Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Hanibal

Izvor: Wikipedija
Hanibal Barka
Mramorna bista Hanibala iz Capue
Mramorna bista Hanibala izCapue
Mramorna bista Hanibala izCapue
Opći životopisni podatci
Datum rođenja247. pr. Kr.
Mjesto rođenjaKartaga
Datum smrti183.-181. pr. Kr.
Mjesto smrtiLibisa (Turska)
NacionalnostKartažanin
Opis vojnoga službovanja
Godine u službiKartaga (221.–202. pr. Kr.)
Seleukovići (198.–188. pr. Kr.)
Bitinija (188.–181. pr. Kr.)
Čingeneral, vrhovni zapovjednik
RatoviDrugi punski rat (218.-201. pr. Kr.)
Rimsko-seleukidski rat (192.-188. pr. Kr.)
Važnije bitkeBitka kod Ticina,Bitka kod Trebije,Bitka kod Kane,Bitka kod Zame

Hanibal (punski za „darBaalov” ili „milost Baalova”),kartažanski vojskovođa (247. pr. Kr.182. pr. Kr.). Prema mnogima najsposobniji vojskovođa svih vremena.

Živio je u vrijeme rimske prevlasti nadSredozemljem, te se proslavio kao veliki vojskovođa i taktičar. Najpoznatiji po svojem sudjelovanju uDrugom punskom ratu kada je porazio rimsku vojsku u bitcikod Ticina i Trebije,217. pr. Kr. kodTrazimenskog jezera,216. pr. Kr. kod Kane.

Mladost

[uredi |uredi kôd]

Sin generalaHamilkara Barke (Barkasa), Hanibal je rođen netom prije krajaPrvog punskog rata (264. pr. Kr.241. pr. Kr.), 247. pr. Kr. Kao posljedicu rata Rimljani su preoteli Kartagi Siciliju, a kada je u Kartagi izbio građanski rat, Rim je zauzeo i Sardiniju i Korziku. To je vjerojatno snažno djelovalo na mladog Hanibala.[1]Već je kao mladić Hanibal ratovao pod zapovjedništvom svojega oca uHispaniji. Nakon očeve pogibije (228. pr. Kr.) Hanibal je nastavio osvajanja u zapadnoj i srednjoj Hispaniji i završio ih 221. pr. Kr.[2] Njegova mlađa braća,Mago iHazdrubal, su također bili vojskovođe, a njegovu sestru oženio je, također vojskovođa,Hazdrubal Naočiti.

Pohod na Rim

[uredi |uredi kôd]
Hanibalov pohod na Rim s najvažnijim bitkama

NakonPrvog punskog rata (264. pr. Kr.241. pr. Kr.),Kartaga iRim su podijeliliIberski poluotok na zone utjecaja čija je granica bila rijekaIber. Spor je nastao oko gradaSagunta, koji je bio rimski saveznik. Godine 219. pr. Kr. Hanibal je osvajio Sagunt, grad na Španjolskoj obali Sredozemnog mora, što označava početakDrugog punskog rata.

Danas se sa sigurnošću ne zna koja je današnja rijeka odgovarala rijeci Iber. Najvjerojatnije je da je to bilarijeka Ebro, i u tom slučaju, Sagunt se nalazio duboko u području utjecaja Kartage, međutim, također postoje pokazatelji da se radi o rijeciJúcar, i u tom slučaju, Sagunt je bio na području rimskog utjecaja. Bilo kako bilo, Rim nije pritekao u pomoć Saguntu, i dozvolio je da Hanibal opustoši ovaj grad, kako bi kasnije to mogao iskoristiti kao izgovor za početak Drugog punskog rata.Rim se pozvao na dogovor i zahtijevao povlačenje kartažanskih trupa. Ali Hanibal tada kreće na Rim prekoAlpa, i na sjeveru Apeninskog poluotoka dobiva pomoćKelta, plemena koji su ondje bili nastanjeni.

Heinrich Leutemann,Hanibal prelazi Alpe, 1866.

Kartaški general je pri prelaženju Alpa izgubio gotovo polovinu od 64000 vojnika svoje vojske s kojom je krenuo iz hispanskog grada Sagunta. Razlog tome bila je alpska zima, neprohodni putevi te učestali napadi alpskih plemena. S druge strane,Rim je pripremao golemu vojsku za obranu matičnog poluotoka koja je krenula ususret Hanibalu.

Bitka kod Ticina zbila se218. godine pr. Kr. izmeđuKartažana iRimljana i predstavlja prvi korak Hanibalovog zauzimanjaItalije. Rimljani su doživjeli katastrofalan poraz predvođen kartaškim slonovima i plaćenicima. Neki misle da se Ticino nalazi blizu rijekePad (ili Po) u sjevernoj Italiji.

Bitka kod Trebije

[uredi |uredi kôd]
Bitka kod Trebije 218. pr. Kr.

Bitka kod rijeke Trebije odigrala se218 godine pr. Kr. Dvije vojske susrele su se kod hladne rijekeTrebije. Rimljani su u iščekivanju Hanibala napravili logor s one strane rijeke, ne znajući da ih Hanibal već odavno promatra. U šumama oko rijeke čekali su skriveni vrsni afrički konjanici i plaćenička numidska konjica. Upravo su Numiđani prešli rijeku da bi izmamili neprijatelja iz logora. Rimljani, ne sluteći ništa, nasjeli su na zamku te krenuli sa svim raspoloživim snagama preko rijeke. Nakon prelaska, susreli su se s glavnom kartaškom vojskom koja se sastojala od iberskih, libijskih,keltskih i numidskih plaćenika, vrsnih afričkih trupa i bojnih slonova. Hanibal, uvidjevši da su Rimljani doveli brojčano dvostruko veću silu, odlučuje u boj uključiti konjicu skrivenu u šumi.Također pušta u borbu bojne slonove koji, iako su poginuli svi osim jednog, rade priličnu zbrku u rimskim redovima. Kada je konjica napokon došla, Rimljani su opkoljeni pa su se samo neki sretnici uspjeli spasiti od pobjedničkih Kartažana.

Bitka kod Trazimenskog jezera

[uredi |uredi kôd]
Bitka kod Trazimenskog jezera

Godinu nakon pobjede kod Trebije, Hanibal vodi preživjele prema samom srcuItalije,Rimu. No, na njegovu nesreću, na putu mu se ispriječila još jedna rimska vojska. Oprezni Hanibal primijetio je na vrijeme Rimljane te još jednom imao vremena pripremiti zamku.

Krećući se padinom u blizini Trazimenskog jezera, rimski general šalje izvidnicu koja mu nakon nekog vremena javlja okartaškoj vojsci koja ide ravno prema njima. Izvidnici nisu uočili da je velika većina Hanibalove sile skrivena u obližnjoj šumi, samo čekajući na znak svog vođe.Kada je rimska vojska, ponovo brojčano nadmoćna, zagrizla mamac, iz šume su izletili divlji galski plaćenici iafričke postrojbe s takvom žestinom da Rimljani nisu znali što drugo napraviti, nego bježati. No, oni koji su ostali i borili se, imali su više sreće od onih koji su se bacili u bijeg, jer svi koji su se pokušali povući bili su, ili pobijeni, ili pobacani u hladne vode Trazimenskog jezera.

Nakon ove pobjede, Hanibal je imao otvoren put prema Rimu i priliku da zauvijek promijeni povijest čitavog čovječanstva. On tu priliku ipak nije iskoristio.

Bitka kod Kane

[uredi |uredi kôd]

Godine216. pr. Kr. Hanibal Barka nakon dvije velike pobjede protivRima, ipak se odlučuje na pustošenjeItalije i čekanje na pojačanja umjesto napada na "vječni grad". U Rimu se tih godina, muško stanovništvo smanjilo za čak 17% zbog katastrofalnih poraza koje su doživjeli od Puna. Unatoč tome, Senat je pripremio još jednu vojsku, veću od sve tri prethodne da izbriše Hanibalove Kartažane s lica zemlje. Ta vojska krenula je prema brdu sjeverozapadno od grada Tarenta zvanom Kana.

Vojska koju je Hanibal predvodio sastojala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Balearaca, Samnićana i samih afričkih postrojba. Sveukupno ih je bilo 50.000 (40.000 pješaka i 10.000 konjanika). Vojska je bila umorna od silnog ratovanja, a očekivao ih je još jedan sraz s Rimljanima.

Rimljane su predvodila dva konzula: Terencije Varo i Julije Emilije Paul, a vojska je imala 80.000 ljudi (74.000 pješaka i samo 6.000 konjanika).

Bitka kod Kane

Rimljani su ovaj put uhvatili Kartažane na otvorenom, pa Hanibal nije mogao pripremiti novu zamku.Konzuli, međutim, veliku brojčanu nadmoć nisu iskoristili. Mislivši kako pukim brojem vojnika mogu pobijediti umorne Kartažane, daju naredbu legijama da napadnu Pune svom snagom. Hanibal šalje 6.000 numidskih konjanika protiv 2.000 italičkih te 4.000 hispanskih i kartaških konjanika protiv jednako toliko rimskih konjanika. Numiđani lako tjeraju Italike u bijeg i nakon toga se prebacuju na desni bok da bi pomogli afričkoj konjici skršiti rimske plemiće. Kartaški veterani se dotle prebacuju na bokove i polako formiraju obruč oko 74.000 rimskih pješaka. No, tada Kelti počinju bacati oružje i bježati pred rimskom legijom. Barem su Rimljani mislili da je tako. Keltima je Hanibal unaprijed rekao da to učine kako bi Rimljane uvukli dublje među svoje postrojbe, pa se nakon bježanja Kelti odjednom zaustavljaju, uzimaju pričuvno oružje i napadaju Rimljane (ovo se danas smatra jednim od najboljih taktičkih poteza ikad). Rimljani, iako još uvijek nadmoćni, polako počinju panično bježati nazad. Ali uzalud, jer numidska i afrička konjica na vrijeme se vraćaju zatvoriti rupu u obruču i tako onemogućiti bijeg Rimljanima. Nakon toga slijedi masakr u kojem je poginulo više od 70.000 rimskih vojnika, a preživjeli su samo oni koji su se uspjeli provući kroz obruč. U ovoj bitci također je poginuo i velik broj plemića i senatora (oba su konzula poginula kod Kane), pa legenda kaže da je Hanibal pokupio sve prstenje poginulih plemića u jednu košaru i pobacao ih pred kartaški senat.

Ipak, Hanibal nakon ove pobjede nije udario na Rim (uplašeni Rimljani su vikali "Hannibal ante portas!" - Hanibal pred vratima) jer nije imao dovoljno opreme ni pojačanja. Također, nakon što su Rimljani bili na koljenima poslije Kane,makedonski kraljFilip V. pridružio se Hanibalu, ali je odbio poslati pojačanja savezniku jer se bojao da ćefalange biti stavljene pod zapovjedništvo velikog generala, a ne Makedonaca.

Pat pozicija

[uredi |uredi kôd]

Hanibal se, međutim, iz nepoznatih razloga okrenuo odRima i sklopio savez sFilipom V., makedonskim vladarom. Rim je našavši saveznike protivMakedonaca poslao svoga vojskovođuPublija Kornelija Scipiona, koji je izborio pobjede naPirinejskom poluotoku. Dok je Hanibal pljačkao i palio po čitavojItaliji bez ikakvog otpora i polako osiguravaokartašku prevlast na zapadnomSredozemlju,Rimski Senat očajnički je tražio načina da sačuva rimsku državu.

Rimljani, iako su imali vrlo malo vojnika u svom glavnom gradu, šalju glavne postrojbe u Hispaniju kako bi je ponovno osvojili i onemogućili Hanibalu da dobije pojačanja. Tu rimsku vojsku predvodio je Publije Kornelije Scipion, poslije nazvan "Afrički". Scipion Afrički bio je jedan od najsjajnijih vojskovođa u rimskoj povijesti. Svoju slavu nije zasnivao samo na svojoj vještini vojevanja, nego i na talentu zadiplomaciju. Sklapao je saveze s lokalnim plemenima što je višestruko pomoglo rimskim snagama. Iberska plemena su kao saveznici i najamnici služili kao pojačanja rimskoj vojsci, a svojim poznavanjem terena su doprinijeli borbi s Kartažanima. U svojoj želji da se oslobode Kartažana, hispanska plemena su prešla na stranu Rimljana. S druge strane, u Kartagi je izabrana nova vlada. Vlast su preuzeli demokrati srušivši tako oligarhijski poredak. Nažalost po Hanibala, nova vlada nije shvaćala ozbiljnost situacije u Italiji, pa mu nije poslala pojačanja koja je on očekivao. U pomoć mu stiže njegov bratHazdrubal, kojeg Rimljani u Hispaniji ne uspijevaju zaustaviti, dopuštajući mu tako da se probije naApeninski poluotok. Njegov plan je bio da se ujedini s bratom Hanibalom i krene na Rim. Ali je jedne noći Senat tajno uputio postrojbu rimskih vojnika forsiranom hodnjom da se suprotstavi Hazdrubalu. Rimska vojska podijelila se u dvije skupine da onemogući Hazdrubalu bijeg i kada su se Rimljani napokon približili Kartažanima, brojčano slabiji Hazdrubal bio je poražen i ubijen na rijeci Metaur.Njegova glava bila je bačena u Hanibalov tabor što je značilo prvu veliku rimsku pobjedu u Drugom punskom ratu i slabljenje Hanibalove moći. Hanibalu se pripisuje da je, vidjevši odrubljenu glavu svoga nesretnog brata, rekao: "Sada vidim sudbinu Kartage!"

Bitka kod Zame 202. pr. Kr.

Kraj rata

[uredi |uredi kôd]

Hanibalov drugi brat Mago pokušao je kasnije izvršiti invaziju na obaliu Ligurije, ali je poginuo zadobivši u borbi udarac sjekirom. Godine202. pr. Kr. nakon prelaska Rimljana u Afriku i velikih pobjeda pod vodstvomScipiona koji sada dobiva pridjev Afrički, odvila sebitka kod Zame, koja predstavlja kraj rata, poraz Hanibala i Kartage. Drugi punski rat završio je uvjerljivom pobjedom Rima nakon 16 godina ratovanja.

Kasnija karijera

[uredi |uredi kôd]

Nakon rata, Hanibal se protiviooligarhiji. U tome je, s podrškom puka, bio uspješan.[3] Ubrzo je, oko 195. pr. Kr., otišao u dobrovoljno izgnanstvo kako ne bi pao u ruke Rimljanima.

Na svojem dvoru ugostio ga jeAntioh III. Veliki,Seleuković. Kod Antioha, Hanibal je sanjao o velikoj koaliciji helenističkih država kako biRim, koji je narastao izvan svih očekivanja, vratio na razinu tek jedne od ravnopravnih sredozemnih sila. Godine 188. g. pr. Kr., nakon teškog poraza od Rimljana, Antioh je sklopio mir kojim je, između ostalog, Rimljanima morao predati neprijatelje Rima koji su se sakrili kod njega, dakle i Hanibala. No, Hanibal je ubrzo pobjegao, najprije uArmeniju, a potom uBitiniju, kod kralja Pruzije. Tamo je ostvario izvanrednu pobjedu u pomorskoj bitci protivPergama. Kada ga je ovaj na zahtjev Rimljana namjeravao izručiti, Hanibal se otrovao.

Ostavština

[uredi |uredi kôd]

Hanibal se danas smatra za jednog od najvećih vojnih stratega u povijesti i jednog od najvećih generalastarog vijeka, zajedno sFilipom Makedonskim,Aleksandrom Velikim,Scipionom Afričkim iJulijem Cezarom. Naposljetku suRimljani njegove ratne strategije uklopili u svoj strateški arsenal, što je bio jedan od razloga njihove uspješnosti. Antički pisciPolibije iLivije opisali su Hanibala i njegove ratove.

Hannibal ante portas! (lat. za „Hanibal je pred vratima”), uzrečica koja se u Rimu čula kada se Hanibal 211. pr. Kr. opasno približio Rimu. Poslovično se upotrebljava kao upozorenje da neka velika opasnost izravno prijeti.[2]

Vojne akademije širom svijeta poučavaju Hanibalove strategije, osobito Bitku kod Kane.

Hanibal je ovjekovječen u mnogim slavnim književnim djelima, kao što suDanteovaBožanstvena komedija,SwiftovaGulliverova putovanja iFlaubertovaSalambo gdje se Hanibal javlja kao dječak.

Također, njegov je život ekraniziran u više filmova, kao što su talijanskiScipione l'africano (1937.),Annibale (film) (1959.), te u brojnim dokumentarnim filmovima.

Izvori

[uredi |uredi kôd]
  1. Hannibal Barca, Livius.org(engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2017.
  2. abHanibal, Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 28. srpnja 2017.
  3. Livije XXIII,46-47

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temiHanibal
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hanibal&oldid=6923189"
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp