Helije je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnomSunčevom aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilatikonji te krstarinebom.
KodHomeraApolon nije povezan saSuncem, ali navodi njegov epitetFeb ('Phoebus = "sjajan").
Najstariji prikaz Apolona kaoboga Sunca jest u fragmentimaEuripidove tragedijeFaetont, u govoru na kraju drame u kojemKlimena, Faetontova majka, jadikuje da je Helije, zvan Apolon, uništio njezino dijete (Apollon = "uništavač").
Helije je vozio svoju kočiju prekoneba svakog dana - kretao bi u zoru naistoku, a završavao s vožnjom navečer nazapadu.Homer[1] opisuje da su mu kočiju vukli sunčanibikovi.Pindar[2] opisuje da su je vukli vatrenipastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon.[3] Kad bi završio, njegova bi mu sestraSelena otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatojzlatnoj barci,Hefestovu daru.
Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok nije ugledaoboginjuAtenu kako se rađa izZeusove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica.
LjubomorniZeusov sinEpaf nije mogao podnijeti da jeFaetont, Helijev sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnogsmrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliju i ispitivao ga je li mu on sigurno otac. Helije ga je uvjeravao, ali Faetont se nije mogao smiriti, stoga se Helije zakleo presvetom rijekomStiks da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju.
Faetont je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helije se uplašio i počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatihkonja koji vuku kočiju. No, Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helije morao ispuniti obećanje. Skinuo je svojuzlatnu krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom.
Faetont je potjerao Helijeva kola, a krilati sukonji osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrelerijeke,zemlja se sušila i pucala (nastajale supustinje -Sahara), ašume su gorjele - čak su se i vrataHada otvorila.Geja je zaprijetila Faetontu i pozvalaZeusa da spriječi uništenje zemlje.Zeus je poslao munju na Faetonta koji se srušio u bezdan, u rijekuEridan, i umro, ali život na zemlji bio je spašen.
Helije je bio neutješan te je toga dana zemlja ostala bez sunca. Faetontove sestreHelijade pretvorile su se utopole, a od njihovih je suza nastaojantar.Zeus je darovao Helijulabudove koji će mu vući kočiju umjesto uništenihkonja.
Da bi se ispričao na zaboravnosti, darovao mu je otokRod koji se pojavio na moru. Također je dao napraviti velik kipKolosa njemu posvećen, na ulazu u luku.
Helije se također jednom naljutio naOdisejeve drugove koji su ubili njegovasnježnobijelagoveda da bi utažili glad te im je tako uskratio jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti naItaku, svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje.
O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom Koji se mnogo naluto razorivši presvetu Troju Gradove ljudi mnogih on vidje i ćud im spozna I mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova Ali ni tako drugova on ne spase, ako i želje Jer smrt nađoše sami zbog svojega drskoga grijeha Jesti idući stado, ludaci, Hiperiona Helija, koji je dan za povratak uzeo njima I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!
Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje čuvenaGerionova stada izEritije. Na putu do Eritije, Heraklo je prešaolibijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao velikizlatni pehar koji je potom rabio da bi plovio morem. Helije je popustio te je Heraklo otplovio do Eritije gdje je izvršio zadatak.
