Za druga značenja pogledajteHercegovački ustanak.
Hercegovački ustanak (1875. – 1878.),Bosansko-hercegovački ustanak iliNevesinjska puška bio je ustanakbosanskohercegovačkih Hrvata iSrba podignut u okoliniNevesinja1875. godine protivosmanske vlasti, koji se ubrzo proširio na cijeluBosnu i Hercegovinu. Trajao od 9. srpnja 1875. do 4. kolovoza 1877. godine.
Dana9. lipnja 1875. jedan od prvih sukoba Hercegovaca i Osmanlija izbio je na brdu Gracu kraj Nevesinja.[1]Dana13. lipnja 1875. pravoslavni seljaniZovog Dola u kadiluku Nevesinje – Hercegovački sandžak, digli su pobunu.[2]
Ustanike su podržale oružjem i dobrovoljcimaCrna Gora iSrbija što je dovelo do početkaSrbijansko-turskih ratova i nastankaVelike istočne krize. U Bosnu su nagrnuli i mnogiHrvati iSlovenci, pa čak i neki talijanskigaribaldinci, koji su svi bili uvjereni da je na pomolu veliko budenjeJužnih Slavena.[3][4] Dana30. svibnja Srbija i Crna Gora navijestile su rat Osmanskom Carstvu, nakon što su prethodno sklopile savez. Srbijanski knez Milan izdao jeultimatum osmanskoj državi u kojem je zahtijevao da mu predaju upravu nadBosanskim vilajetom, a Hercegovinu Crnoj Gori. Osmanlije su to odbile pa im je Srbija objavila rat 2. srpnja, a Crna Gora 3. srpnja.[2] U srpnju 1876.Srbija iCrna Gora navijestile surat Otomanskom Carstvu, sporazumijevši se da će prvaanektiratiBosnu, a drugaHercegovinu. Ponašanje Srbije učvrstilo je ionako neprijateljski stav osmanskih vlasti prema pravoslavnom pučanstvu.
Dana 22. kolovoza 1875. srbijanske su snage pokušale prijećiDrinu i napastiZvornik. Napadačke snage bile su jake 200 vojnika, no muslimanska posada bila je dobro pripremljena za obranu zbog čega su se srbijanske snage povukle. Dana 29. kolovoza 1875. ustanici su nakon cjelodnevnih borbi skršili otpor osmanske posade i osvojili Nevesinje.[1]Srbijanska vojska nanovno je napala 4. rujna prešavši Drinu izmeđuBijeljine i Zvornika te napala seloŠepak. Tad je poginuo muslimanski vođaHifzi Đumišić.[2]
Bosanski namjesnik okupio je vojsku koja je djelovala okrutno, ali nedjelotvorno. Oni su, bojeći se općeg prevrata, počeli terorizirati seljake. Godine1876. popaljeno je na stotine sela i pobijeno najmanje 5000 seljaka. Do kraja te godine broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine popeo se na najmanje 100.000, a možda čak i na 250.000.[5][6][7][8]
Godine1877. iRusija je navijestila rat Osmanskom Carstvu. U ustanku su se istakliТripko Vukalović,Mićo Ljubibratić,Maksim Baćović,Đoko Vlajković i dr.
Posljedica ustanka i ratova koji su vođeni protivOsmanskoga Carstva bio jeBerlinski kongres1878., na kojem su Crna Gora i Srbija dobile nezavisnost i određena teritorijalna proširenja, ali ne i Bosnu i Hercegovinu koju jeAustro-Ugarska okupirala, iako jede jure ostala u sastavu Osmanskoga Carstva.