Gorkoslad (paskvica, gorka pomoćnica;lat.Solanum dulcamara, odlat. dulcis = sladak i lat. amarus = grk, gorak), otrovna biljka trajnica iz porodicepomoćnica čija su domovinaEuropa iAzija, a ima je i posjevernoj Africi (Maroko,Alžir,Tunis), dok je uSjevernu Ameriku naknadno stigla. Gorkoslad raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, u šumama, grmlju i živicama, te uz rijeke, potoke i kanale.
Gorkoslad je penjačica koja može narasti od 30 cm do dva metra, često povijenom ili poleglomstabljikom, pri dnu odrvenjelom i s puzavim podankom.Listovi su jajoliki, šiljasta do ušiljena vrha, pri dnu srcoliki ili razdijeljeni u 1 ili 2 isperka.Cvjetovi su dvospolni, ljubičasti, s 5 žutih prašnika. Plod je ovalna otrovna boba crvene boje, mekana i sočna. Okus bobe je na početku gorak a kasnije slatkast, po čemu je biljka i dobila ime u hrvatskom jeziku, pa i cijeli red biljaka kojemu pripadaju i pomoćnice.
Prema opatijskom travaru Ivanu Lesingeru, preminulom 2016 godine, korijen paskvice se u novije vrijeme rabi za liječenje karcinoma i jakih nadimanja trbuha.[1]
U narodnoj medicini, za terapeutske svrhe, mladi izbojci s lišćem koriste se za bolesti kože, osobito za ekcem i upalu sa svrbežom, za bronhijalnu astmu, prehladu, upalu mokraćnog mjehura, proljev, neredovitu menstruaciju, za zacjeljivanje rana i kao antihelminitik. Plodovi - za spolno prenosive bolesti, epilepsiju, napadaje migrene .[2]
Cijela biljka je izuzetno otrovna, a plodovi nezreli. Uz solanin sastojci su joj idulkamarin,solamin,solacein,tomatin,atropin ilidiosgenin,tigogenin ijamogenin. Biljka se širi uz pomoćptica koje jedu njene otrovne plodove i tako raznose sjemenke.
Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.