Geocaching je međunarodnaigra traženja skrivenoga „blaga” pomoću tehnologijeGPS-a. Sudionici igre sudjeluju traženjem blaga koje su drugi skrili ili osobno skrivaju blago na za to prikladne lokacije i objave pripadne koordinate „blaga” na mobilnoj aplikaciji igre.[1]
To je hobi koji potječe izSAD-a, no raširen je u gotovo cijelomesvijetu, uključujućiHrvatsku. U Hrvatskoj se koristi međunarodni nazivgeocaching i nema hrvatskogimena za taj hobi, dok se uSloveniji zove geolov, ali taj naziv nije zaživio u Hrvatskoj.
Tijekomgeocachinga, sudionici postavljaju i traže geotočke (eng.geocache), odnosno „blaga“. Hobi je besplatan i može mu se pridružiti svatko tko ima odgovarajući prijamnikGPS-a (najčešće već postojeći namobitelu), pomoću kojeg traži koordinate preko službene istoimene mobilne aplikacije. Skriveno blago nema materijalnu vrijednost, već je igra namijenjena druženju,zabavi, kretanju u prostoru (prirodi ili gradskom prostoru) i istraživanju svijeta.
Geotočke ili „blaga” sastoje se od kutije i malogapapirnatog tuljca dnevnika (obično u nepropusnoj plastičnoj foliji kao zaštiti odkiše), a neke geotočke sadrže i izmjenjivi sadržaj, čak ipoklone, koji se slobodno mogu uzeti. Kutije su razne veličine od minijaturnih do velikihdimenzija. U gradskim su sredinama obično malih dimenzija, kako bi se lakše sakrile i bile neprimjetne običnim prolaznicima, a u prirodi, npr.šumi, mogu biti i većih dimenzija. Kutije mogu biti od raznih materijala poputplastike,stakla,metala ilidrveta.
Lokacija geotočaka u obliku jekoordinata (geografske širine idužine), objavljenih na internetu i u mobilnoj aplikaciji. Hobi se odvija na način da sudionik potraži koordinate, a potom na terenu pronalazi geotočku (blago). Geotočka je obično pažljivo skrivena i potrebno je određenovrijeme za njezin pronalazak, a ponekad se može dogoditi i nestanak ili je geotočka tako sakrivena, da je rijetki pronađu. Na mjestu geotočke nalazi se kutijica u kojoj se nalazipapir (dnevnik upisa), u koji sudionik napiše svoj nadimak inadnevak pronalaska te po volji i neku poruku ili komentar. Također se ostavlja zapis na mobilnoj aplikaciji u dnevniku te geotočke, gdje se može vidjeti tko i kada je pronašao tu geotočku te tko je pokušao pronaći, a nije uspio. Nakon pronalaska, kutija s blagom se vraća i skriva na mjesto pronalaska, na jednak način kako je i nađena, tako da je dostupna i drugima koji će ju tražiti. Neke geotočke skrivene su na vrlo jednostavan način, dok su druge skrivene na složeniji način, iza kojeg može bitizagonetka ilipriča koju je potrebno odgonetnuti za pronalazak kutijice.
Geocaching je izvorno bio sličan igri „letterboxing” (koja je nastala1854.), koja koristi tragove i referencije naznamenitosti ugrađene u priče.[2]Geocaching je nastao nedugo nakon što jeGPS postao dovoljno precizan i dostupan korisnicima, jer je poboljšana točnost sustava omogućila postavljanje i lociranje malih kutija.[3] Dave Ulmer iz Beavercreeka uOregonu u SAD-u,3. svibnja2000. započeo jegeocaching.[4]
