Radeći u upravnom odboruSocijaldemokratske stranke Njemačke uBerlinu od1905. godine,1912. postao je članReichstaga, a1916. jedan od predsjedavajućih socijaldemokratske frakcije uReichstagu. Već1913. godine, nakon smrtiAugusta Bebela, izabran je za predsjednikaSPD. Nakon pobjede revolucije iz1918. preuzeo je kopredsjedavanje revolucionarnom vladom, „Sovjetom narodnih poslanika“. Bio je odlučan protivnik „diktature proletarijata“ i sustava sovjeta prema ruskom uzoru, zalagao se za parlamentarnu demokraciju i sproveo izbore zaWeimarsku nacionalnu skupštinu, na kojima je11. veljače1919. izabran za predsjednika njemačke države.Za vrijeme svog mandata stremio je političkom i socijalnom izjednačavanju radništva i građanstva i odbacio politiku klasne borbe, što nije bilo ne sporno ni unutar socijaldemokracije. Godine1925. u doba od od 54 godine umire prvi demokratski izabrani predsjednik države u Njemačkoj.
Političko djelovanjeFriedricha Eberta tijekom postojanjaWeimarske Republike se danas gleda kao veoma bitan arhetip današnjeSocijaldemokratske stranke Njemačke. Danas je Zaklada Friedrich Ebert najstarija zaklada s političkim djelovanjem koja među ostalom podržava studente sa značajnim intelektualnim mogućnostima.Zaklada Friedrich-Ebert osnovana je1925. godine kao političko nasljeđe prvog demokratski izabranog predsjednika Njemačke, Friedricha Eberta.
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)