Horor (čiji naziv dolazi odlatinske riječihorror, užas) je naziv koji se danas koristi zažanr ufiktivnim djelima (kao što suknjiževnost, likovna umjetnost,strip,film, video-igre), a čiji autori nastoje izazvatistrah, uznemirenje i nelagodu kod njihovih konzumenata. Kao najčešći izvor neugodnih osjećaja jest uvođenje nekog zlog - a ponekad neobjašnjivog i nerazumljivog - elementa natprirodnog porijekla u "normalnu" ljudsku svakodnevnicu. Od1960-ih se izraz horor koristi i za djela s morbidnim, neugodnim temama i snažnom emocionalnom napetošću. Horor se često propliće s djelimaznanstvene fantastike, kao ifantastike, s kojima zajedno tvori poseban nad-žanrspekulativne fikcije. Za izraz horor se u prošlosti koristio izrazstrava i užas, odnosnostrava.
Početak horora kao književnog žanra datira od18. stoljeća s objavom romana Horacea Walpolea (Otrantski dvorac, 1764.), što je ujedno i početak podžanra tzv.gotičkog horora. U19. stoljeću značajan je romanMary ShelleyFrankenstein (1818.), kratke horor pričeEdgara Allana Poea,StevensonovNeobičan slučaj dr. Jekylla i g. Hydea (1886.),Wildeov romanSlika Doriana Graya (1890.) iStokerovDrakula (1897.).
U prvim desetljećima20. stoljeća značajni autori horor romana bili suHoward P. Lovecraft (1890. – 1937.) i M. R. James (1862. – 1936.). Jedan od najutjecajnih horor autora današnjice, čija su brojna djela ekranizirana, jeStephen King.
Podvrsta je akcijskog filma s naglašenom tematikom straha. Horore djelimo u dvije glavne skupine: na psihološke i akcijske. Psihološki horor je vrsta horor filma koji se temelji na psihičkim zapletima, tj. radnjama koje gledatelju daju izbor razmišljanja o viđenom. Akcijski horor je svaki horor film koji nije psihološki, dakle s tematikom ubojica,vampira,zombija,vještica i sl.