OperomLa Bohème dao je prototip talijanske opere lirsko-sentimentalnoga, građanskog karaktera na izmaku 19. stoljeća. Urođenim teatarskim osjećajem odabirao je, većinom sam, sadržaje svojih opera i pridavao najveću važnost njihovu dramatskom oblikovanju. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji - pjevno, neodoljivo privlačno, u velikim arijama isprepliću se lirska osjećajnost, senzualni žar i sugestivna dramatska snaga s izrazito puccinijevskom melankolijom. Umro je nekoliko dana nakon operacije raka grla.
Puccini je rođen u graduLucca u talijanskoj pokrajiniToscani, u obitelji koja je stoljećima bila tu nastanjena. Bio je drugi u obitelji nazvan Giacomo, a također je bio i peti glazbenik potekao iz nje. Svoje rano glazbeno obrazovanje duguje lokalnom svećeniku koji mu je davao satoveklavira. Ipak, za poziv glazbenika se odlučio kada je uPisi čuoVerdijevuAidu.
Zahvaljujući posredovanju jedne dvorske dame, majčine prijateljice, dvadesetogodišnji Puccini dobiva kraljičinu stipendiju. Živeći uMilanu s jednim bratom, upoznao se sa životom koji će kasnije prikazati u operiLa Bohème. Školovao se na konzervatoriju u Milanu, gdje je bio učenik iAmilcarea Ponchiellija. U tijeku studija sklada dvije opere,Vilise (tal.Le Villi)1883. iEdgar1889., koje su postigle velik, ali kratkotrajan uspjeh, što mu je osiguralo financijsku sigurnost i dalo volju da nastavi skladati. Već sljedeća njegova opera,Manon Lescaut iz1893. bila je zavidne kvalitete i održala se na repertoaru operskih scena do današnjih dana. Zahvaljujući ovoj operi, bio je u mogućnosti da u okolini rodne Lucce kupi zemlju i na njoj izgradi najprije skromnu kuću, a kasnije i vilu u kojoj je proveo veći dio svog života. Strastveni zaljubljenik u lov i prirodu ovdje je imao mir potreban za njegov stvaralački rad.
Svjetsku slavu i veliko bogatstvo je stekao dvjema operama koje se ubrajaju među nekoliko najboljih opera ikada napisanih, a to suLa Bohème iTosca. Ipak, pošto je bio perfekcionist koji je želio stvarati savršena djela, jako teško je podnio kada je operaMadama Butterfly izviždana na premijeri u milanskoj Scali1904. godine. Sam Puccini je ovaj neuspjeh pripisao pretjeranoj dužini drugog čina i prerađuje operu koja doživljava svoju novu premijeru1905. godine. Od tog trenutka opera, kao iLa Bohème iTosca, postaje dio tzv. 'stalnog opernog repertoara'. No, možda se neuspjeh može i pripisati tome što je skladana pod utjecajem francuskog skladateljaClaudea Debussyja, odnosno njegove operePelleas i Melisande, i kao takva bila previše 'moderna' za talijanski ukus.
Puccini odlazi na putovanje uSAD da bi prisustvovao postavljanju opere"La Bohème" u Metropolitan operi uNew Yorku. Tamo dolazi na ideju, koja će se pokazati ne baš sjajnom, da sklada operu kakva do tada nije postojala. On odabire temu s Divljeg Zapada i tako nastaje operaČedo Zapada (tal.La Fanciulla del West), praizvedena1910. godine u Metropolitan operi pod dirigentskom palicomArtura Toscaninija i sEnricom Carusom u glavnoj muškoj ulozi. Opera sjajno prolazi u SAD-u, najprije uNew Yorku, a zatim i uBostonu iChicagu, ali drugdje, posebno u Europi, ona nikada nije postala popularna. Dugo godina nakon ovoga, Puccini traga za novim libretom. Godine1914. dobiva primamljivu ponudu da za bečku scenu piše operetuLastavica (tal.La Rondine). Ali, izbija rat i ovo djelo doživljava praizvedbu tek1917. i to, zbog tadašnjeg ratnog antigermanizma, uMonte Carlu. Iste godine Puccini se seli iz Lucce i svoje vileDvorac na jezeru, jer je u blizini vile podignuta tvornica koja ga ometala u radu. Seli se kraj mora gdje piše triptih jednočinki :Plašt (tal.Il Tabarro),Sestra Angelica (tal.Suor Angelica) iGianni Schicchi, od kojih je ova treća njegova jedina komična opera.
Godine1919. odlučuje se na skladanje opereTurandot prema jednom popularnom kazališnom komadu, a radnja opere se odvija uKini. Želi stvoriti operu koja će biti vrhunac opernog stvaralaštva, veličanstveni spektakl. Naporno radi na tome, dugo nezadovoljan libretom, ali uspijeva napisati dva čina i dio trećega usprkos teškoj bolesti koja ga muči. Svjestan da neće završiti djelo, pada u tešku depresiju. U jednom pismu govori:
»Ova opera me prožima, muči dan i noć. Pored nje, sva moja do sada napisana glazba izgleda mi blijeda i smiješna. Ipak, bojim se da je neću uspjeti završiti, a ako tako bude, svijet će biti uskraćen za najljepši ljubavni duet svih vremena.«
Tako je i bilo. Poslije pet verzija libreta za duet Calafa i Turandot, mnogih skica i nacrta melodija, opera ostaje nedovršena. Puccini umire uBruxellesu29. studenog1924., pošto mu je otkazalo srce nakon operacije raka grla. Skladatelj koji je svijetu podario neke od najljepših opernih arija, završio je svoj život bez glasa. Vijest o Puccinijevoj smrti došla je uRim tijekom izvedbeLa Bohèmea. Izvedba opere je odmah obustavljena, aorkestar je začuđenoj publici odsviraoChopinovPosmrtni marš. Pokopan je u Milanu.
Puccinijeva je želja bila daTurandot dovrši kompozitor Ricardo Zandonai. Njegov zet, jedan od najvećih dirigenata u povijesti,Arturo Toscanini, daje skladateljuFrancu Alfanu da dovrši operu na osnovu Puccinijevih nacrta, a kada ovaj to učini, sam Toscanini dorađuje završetak. Premijera je održana1926. godine u milanskoj Scali. Toscanini je dirigirao, i nakon smrti robinje Liù u trećem činu prekida izvedbu, okreće se publici i kaže:
»Ovdje završava djelo maestra.«
Publika je shvatila i u tišini otišla iz kazališta. Sutradan je opera izvedena u cjelini i od onda je stalni dio postavke mnogih operskih kuća. Mnogi se muzikolozi i kritičari slažu da operomTurandot završava razdoblje klasične opere.
