habit (smeđi, crni, sivi) s kapucom koji se oko struka opaše kordom, bijelim konopcem na kojem su svezana tri čvora.
Franjevci,Red manje braće iliRed male braće (lat.Ordo fratrum minorum,skr. OFM), crkveni je red koji je ustanovio sv.Franjo Asiški1209. Danas ima oko dva milijuna pripadnika i svoje sjedište ima uRimu.
Kako bi ostali vjerni utemeljiteljevu idealu, franjevci su pokretali brojne "obnove", kroz koje su se uobličile tri razne redovničke obitelji. Svaka od tih triju obitelji ima svoje vlastite poglavare i vlastite strukture:
Prvi misionari u Americi bili su franjevci. Petorica franjevaca sudjelovala su već u pohodu Francisca Bobadille1500., a idućih 13 došlo je s drugim upraviteljemHispaniole Nicolásom de Ovandom1502. godine.[1] Godine1505. utemeljena je prva franjevačka provincija u Americi. Devetnaest godina kasnije prvih 12 franjevaca stiglo je uMeksiko. Godine1533. utemeljili su prvu provinciju uLimi i odande počeli odlaziti na prostor današnjegaČilea, gdje je prva provincija utemeljena tek1565. Godine1553. utemeljili su prvi samostan u gradu Santafé de Bogotá u današnjojKolumbiji, a dvije godine kasnije prvi jebiskup gradaAsuncióna osnovao prvuparagvajsku misiju. U današnjuVenezuelu stigli su1575. izSanto Dominga, svoje prve postaje u Americi. Nakon toga prvog velikog vala širenja kršćanstva ponovno su se istaknuli krajem 18. stoljeća preuzevši misije uKaliforniji koje suisusovci morali napustiti. U tom dobu franjevci su vodili čak 163 misije, a godine1789. u Americi i naFilipinima bilo ih je čak 4 195. Godine1686. Antoni Llinás utemeljio je uŠpanjolskoj posebnu ustanovu (colegio de Escornalbou) namijenjenu izobrazbi i pripremi misionara za Ameriku.
Franjevci su otvorili prve škole zaIndijance u Texcocu1523. i u gradu Meksiku1525. godine. Osnovali su iColegio de Santa Cruz de Tlatelolco, neku vrstu znanstvene i akademske ustanove za proučavanje indijanskih jezika, opće povijesti i civilizacija te za poučavanje preživjelih potomaka znamenitihastečkih loza onim disciplinama i znanjima kojima je trebao biti vičan svaki kršćanin.
četvrto i trenutno važeće pravilo izradio je1978. godine papaPavao VI.
NakonIV. lateranskog sabora (1215.), koji je sazvao i kojim je predsjedaoInocent III., u Crkvi su zabranjena nova redovnička pravila te su službeno priznata pravilo sv. Augustina, Benedikta i Bazilija. Ipak, franjevci su se pozvali na usmeno odobrenje pravila i načina života istoga pape1209., zbog čega im jeHonorije III. odobrio Pravilo. Prije potvrde Pravila, sv. Franjo je u suradnji s kardinalom Ugolinom (kasnije papom Grgurom IX.) morao je odustati od prvotnog nacrta Pravila koje je bilo preopširno, s previšebiblijskih citata i premalo pravnog jezika da bi ga mogle priznati Crkvene vlasti; to se pravilo zove Nepotvrđeno i nastalo je oko 1221. godine.[2]
Pravilo počinje riječima kojima papa Honorije III., na molbu sv. Franje i njegove braće, potvrđuje način života prema Pravilu. Zatim slijedi dvanaest poglavlja, koji nose sljedeće naslove:[2]
U ime Gospodnje! Počinje život Manje braće
O onima koji žele prihvatiti ovaj život i kako ih treba primiti
O božanskom časoslovu i postu i kako braća moraju ići svijetom
Braća ne smiju primati novaca
O radu
Da braća ne smiju ništa prisvojiti, o sakupljanju milostinje i o bolesnoj braći
O pokori koja se ima naložiti braći koja griješe
O izboru generalnog ministra ovoga bratstva i o duhovskom kapitulu
O propovjednicima
O opominjanju i popravljanju braće
Braća neka ne ulaze u samostane redovnica
O onima koji idu među Saracene i ostale nevjernike
Završetak Pravila donosi opomenu pape Honorija III. prema kojoj nikomu nije dopušteno protiviti se ili pobijati papinsko pismo potvrde Pravila Reda Manje Braće.[2]
UBosnu dolaze kao misionari koji rade na iskorjenjivanju učenjabosanskih krstjana, već1291. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincijaBosna Srebrena je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas.
Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavomBalkanu, a njeno područje se proteže odApulije na sjeveruItalije pa doCrnog mora. U prvoj polovini 15. stoljeća se neke manje oblasti osamostaljuju i odvajaju, a nakon Turskog osvajanjaBosne dolazi do podjele vikarije1514. naBosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) iBosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su1517. godine izdignute u rang provincija. SultanMehmed El-Fatih je1463. godine izdao dokument na osnovu kojeg sefranjevcima dozvoljava dalje djelovanje uBosni.
U 16. stoljeću se područje provincije Bosne Srebrene širi s Turskim osvajanjima, pa obuhvaća iSlavoniju,Srijem,Banat i južnuUgarsku (doBudima). Tako franjevci igraju veliku ulogu u osnivanju gradaSubotice.[4]
Franjevci svjetovnog reda su otvorili prve škole uBaču,Somboru,Baji iSubotici. Gimnazije u Subotici i Somboru su otvorili franjevci i vodili ih nekoliko desetljeća. U 21. st. su franjevci ostali bez župa u Subotici i Somboru, a u Somboru su ostali i bez samostana kojeg su nekad imali.[4]
Ivan Franjo Jukić, hrv. prosvjetitelj, pjesnik, publicist, putopisac, jezikoslovac, hrvatski preporoditelj, književnik, zemljopisac, kulturni, znanstveni i politički djelatnik
Andrija Kačić Miošić - epik i vjerski pisac, napisao prosvjetiteljsko djelo u prozi i stihovima (narodnim desetercem)Razgovor ugodni naroda slovinskog
Matija Petar Katančić - hrvatski latinist, historiograf, estetičar, teoretičar književnosti, prevodilac, arheolog, numizmatičar; najpoznatije pjesničko djelo mu je zbirka latinskih i hrvatskih pjesamaFructus auctumnales (Jesenski plodovi)
Filip Grabovac - tragična figura prosvjetiteljstva u Dalmaciji, pisac, prethodnik romantičarskih ideja. NapisaoCvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti (a)rvackoga, kojemu je vrijednost u njegovu pučkomu patriotizmu. Knjiga je zabranjena i povučena iz prodaje.
↑Polić-Bobić, Mirjana:Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o.: Zagreb, 2007., str. 98.
↑abcMatejak, Erik. 2023. „Eno onoga što smo htjeli” Pravilo koje privlači već 800 godina.Vox minorum. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb.XXI (15): 22–23.ISSN1847-0904
↑Pripremili D.V. i S.Š.. Fra Luka Vladmirović i Neretva. Prvi neretvanski intelektualac europskog formata.Hrvatsko slovo, str. 16.-17., petak, 2. studenoga 2007.
