Glagoljica je vrstaalfabetskogapisma koje je osmišljeno, tj. potpuno ispočetka stvoreno sredinom 9. stoljeća s ciljem jednostavnijega zapisivanjaslavenskih jezika za potrebe širenjakršćanstva među slavenskim narodima. To je pismo stvoreno za glasovni sustavgovora okoliceSoluna, na temelju kojega je razvijen prvi slavenski književni jezik:crkvenoslavenski književni jezik. Postoji četrdesetak teorija o postanku glagoljice koje su iznijeli ugledni svjetski i hrvatskipovjesničari,paleografi ijezikoslovci.
Hrvati su živu uporabu glagoljice u svojim liturgijskim i upravno-pravnim tekstovima održali do 19. stoljeća te glagoljicu (uzlatinicu ihrvatsku ćirilicu) smatraju svojim nacionalnim pismom.Republika Hrvatska proglasila je 2014. godine "umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice" hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite (NN 64/2014).
Budući da jeKatolička crkva priznavala jeronimsku teoriju o postanku glagoljice, u svojim ju je latinskim tekstovima nazivalaCharactere Hieronymiano ("jeronimovskim slovima"), za razliku od ćirilice, koja jeCharactere Cyrilliano ("ćirilovskim slovima").[1]
Stoljećima su glagoljica ićirilica jedna drugoj posuđivaleime.Novgorodski svećenikOupir Lihi (staroruski: Оупирь Лихыи)1047. godine zapisao je u svojimProročkim knjigama s tumačenjem sintagmu, da su knjige prepisaneiz kurilovice. Budući da su same knjige napisane na ćirilici, logično je da se nazivkurilovica odnosi na samu glagoljicu. Udubrovačkim dokumentima iz15. i16. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju sepresbyteri chiurilice. Također,Poljičani svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti.[2]
Nazivglagoljica nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjega vijeka (terminglagoljski nastaje u16. stoljeću), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samoHrvati.[3]
Riječglagoljica nastala je premaglagoljati. Tajglagol ima dva značenja:
služiti misu na staroslavenskom jeziku
pričati, govoriti, divaniti.
Sama riječ nastala je iz praslavenskog *golgoljati što je uhrvatskome daloglagoljati.[4]
Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnjelatinice, umjesto sa,b,c,d, počinje sa,b,v,g, a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omogućiti lakše pamćenje:a je az,b je buky,v je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj se grafemski sustav naziva seazbukom.
Glagoljična se azbuka sastoji od 38grafema iliznakova,[5] a današnja hrvatskaabeceda od 30.Staroslavenski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji glasovni sustav od današnjeghrvatskog jezika. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi zabrojeve nego su isti znakovi označavali islova ibrojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do12. stoljeća kada počinje pravladavatićirilica kao drugo slavensko pismo, od14. stoljeća u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. stoljeću. Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom – ne latinskom – jeziku jestRed i zakonzadarskihdominikanki iz1345. godine. Glagoljica se u to vrijeme održala još jedino uHrvatskoj gdje je u razdoblju od13. do16. stoljeća nastao i novi glagoljski tip – uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoči iVrbnik kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.[5]
Molitva "Oče naš" u tri vrste glagoljice u rasporedu: Na lijevoj strani starija obla glagoljica, u sredini hrvatska uglata glagoljica, na desnoj strani brzopisna kurzivna glagoljica.Zadnji glagoljicom-pisani podatak matice umrlih izOmišlja godine 1817. od ruke plovana Nikole.
Postoji oko 40 znanstveno obrazloženih teorija ili dopuna prethodnih teorija o postanku glagoljice. Načelno se one mogu podijeliti na endogene i egzogene teorije. Egzogene teorije dokazuju da je glagoljica "nastala iz" nekoga drugoga već postojećega pisma. Endogene teorije dokazuju da je glagoljica pismo stvoreno neovisno od nekoga prije postojećega pisma. Jednu moguću definiciju endogenih teorija dala je Marica Čunčić: "Endogene teorije polaze od pretpostavke da je glagoljica nastala kao poseban grafički sustav koji se može iščitati iz nje same".[5] Naravno, postoje teorije koje istovremeno dokazuju i egzogene i endogene okolnosti nastanka glagoljice.Nadalje, teorije o postanku glagoljice mogu se odrediti kao predćirilometodske ili kao ćirilometodske. Predćirilometodske dokazuju da je glagoljica nastala prije misijaSvete Braće, a ćirilometodske da je nastala u okviru tih misija.
Jeronimska teorija je predćirilometodska endogena teorija prema kojoj je glagoljicu stvoriosv. Jeronim. Ujedno to je prva teorija o postanku glagoljice uopće, ali se ne može svrstati u znanstvene teorije. Katolička crkva priznavala je u srednjem vijeku takvo tumačenje postanka glagoljice te je na temelju toga objavljivala službene dokumente kojima je odobravala tzv. slavensku liturgiju i objavljivanje knjiga na glagoljici.
Hrvati su u prošlosti često posezali za tzv. jeronimskom teorijom koja je davno opovrgnuta. Prema njoj glagoljicu je stvoriosveti Jeronim. Katoličko bogoslužje pretpostavljalo je i latinski jezik, a glagoljaši su ga, uz latinski, vršili i na crkvenoslavenskom hrvatske redakcije,[6] te su zbog toga često bili prozivani pa su se pokušali sakriti iza autoriteta sveca koji se rodio uDalmaciji i preveo jeBibliju na latinski jezik – protiv toga Rim nije mogao pa je papaInocent IV.1248. godine omogućuje senjskoj biskupiji vršenje bogoslužja na narodnom jeziku što je uveliko olakšalo posao glagoljašima. Tezu je pobioFranjo Rački1861. godine djelomPismo slovjensko. Sveti Jeronim živio je u4. stoljeću i – kada bi on bio autor glagoljice – nije vjerojatno da bi pismo ušla u uporabu tek 800 godina nakon njegove smrti.
Vatroslav Jagić, pristalica egzogene teorije o postanku glagoljice
Egzogena teorija traži ključ glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, najčešće ugrčkom alfabetu. Mnogi su istraživači smatrali da je temelj glagoljici bilo grčko kurzivno pismo iz9. stoljeća. Za tu su se teoriju posebno zalagaliIsaac Taylor iVatroslav Jagić, stoga se ona često nazivaTaylor-Jagićevom teorijom.
Jončeva teorija - rozeta s upisanim glagoljskim slovima
Bugarski istraživačPetar Ilčev ključni je element našao u crtici, koja rotira pod kutom od 90°, a rjeđe pod kutom od 45° te katkad završava kružićem, ključnim elementom oble glagoljice i taj se element u tolikoj mjeri ne pojavjuje ni u jednom drugom pismu. Smatra da je veličina kruga predvidiva i ovisi o položaju u linijskom sustava.Vasil Dmitrov Jončev je opisao kružnicu i podijelio je na osam dijelova pokušavajući upisati sva glagoljska slova unutar te mreže. Unutar rozete podijeljene na osam dijelova, Jončev je uspostavio i linijski sustav od pet linija i četiri polja koja presjecaju rozetu. Tu mrežu nazivafigurata modulom, aMarica Čunčić ju nazivarozetom. Neka druga znanstvena istraživanja potvrđuju njegovu tezu. Unutar rozete i linijskog sustava mogu se upisati sva glagoljična slova[5]
Daljnja je istraživanja nastavio iSlavomir Sambunjak svojim djelomGramatozofija Konstantina Filozofa, ali ponekad nepotrebno usložnjavajući Jončevu teoriju, zanemarujući granice mogućeg geometrijskog i simboličkog tumačenja.[5]
Endogeno-egzogena teorija pomiruje prethodne dvije, govori o dva niza grafema – engodenima i egzogenima. Prvi su karakteristični isključivo za glagoljicu i nemaju uzora ni u kojem drugom pismu. Drugi niz grafema nastao je po uzoru na druga pisma. Predstavnici ove teorije (Thorvi Eckhardt,Josip Hamm) smatraju da su se ta dva niza stopila i na taj način dala novo pismo.Vasil Jončev je na obaliCrnog mora (Pliska) proučavao nepoznato slogovno pismo i shvatio je da je rozeta zapravo ključ pomoću kojeg se to pismo može dešifrirati. Ćiril je uspio dešifrirati pismo, a rozeta mu je pomagala pri pamćenju jer su se znakovi smjenjivali logički unutar rozete. Pretpostavlja se da je takvu rozetu uzeo kao grafički ključ pri stvaranju glagoljice. Tako možemo govoriti o endogeno-egzogenoj teroji jer je ista rozeta poslužila stvaranju nekog drugog pisma prije glagoljice.
Poznato je da postoje dva tipa glagoljice –obla iuglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u13. stoljeću, a već u12. stoljeću glagoljica ustupa mjestoćirlici. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od10. stoljeća. Iz prethodnog bi se moglo pogrešno zaključiti kako je obla glagoljica nastariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi. Neki tekstovipisani oblim tipom imaju i nešto uglastije elemente. Moglo bi se pomisliti kako je riječ o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj, ali problem je u tome što su tekstovi pisani takvom glagoljicom čestojezično arhaičniji od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na jezično arhaičnijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znače prijelaz k mlađem glagoljskom tipu, može se samo zaključiti da je riječ o dotad nepoznatom i tonajstarijem[7] – tzv.trokutastom tipu za što je zaslužna hrvatska znanstvenicaMarica Čunčić.
Trokutasta glagoljica vjerojatno je u uporabi bila od 9. do 10. stoljeća. Od 10. do 12 stoljeća u uporabi je obli tip glagoljice, a od 13. stoljeća Hrvati pišu uglatim tipom.[5] Sva tri tipa izvode se iz Jončeve rozete, ali u svakom od tipova vladaju posebna pravila. Za razlikovanje tipova važno je crtovlje i važna su oka. Grafemi starijih tipova (trokutasta i obla) ne protežu se kroz cijelu rozetu kao što je slučaj s uglatom glagoljicom. Slova mogu biti u gornjem, donjem i središnjem dijelu rozete. Trokutasta glagoljica ima oka u obliku trokuta koji se uvijek dodiruju, obla ima okrugla oka koja su i nešto manjih dimenzija stoga je nužno da budu povezana crtama. Crte mogu biti ravne ili zakrivljene. Uglata glagoljica ima četvrtasta oka koja se također povezuju (ravnim) crtama.[7]
Obla (bugarska) glagoljica
azъ
myslite
šta
buky
našь
jerъ
vĕdĕ
onъ
jery
glagoljǫ
pokoi
jerь
dobrĕ
rьci
ĕtъ
estъ
slovo
jo
živĕti
tvrъdo
ju
Ʒĕlo
ukъ
ęsъ
zemli
frъtъ
ję
iže
hĕrъ
ǫsъ
(i)
otъ
jǫ
(đervь)
ci
tita
kako
črьvь
ižica
ljudьje
ša
Uglata (hrvatska) glagoljica
Rasprostranjenost glagoljice na hrvatskom prostoru
Baščanska ploča, glagoljični spomenik pisan prijelaznim tipom glagoljiceSpomenik glagoljici (slovoaz) na vidikovcu Treskavac blizuBaške, rad Ljuba De Karine
Postoje dokazi da se na hrvatskom prostoru glagoljalo već925. godine, papaIvan X. svojim pismima upućenimakralju Tomislavu i splitskom nadbiskupu svjedoči o postojanju "Metodijeve doktrine".[8]
Sve do1992. godine se mislilo da je glagoljica bila nazočna samo u tim krajevima, a onda se došlo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijekuOrljavu, o kojima se do tada nije ništa znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama uBrodskom Drenovcu iLovčiću, ali i u još nekima, čime se došlo do spoznaje da je iSlavonija bila područje gdje je bila prisutna glagoljica.[9]
Glagoljski nadpisi pronađeni su i u okolici Kopra, Trsta, ali i dalje u Akvileji.
Glagoljica se koristila kako u crkvenim, tako i u svjetovnim poslovima. Imamo primjerice dobro očuvano pismo velikašaNikole Šubića Zrinskoga iz1544. godine na glagoljici;[10] važni glagoljski spomenici pravnog karaktera su iVinodolski zakonik iz 1288. godine, teIstarski razvod s prijelaza 13. na 14. stoljeće.
Prvaknjiga tiskana tim pismom i na hrvatskom jeziku jestMisal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz1483., koji je tiskan uKosinju uLici te se popularno naziva iKosinjski misal.[11] Tiskanje je dovršeno 22. veljače 1483. i time suHrvati dobili svojuinkunabulu i to samo 28 god. nakonGutenbergova izuma. Taj Misal, jest prva knjiga tiskana nelatiničnim slovima. Misal se i danas smatra naljepšom tiskanom glagoljskom knjigom, a raskoš svjedoči o ekonomskoj i intelektualnoj moći popova glagoljaša jer u to vrijeme nije bilo lako pripremiti i tiskati knjigu i to u domaćoj tiskari.[12]
U južnoj lađizagrebačke katedrale, desno od ulaza, na ziduzvonika uklesan je natpis uglatom glagoljicom koji nas podsjeća na prve vezeHrvata skršćanstvom ipapomIvanom IV. (640 – 642). To je jedan od najvećih tekstova na glagoljici nasvijetu. Natpis je uklesan 1942. godine, a u prijevodu glasi:
SLAVA V' VIŠNJIH BOGU - NA SPOMEN 1300. GODIŠNJICE POKRŠTENJA HRVATSKOGA NARODA KOJI SE ZAVJERI NA VJEČNU VJERNOST PETROVOJ PEĆINI PRIMIVŠI OD NJE OBEĆANJE OBRANE U SVAKOJ NEVOLJI DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOGA ZMAJA ČUVAJUĆI SVETINJE PRADJEDOVA PREPORUČUJUĆI HRVATSKU DOMOVINU VELIKOJ BOGORODICI.
Glagoljica i ćirilica javljaju se u približno isto vrijeme tako da je nemoguće odrediti koje je pismo starije.
Budući da se tada istim znakovima bilježilo i slova i brojeve, brojevni sustav može odgovoriti na pitanje koje je pismo starije, a glagoljska je azbuka u tom pogledu pravilnija što ide u prilog tezi da su glagoljicu sastavila Sveta Braća, a ako znamo da su Braća sastavila prvo slavensko pismo, glagoljica bi mogla biti starija. Nadalje, glagoljski spomenici su uglavnom pisani starijim, arhaičnijim jezikom. Na nekim ćiriličnim spomenicima nalaze se neka glagoljska slova ili cijele riječi što upućuje na to da je ćirilični spomenik prepisan iz starijeg (?) glagoljskog, postoje glagoljski tekstovi koju su izbrisani, a preko njih su napisani ćirilični – sve to može ići u prilog većoj starosti glagoljice.[14]
Kijevski listići su jedan od najstarijih glagoljaških zapisa očuvan do danas. To jefragment sakramentara sačuvan na 7 listova s kraja9. ili početka10. stoljeća. Svojevrsni obrednik ili prenosivi misal u listićima čuva se uKijevu uUkrajini. Prva stranica listića vjerojatno je pisana kasnije, u 12. stoljeću, i to pomlađenim starohrvatskim jezikom ipismom. Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Blaženoj djevici Mariji pisanahrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.[16][17]
Bašćanska staza glagoljice je hrvatska povijesna prostorna početnica, projekt-spomenik glagoljici u Baški na otoku Krku. Projekt je to Društva Sinjali koji je započet2006. godine a staza je otvorena2009. godine.[18] Na stazi nalazi se 35 skulptura s uklesanim slovima glagoljice (4 su većih dimenzija, djelo akademskog kipara Ljube De Karine a ostale skulpture manjih dimenzija, nastale u kiparskim radionicama u Baški pod njegovim vodstvom, klesali su studenti hrvatskih i europskih akademija).
Aleja glagoljaša je niz od jedanaest spomenika (deset kamenih i jedan bakreni) postavljenih uz cestu duljine sedam kilometara izmeđuRoča iHuma uIstri što zajedno obilježavaju značajne trenutke razvoja glagoljice od početaka do hrvatskogPrvotiska, odĆirila i Metoda dožakna Jurja. Taj složeni, simbolički višeslojni i značenjima bremenit umjetnički sustav postavljen je između 1977. i 1985. godine osmislio jeJosip Bratulić, a izveoŽelimir Janeš (osim Glagoljskog lapidarija što ga je izradioBranko Fučić).
Horvat, Jasna:Az, roman o glagoljici, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
Jachnow, Helmut: Eine neue Hypothese zur Provenienz der glagolitischen Schrift - Überlegungen zum 1100. Todesjahr des Methodios von Saloniki. In: R. Rathmayr (Hrsg.):Slavistische Linguistik 1985; München, 1986., 69-93.
Kiparsky, Valentin:Tschernochvostoffs Theorie über den Ursprung des glagolitischen Alphabets In: M. Hellmann u.a. (Hrsg.):Cyrillo-Methodiana. Zur Frühgeschichte des Christentums bei den Slaven; Köln, 1964., 393-400.
Miklas, Heinz (ur.)Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur; Beč, 2000.
↑ Giovanni Cristoforo Amaduzzi (ur.) (1773).Librorum catalogus qui ex typographio Sac. Propaganda Fide variis linguis prodierunt et in eo adhuc asservantur. Romae: Ex eodem typographio.
↑Stjepan Damjanović,Staroslavenski jezik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
↑Josip Hamm,Staroslavenska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1974.
