Grafika (grčkigrafein = pisati, urezivati) je granalikovne umjetnosti, ujedno općeniti naziv za postupak i rezultat korištenja neke odgrafičkih tehnika pri izradi umjetničkog djela; umnožavanjecrteža putemmatrice.
Grafika također označava itipografsko umijeće, tj. rad na umnožavanju pisama i likovnih priloga utiskarstvu. Budući da likovni izraz u grafici osniva na ekspresivnosti linije i kontrastima crnoga i bijeloga, ovaj naziv u širem smislu obuhvaća i svaki originalni crtež na papiru.
Grafika je posredna umjetnička tehnika, tj. ne nastaje izravno potezom na plohi kao crtež, nego crtežom koji se urezuje u neku ploču - tzv.matrice, a zatim se ta ploča premazuje bojom i tiska se napapir te se dobije crtež od boje koja je ušla u utore urezivanja (duboki tisak) ili ploha koje nisu urezane (visoki tisak). Kodvisokog tiska crtež jereljefan na ploči, a na papiru nakon otiska neznatno udubljen (drvorez,linorez, tzv. izdignuti bakrorez -einkografija), koddubokog tiska crtež je na ploči udubljen, a na papiru nakon otiska neznatno reljefan (bakrorez,bakropis,mezzotinta,akvatinta,suha igla,vernis mou,nadorez,cinkorez, itd.), kodplošnog tiska crtež je plošan na ploči i na papiru nakon otiska (monotipija,litografija, reprodukcija na metalnim pločama).
Osim ovih tradicionalnih grafičkih tehnika, u novije doba se koristedigitalne tehnike.
U svimgrafičkim tehnikama osim monotipije, jedna matrica se koristi za umnožavanje, odnosno za izradu više istih primjeraka; svaki grafički otisak s originalne matrice smatra se originalom, pa ga stoga umjetnici redovno popisuju uz oznaku rednog broja tiraža (kaoA. P.,francuskiAprés la lettre,engleskiAuthor Print;hrvatskiA. O., autorski otisak).
Kalkografski otisak naziv je za grafički otisak nastao nakon umjetnikove smrti, ali na temelju originalne sačuvane matrice[1]
Grafika je uEuropi poznata od kraja14. i početkom15. stoljeća, nakon proširenja proizvodnjepapira. Udubljenu reproduktivnu graviru (barorez, bakropis) otkrili su i usavršilizlatari ioružari u 16. i 17. st.
