iskoristi potencijale svojega stanovništva imala indeks 1; u stvarnosti su tu najuspješniji Singapur s 0,88 i Južna Koreja s indeksom 0,84) – obrazovanje kod formiranja toga indeksa daje odlučan doprinos – Hrvatska je s indeksom 0,71 svrstana u gornju četvrtinu, približno gdje i susjedne Mađarska (0,69) i Austrija (0,74).[81]
Prema rangiranjuEducation indexUjedinjenih naroda, Hrvatska je 2021. bila po kvaliteti obrazovanja na 36. od promatranih 191 zemalja; tu valja opaziti da većina članica Europske unije iskazuje nešto bolje rezultate od Hrvatske.[82]
Zdravstvo
KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveća zdravstvena ustanova u Hrvatskoj
Hrvatska je s 276liječnika na 100.000 stanovnika ispod prosjeka tranzicijskih zemalja i zemaljaEuropske unije. Manjak liječnika bi za Hrvatsku mogao biti dugoročan problem, na što upozorava sve manji interes mladih za studijmedicine, jer se1990. godine za jedno upisno mjesto natjecalo sedam, a danas svega 2,2 kandidata. To prati i negativna selekcija, odnosno niže prosječne upisne ocjene. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a samo u četiri osnovne grane medicine,internoj,kirurgiji,ginekologiji ipedijatriji, nedostaje 925 specijalista.[85] U Hrvatskoj ima ukupno 16.956 liječnika, od kojih 12.149 radi u zdravstvenim ustanovama, a 3992 liječnika radi ufarmaciji i drugim djelatnostima.[86]
Prema podacimaHZZO-a visokikrvni tlak,dijabetes, zloćudne bolesti,osteoporoza, metabolički sindrom, povišene masnoće u krvi i bolesti organa za kretanje najčešći su razlozi zbog kojih hrvatski građani traželiječničku pomoć. Svaki zaposleni u prosjeku godišnje koristi desetak dana bolovanja. U2008. godini umrlo je 52.367 osoba, i to nešto više muškaraca nego žena. Od toga broja, 26.506 osoba umrlo je od bolestisrca ikrvnih žila, a njih 12.853 odraka. Ostali češći uzroci smrti su ozljede i trovanja, bolesti dišnih putova te probavnih organa. Danas rođeno dijete u Hrvatskoj ima velike šanse doživjeti 79 godina ako ježena i 72 ako jemuškarac.[87] U Hrvatskoj je 2014. godine skupljeno 145.125 doza krvi, odnosno 3,39 davanja krvi na stotinu stanovnika.[88] U Hrvatskoj je od1983. do2007. godine obavljeno 736.196pobačaja.[89]
Hrvatska ima mnoge vrhunskešportaše. Daleko najpopularniji sport jenogomet. Posebno dobre rezultate i veliku popularnost imaju i drugi loptački športovi poputrukometa,košarke ivaterpola. Izrazito su popularnišah ibridž.
Crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem Gradu, koja služi kao crkva Hrvatskog sabora, ima na krovištu izrađenom 1876. – 1882. god. povijesne hrvatske grbove.
Grbovi u današnjem smislu javljaju se u Europi počev od kraja 12. stoljeća. Iz toga doba potječe i najstariji zabilježenihrvatski grb: onaj koji sadrži motiv polumjeseca i zvijezde. Taj je grb sačuvan na srebrnjakuhrvatskog hercega Andrije (kasnije ugarsko-hrvatskog kraljaAndrije II.) s kraja 12. stoljeća, koji se na samome novčiću titulira s "dux Croatiae".[94] Grb s polumjesecom i zvijezdom (kojega u 19. stoljeću predvodnikilirskog pokreta Ljudevit Gaj prema poljskom uzoru naziva "leljiva") koristi se od 1584. godine kodZavoda sv. Jeronima u Rimu, a 1590. godine je iskorišten i za (tada obnovljenu) nadgrobnu ploču bosanske kraljiceKatarine Kotromanić Kosača, i općenito za označavanje zemalja u kojima se govori "ilirski" i koje stoga valja smatrati "ilirskim" (prema jednoj presudi sudištaSvete Rote iz 1655. god., to bi bile Dalmacija, Hrvatska, Bosna i Slavonija).[95]
U 14. stoljeću i do kraja 15. stoljeća kao simbol političkog identiteta Hrvatske koristi se grb s tri okrunjene lavlje (heraldičkom terminologijom: leopardove) glave, koji se kao simbol Hrvatske i Dalmacije nalazi i na grbovniku kraljaLudovika I. Anžuvinca napravljenom između 1370. i 1382. godine.Vladislav II. Jagelović 1496. godine dodjeljuje Slavoniji (tj. području sjeverno od planineGvozda, koja obuhvaća kako današnju Slavoniju, tako i današnju središnju Hrvatsku) grb s prikazom kune u trku na crvenom polju, između dvije srebrne grede na plavom štitu. Iz toga vremena potječe i crveno-srebrni šahirani štit: njega za Hrvatsku koristi oko 1495. carMaksimilijan I. Habsburški (koji nije vladao hrvatskim zemljama), a koristi ga se i na pečatu Kraljevine Hrvatske naCetingradskoj povelji iz 1527. godine kojom se potvrđuje izborFerdinanda I. Habsburškog za kralja Hrvatske. Od kraja 16. stoljeća se sve više koriste složeni grbovi koji uključuju hrvatsku "šahovnicu", slavonski grb s kunom u trku i stari grb s tri okrunjene lavlje glave (koji se sada koristio kao simbol Dalmacije); time se simbolizirala jedinstvenost hrvatskih zemalja koje su u velikoj mjeri zauzeteosmanskim osvajanjima, ili barem težnja da se ona (ponovo) ostvari.Dubrovačka Republika kao simbol koristi (predheraldički) prikazSvetog Vlahe, a kao heraldički grb Dubrovačke Republike se ustalio grbAnžuvinaca - koji su u davno doba kraljevali Hrvatskom i Ugarskom - s crvenim i srebrnim gredama; u drugoj polovici 18. stoljeća srebrnu boju greda postupno zamjenjuje plava. UIstri se kao neheraldički simbol od 17. stoljeća ustali simbol koze.[96]
Slijedeći stariju tradiciju zajedničkog korištenja povijesnih grbova, sve gore navedene elemente možemo vidjeti u suvremenomslužbenom grbu Republike Hrvatske, gdje se u kruni iznad hrvatske "šahovnice" nalaze drugi povijesni grbovi, kao simboli središnje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Istre. Takav grb koji sadržava krunu s povijesnim grbovima hrvatskih zemalja sadržan je i na današnjoj službenojzastavi Republike Hrvatske, koja se koristi od listopada 1991.
Hrvatska nacionalna trobojnica uspostavljena je uzorkom banske zastaveJosipa Jelačića iz 1848. godine
Na kamenom namještaju u starohrvatskim crkvama je uglavnom korišteno ukrašavanje pleternim ornamentom,[97] pa sepleter i danas često koristi kao simbol asociran s Hrvatskom.
U staro doba su kraljevi i velikaši imali zastave, tako i hrvatski banovi: zastave korištene pred vojskama i na državnim zgradama bi se mijenjale kako bi se mijenjali velikaši koji bi im bili na čelu. Od početka 17. stoljeća se počela u Nizozemskoj koristiti državna zastava ("Statenvlag") u formi trobojnice, a u Engleskoj i Škotskoj (te Velikoj Britaniji, kao njihovoj personalnoj uniji) se koriste zastave s križem. Nakon što se zastave koriste uglavnom za označavanje nacionalne pripadnosti brodova, tijekom 19. stoljeća zemlje prihvaćaju nacionalne zastave (Austrijsko carstvo 1804., Švedska 1818., Portugal 1834., Švicarska 1848., Rusko carstvo 1858. godine).Hrvatska nacionalna zastava je uspostavljena prema uzorku banske zastave Josipa Jelačića iz 1848. godine, a predstavlja trobojnicu s crvenom, bijelom i plavom prugom na kojemu je u sredini grb. Za vrijeme bana Jelačića bili su to grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a kasnije se koristila samo hrvatska šahovnica - nekad s prvim bijelim, a ponekad s prvim crvenim poljem. 1852. godine je bila Austrija zabranila koristiti hrvatsku trobojnicu (ostalo je dozvoljenim koristiti zemaljske dvobojke: za Hrvatsku crveno-bijela, za Slavoniju plavo-bijela i za Dalmaciju žuto-plava); da bi potom od vremenaAustro-Ugarskenagodbe iHrvatsko-Ugarske nagodbeiz 1868. godine bilo propisano da se službeno koristi trobojnica Trojedne Kraljevine s grbovima triju kraljevina nadsvođenimkrunom Sv. Stjepana.[98]
Od 2025. godine, obilježava se 5. lipnja svake godine kao Dan hrvatske zastave, u spomen ustoličenja Josipa Jelačića za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 5. lipnja 1848. godine.[99]
Prema riječima preporodnog pjesnika Antuna Mihanovića iz 1835., nastaje krajem 1840.-ih godina popijevkaLijepa naša domovina čija se skladba pripisuje amaterskom skladateljuJosipu Runjaninu. U zadnjem desetljeću 19. stoljeća koristi ju se kaohrvatskunacionalnu himnu. Makar nije donesen zakon kojim bi se nju službeno označilo državnim himnom, uobičajilo seLijepu našu izvoditi u svečanim prilikama odmah nakon državne himne (u to vrijeme,Carevke). Sam je Hrvatski sabor zapjevao bašLijepu našu kada je 29. listopada 1918. godine proglasio neovisnost o Austriji i Ugarskoj. Pjesma je pjevana kao defacto hrvatska himna; naposljetku je ustavnim amandmanom od 29. veljače 1972. godine službeno proglašena himnom Socijalističke Republike Hrvatske.[100]
»O strukturi stanovništva prema vjeri čitamo na mrežnim stranicama Državnoga zavoda za statistiku da je "katolika 78,97%, pravoslavaca 3,32%, muslimana 1,32%, osoba koje nisu vjernici i ateista ima 4,71%, dok se 1,72% osoba nije željelo izjasniti na pitanje o vjeri". S obzirom na to da je katolika prema popisu iz 2011. bilo 86,28%, sadašnjih 78,97% mogli bismo ocijeniti kao znatan pad udjela katolika u ukupnome stanovništvu Republike Hrvatske. Ali u rezultatima popisa iz 2021. nalazimo i na kategoriju "ostali kršćani", kojih je 4,83%, te dalje čitamo napomenu: ʺU ostale kršćane uključeno je 96,47% osoba koje su se na pitanje o vjeri izjasnili kao kršćani, a od čega se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,26% izjasnilo da pripada Katoličkoj Crkvi (…)ʺ. Iz toga proizlazi da jedan dio stanovništva koji su se izjasnili kao katolici, nisu svrstani u kategoriju "katolici", nego u kategoriju ʺostali kršćaniʺ.[56]«
Izvori
↑Hrvatska.Hrvatska enciklopedija. LZMK. Pristupljeno 12. veljače 2025.
12Nema promjena u broju nezaposlenih – Jutarnji.hr.web.archive.org. 25. kolovoza 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. kolovoza 2009. Pristupljeno 10. studenoga 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
↑"Kako je nastao grb Republike Hrvatske", Nikša Stančić, u "Grb i Zastava", Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, Broj 1, Godina I., 2007., str. 4–6.
↑"Sveti Jeronim u heraldičkoj simbolici", Mate Božić, Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Vol. 13 No. 3, 2022.
"De administrando imperio" ("O upravljanju carstvom"),Konstantin VII. Porfirogenet (913.-959.), grčki s prijevodom na engleski, Gyula Moravcsik i Romilly Jenkins (348 stranica), "Dumbarton Oaks Texts", Washingon 1967., v. osobito pogl. 29. "O Dalmaciji i susjednim zemljama", 30. "Povijest Dalmatinske provincije" i 31. " O Hrvatima i zemlji u kojoj oni danas obitavaju", str. 122-151
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.JPG)
.jpg)
_(36016692952).jpg)
.JPG)
