Gerijatrija (grč. γέρων - geron = stari + ιατρός, ιατρέιν - jatrein = liječiti) odnosnogerijatrijska medicina proučavanje jestarenja iliječenjebolesti u svim njenim dimenzijama, uključujući i socijalne, ekonomske, demografske, psihološke, bioantropološke, kulturne, medicinske i druge. Gerijatrija je komponentagerontologije, u aplikaciji liječenja posljedica starenja "osoba treće dobi".[1]
Gerijatrijska medicina medicinska je specijalnost, koja se bavi tjelesnim promjenama tijekombolesti, mentalnim, funkcijskim i socijalnim starenjempacijenata, posebno za vrijeme akutnog, kroničnog zbrinjavanja, prevencije irehabilitacije do krajaživota. Ova grupa pacijenata obično uključuje više patoloških promjena i zahtijeva globalni pristup tretmanima.
Ovisno od individualnih okolnosti i stanja,osoba se mijenja u podmaklimgodinama, adijagnoza i odgovor na liječenje često su teški, a potreba za medicinskom, psihološkom i socijalnom pomoći neophodna je. Starije osobe odlikuje ranjivost koja je uvjetovana starenjem, bolestima, društvenim i psihološkim faktorima s posljedičnim slabljenjem mnogih funkcija. Česta je pojava koegzistencije nekoliko kroničnih bolesti iste osobe. Posljedice su kronična potrošnja više od četiri različitalijeka. Opterećenje godinama praćeno je i pojavom raznihinvaliditeta (senzornih, motoričkih i intelektualnih nedostataka), što rezultira čestim pojavama neuropsiholoških problema (depresija, poremećajikaraktera,Alzheimerova bolest,Parkinsonova bolest, zaboravnost).[2]
Gerijatrijska medicina odgovora na probleme starije dobi sveobuhvatnim medicinskim pristupom, čime se pristupa adekvatnom liječenjuorgana, u područjuinterne medicine. Ona također pruža dodatnu zaštitu multidisciplinarnih timova, kojima je glavni cilj optimizacija funkcijskog statusa starijih pacijenata i poboljšanje kvalitete života i njihove samostalnosti.
Gerijatrijska medicina nije usmjerena na posebno definiranu starost podržavanih bolesnika, već se mora baviti konkretnim bolestima starijih osoba. Većina pacijenata je u dobi preko 65godina, ali glavni izazovi gerijatrijske medicine povećavaju se posebno za grupu od 80 i više godina.
↑Macieira-Coelho A. (2003): Biology of aging. Prog. Mol. Subcell. Biol. Progress in Molecular and Subcellular Biology 30: III–VI, 1–189. doi:10.1007/978-3-642-18994-4_1.ISBN 3-540-43827-0.PMID 12494760.
↑Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 9958-9344-3-4.
