Fridrik III. bio je drugorođeni sin danskog i norveškog kraljaKristijana IV. i kraljice Ane Katarine Brandenburške. Nije mogao naslijediti prijestolje, jer je njegov stariji brat Kristijan imenovan zaprijestolonasljednika1608. godine. Za vrijeme mladosti, njegov otac je ostvario utjecaj uSvetom Rimskom Carstvu, tako što je mlađeg sina postavio za upravitelja svjetovnih biskupija uBremenu,Verdenu iHalberstadtu.
Dana1. listopada1643. oženio je Sofiju Amaliju od Brunswick-Lüneburga, kćerku kneza Đure od Brunswick-Lüneburga, s kojom je imao sedmero djece, među kojima i prijestolonasljednikaKristijana V.
Godine1657. napao jeŠvedsku koja je bila angažirana u ratu protivPoljske, kako bi vratio teritorije izgubljene u vrijeme vladavine njegova oca. Međutim, Švedska je uspješno provela kontranapad, zauzela dansku provincijuJutland i izvršila invaziju na otokZealand. Godinu kasnije, Fridrik je bio prisiljen potpisatomirovni sporazum kojim se odrekao provincija Skane, Blekinge i Hallanda, otoka Bornholma i norveške provincije Trondheima.[1]
Poslije šest mjeseci, švedski kraljKarlo X. Gustav opet je napao Dansku, ali građani Kopenhagena su uz pomoćNizozemaca uspjeli preokrenuti ratnu sreću te je danska mornarica uspjela otjerati švedske snage, nakon čega je1660. godine sklopljen mir kojim je Fridrik III. vratio Bornholm i Trondheim.
Godine1661. kralj je zadobio apsolutnu vlast u zemlji.