Grave Digger | |
---|---|
![]() Grave Digger 2007. godine. | |
Ostala imena | Digger |
Osnivanje | 1980. |
Mjesto | Njemačka |
Žanrovi | heavy metal,power metal |
Djelatno razdoblje | 1980. – 1987., 1991. – danas |
Producentska kuća | Napalm,Noise,Avalon,Nuclear Blast |
Angažman | Rage,Running Wild,Accept,Rebellion,Heavatar,X-Wild |
Grave Diggernjemački jeheavy metal-sastav osnovan 1980.[1] Smatra ga se članom "velike četvorke"njemačkogheavy metala uz sastaveHelloween,Running Wild iRage. Do 2020. sastav je objavio 20 studijskih albuma.
Sastav su 1980. osnovaliChris Boltendahl iPeter Masson. Godine 1983. dvije pjesme sastava pojavile su se na albumuRock from Hell i 1984. je objavljen prvi studijski album sastavaHeavy Metal Breakdown.
Godine 1985. basist Willi Lackmann napustio je sastav. Iste godine objavljen je drugi albumWitch Hunter. Nakon objavljena albuma, sastavu se pridružio C.F. Brank. Sastav je sa sastavomHelloween bio na turneji i 1986. objavljuje svoj treći albumWar Games. Nakon objavljena albuma, sastav je bio na turneji sa sastavimaHelloween iCeltic Frost. Nakon turneje Petera Massona zamijenio jeUwe Lulis. Iste godine sastav mijenja ime uDigger. Iste godine objavljen je albumStronger Than Ever. Album nije bio uspješan jer ga nisu prihvatili ni obožavatelji ni šira publika. Krajem 1987. Boltendahl je najavio raspad skupine.
Godine 1991. Lulis i Boltendahl ponovo su okupili sastav sTomijom Göttlichom iJörgom Michaelom koji je svirao sa sastavimaRage iRunning Wild. Godine 1993. objavljen je albumThe Reaper. Ovaj album bio je povratak pravim korijenima Grave Diggera. Iste godine objavljena je kompilacijaThe Best of the Eighties na kojoj su rane pjesme sastava.
Godine 1994. objavljen jeEPSymphony of Death. Nakon objavljena albuma, Michaela je zamijenioFrank Ulrich s kojim je sastav svirao na turneji sManowarom. Godine 1995. objavljen je albumHeart of Darkness. Vrlo mračan album s mnogo utjecaja iz ranih radovaAnnihilatora.
Godine 1996. sastavu se pridružio novi bubnjarStefan Arnold. Iste godine objavljen je konceptualni albumTunes of War koji se bavio poviješćuŠkotske. Ovo je prvi dio trilogijiMiddle Ages Trilogy. Drugi albumKnights of the Cross, sJensom Beckerom kao basistom, objavljen je 1998. i bio je o usponu i padutemplara. Posljednji dio trilogiji bio je albumExcalibur. Ovaj je album istraživao legendu okralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola.
Godine 2000. Grave Digger je proslavio 20 godina postojanja. Kako bi obilježili tu obljetnicu nastupili su na rasprodanom koncertu u Zecheu uBochumu. Mnoge od najpopularnijih pjesama sastava svirale su se uz druge manje poznate. Također se pojavio i niz različitih sporednih izvođača s Grave Diggerom. Ovaj koncert označio je ključno poglavlje u povijesti sastava, iako je gitarist Uwe Lulis napustio sastav prije koncerta zbog osobnih i poslovnih razloga. Lulis je osnovao sastavRebellion.
Lulisa je zamijenio bivši gitaristRagea,Manni Schmidt. Godine 2001. objavljen je albumThe Grave Digger. DjelaEdgara Allana Poea poslužila su kao inspiracija za tekstove novog albuma. Godine 2002. objavljen je prvi koncertni album sastavaTunes of Wacken, također objavljen na DVD-u. Sljedeći albumRheingold objavljen je 2003. godine njegova je središnja tema bila operaDer Ring des NibelungenRicharda Wagnera.[2] Početkom 2004. krenuli su na turneju promocije albuma.[3]
Nakon turneje za albumRheingold, sastav snima albumThe Last Supper objavljen 17. siječnja 2005. Grafički dizajn objavljen je u studenomu 2004. dobio je pozitivne kritike. Brojni obožavatelji bili su razočarani umjetničkim radom zbog motiva. Sastav je izdao priopćenje u kojem kaže da naslovnica nije poruka vraga i nije protiv kršćana, nego prikaz depresivnogIsusa Krista u njegovim posljednjim danima prije smrti.[4] Za razliku od prethodnih albumaThe Last Supper nije bio konceptualni album.
U listopadu 2005. objavljen je koncertni album25 to Live.[5] Godine 2007. objavljen je albumLiberty or Death.[6] Nakon objavljena albuma sastav odlazi na turneju sTherionom.
Krajem veljače 2008. Grave Digger je počeo pisati novi materijal.[7] Sredinom kolovoza ušli su u Principal studio s dodatnim gitaristomThilo Hermannom kako bi snimili svoj 13. studijski album pod nazivomBallads of a Hangman, koji je objavljen 9. siječnja 2009. pod njihovom novom izdavačkom kućomNapalm Records.[8] Bio je to njihov prvi album s dvostrukim gitarama.
U veljači 2009. Hermann je napustio sastav.[9] U listopadu iste godine drugi gitaristManni Schmidt zbog razlaza sChrisom Boltendahlom napušta sastav.[10]
Dana 12. siječnja 2010. Schmidta je zamijenio Axel Ritt. Dana 1. listopada 2010. objavljen je albumThe Clans Will Rise Again. Ovaj album je nastavak albumaTunes of War. Dana 11. rujna 2011. objavljen je glazbeni spot za pjesme "Highland Farewell".[11]
Dana 27. srpnja 2012. objavljen jeEPHome at Last, a 31. kolovoza iste godine objavljen je albumClash of the Gods.[12] Godine 2014. objavljen je albumReturn of the Reaper.[13] U studenomu 2014. klavijaturist Hans Peter Katzenburg napušta sastav. Zamijenio ga je Marcus Kniep.[14]
U listopadu 2015. objavljen je kompilacijski albumExhumation – The Early Years na kojem su ponovo pojavljuju ranije snimljene pjesme sastava.[15] U lipnju 2016. počeo je snimanje albuma koji je objavljen 13. siječnja 2017. pod imenomHealed by Metal.[16][17] Nakon objavljena albuma sastav je pošao na turneju sBlind Guardianom uSjevernu Ameriku.[18]
U ožujku 2018. sastav je počeo snimanje sljedećog albuma koji je objavljen u rujnu 2018. pod imenomThe Living Dead. Ovo je posljednji album s bubnjarom Stefanom Arnoldom koji je sastav napustio u lipnju 2018., zamijenio ga je Marcus Kniep.
Godine 2020. objavljen je albumFields of Blood.[19] U kolovozu 2022. objavljen je albumSymbol of Eternity.[20]