Za razliku od većine austrijskoga ozemlja, veći dio Gradišća nalazi se upanonskoj ravnici, posebno sjeverni dio. Gradišće graniči prema zapadu s austrijskim zemljamaŠtajerskom (Steiermark) iDonjom Austrijom (Niederösterreich), prema istoku sMađarskom, a dijeli i kratku granicu saSlovenijom na jugu iSlovačkom na sjeveru.
U sklopuAustro-Ugarske Gradišće je pripadalomađarskom dijelu monarhije. Umjesto «Gradišće», u uporabi je prevladavao izraz «Zapadna Mađarska». Raspadom Austro-ugarske nakonPrvoga svjetskog rata rodio se među većinskim njemačkim stanovništvom pokret za priključenje Austriji. Nakon tri godine borbi i dugačkih pregovora pokrajina je priključena Austriji1921. godine. Od tada je jedna od ukupno 9 austrijskih saveznih zemalja.
Gradišće je – posebno zbog nepovoljna položaja tijekomHladnoga rata – ostalo najnerazvijenijom austrijskom pokrajinom. Zbog toga se veliki dio stanovnika iselio tijekom 20. stoljeća, prije svega u veće gradove kao što su Beč i Graz, ali i u SAD.
Prema podatcima iz 1991. godine, od oko250 000 stanovnikaHrvatima se izjasnilo29 000, 5000Mađarima, a 122 Romima, s tim daRomi tada još nisu bili službeno prihvaćeni kao manjina pa se taj zadnji broj odnosi samo na osobe koje su naveleromski jezik kao materinski. Predstavnici manjina procjenjuju da je stvarni brojgradišćanskih Hrvata oko45 000, aMađara oko25 000.[nedostaje izvor] Ocjenjuje se da ima nekoliko tisuća Roma.[nedostaje izvor]
30. rujna 2018. u Gradišću je predstavljen 21 kulturni spomenik za Dan spomenikov, a pod geslom „Diliti dragocjenosti – Ljeto europskoga kulturnoga jerbinstva“.[1]
