| Hermann Lang | |
|---|---|
 Hermann Lang 1951. | |
| Državljanstvo | .svg)   njemačko |
| Europsko automobilističko prvenstvo | |
| Sezone | 1935. − 1939. |
| Momčadi | Mercedes-Benz |
| Utrke | 17 |
| Prvenstva | 0 |
| Pobjede | 2 |
| Podiji | 6 |
| Prvo startno mjesto | 5 |
| Najbrži krugovi | 7 |
| Prva utrka | Velika nagrada Njemačke 1935. |
| Prva pobjeda | Velika nagrada Belgije 1939. |
| Posljednja pobjeda | Velika nagrada Švicarske 1939. |
| Posljednja utrka | Velika nagrada Švicarske 1939. |
| Hermann Lang | |
|---|---|
| Državljanstvo | njemačko |
| Karijera uFormuli 1 | |
| Aktivne godine | 1953. −1954. |
| Momčad(i) | Maserati,Mercedes |
| Utrke | 2 |
| Prvenstva | 0 |
| Pobjede | 0 |
| Podiji | 0 |
| Prvo startno mjesto | 0 |
| Bodovi u karijeri | 2 |
| Najbrži krugovi | 0 |
| Prva utrka | Velika nagrada Švicarske1953. |
| Prva pobjeda | - |
| Posljednja pobjeda | - |
| Posljednja utrka | Velika nagrada Njemačke1954. |
Hermann Lang (Bad Cannstatt,Drugo Njemačko Carstvo,6. travnja1909. -Bad Cannstatt,Zapadna Njemačka,19. listopada1987.) je bio njemački vozačmotociklističkih iautomobilističkih utrka.
U dobi od četrnaest godina, Hermann je morao naći posao kako bi pomogao uzdržavati obitelj nakon smrti oca. Mladi Lang pronašao je posao mehaničara motocikala, te na kraju kupio vlastiti rabljenimotocikl s kojim je započeo amaterske utrke. Pobijedio je u prvoj utrci na kojoj je nastupao i nedugo zatim odlučio se natjecati prvenstvumotocikala s prikolicom. S dvadeset i dvije godine osvojio je njemačko prvenstvo u brdskim utrkamamotocikala s prikolicom.
Velika prekretnica u njegovoj karijeri uslijedila je kada se zaposlio u tvorniciMercedes-Benza. Postao je glavni mehaničar za model Mercedes-Benz W25A, kojim su upravljaliLuigi Fagioli iRudolf Caracciola. Godine 1935. upisao je prve nastupe uEuropskom automobilističkom prvenstvu zaDaimler-Benz AG u boliduMercedes-Benz W25A. I sljedeće 1936. nastupao je na nekoliko utrka, da bi 1937. odvezao punu sezonu, u kojima je stigao do tri postolja uBelgiji,Švicarskoj iItaliji, s tim da mu je na stazi Montenero u Italiji, pobjeda izmakla za samo 0,4 sekunde iza momčadskog kolegeRudolfa Caracciole. Sezonu je završio na trećem mjestu konačnog poretka vozača, izaManfreda von Brauchitscha i prvaka Caracciole.[1] Iste godine pobijedio je na Velikoj nagradi Tripolija, utrci koja se nije bodovala za prvenstvo.[2]
Sljedeće 1938. osvaja postolje naVelikoj nagradi Francuske, te još jednom završava na trećem mjestu konačnog poretka vozača, opet iza Brauchitscha i Caracciole.[3] Pobjeđuje i na dvjema neprvenstvenim utrkama, Coppa Ciano,[4] te još jednom na Velikoj nagradi Trioplija.[5] Iste godine na utrci Coppa Acerbo, Lang je doživio incident koji je gotovo imao tragične posljedice. Na njegovom je automobilu pukla šipka koja mu je prekinula cijev za gorivo, a izliveno gorivo se zapalilo. Lang je uspio iskočiti iz bolida u pokretu, dok mu se kombinezon zapalio. Nakon valjanja u travi Lang je uspio ugasiti vatru sa sebe, te je prošao samo s opekotinama.[6]
Godine 1939. upisuje prvu pobjedu naVelikoj nagradi Belgije na stazi Spa-Francorchamps. U nastavku sezone dolazi do još jedne pobjede naVelikoj nagradi Švicarske na staziBremgarten. Nakon utrke u Švicarskoj, sezona je prekinuta zbog izbijanjaDrugog svjetskog rata. U trenutku prekida prvenstva,Hermann Paul Müller je bio vodeći vozač u ukupnom poretku.[7] Usprkos tome, Njemački automobilistički savez je dodijelio titulu drugoplasiranom Langu. Razlog je bio bodovni sistem, koji je bio predmet rasprave cijelu sezonu. U svim sezonamaEuropskog automobilističkog prvenstva, prvak je postajao vozač s najmanje osvojenih bodova, a 1939. to se nastojalo promijeniti, tako da prvak postane vozač s najviše osvojenih bodova, no zahtjev nije naišao na odobrenje svih momčadi. Svakako AIACR, odnosno današnjaFIA, nije dodijelio naslov niti jednom vozaču, a Njemački automobilistički savez nije bio nadležan za dodjelu naslova. Iste godine upisao je još tri pobjede na isto toliko neprvenstvenih utrka, Velikoj nagradi Paua,[8] na utrci Eifelrennen naNürburgringu,[9] te treću godinu zaredom na Velikoj nagradi Trioplija.[10]
Po završetku rata, počeo je nastupati na utrkama sportskih automobila, gdje je najveći uspijeh ostvario 1952., kada je zajedno sa suvozačem Fritzom Riessom u boliduMercedes-Benz W194, pobijedio na utrci24 sata Le Mansa.[11]Nastupao je i na utrkamaMille Miglia 1952. i 1000 km Nürburgringa 1953., no obje utrke nije uspio završiti.
USvjetskom automobilističkom prvenstvu, ono što danas zovemo Formula 1, upisao je dva nastupa. U prvom nastupu naVelikoj nagradi Švicarske naBremgartenu, osvojio je peto mjesto u boliduMaserati A6GCM, te dva boda.[12] U drugom nastupu naVelikoj nagradi Njemačke1954. naNürburgringu, izletio je u 10. krugu sa svojimMercedesom W196, u trenutku kada se nalazio na trećem mjestu iza momčadskih kolegaJuana Manuela Fangia iKarla Klinga, te utrku nije završio.[13]
Ubrzo nakon utrke u Njemačkoj, Lang je objavio da se povlači iz utrkivanja, te da se vraća svome poslu uMercedesovoj kompaniji.